14.5 C
Rijeka

Danilo Veiga i maštovitost igre

U doba rapidnog širenja dostupnosti naprednih nogometnih statistika, iste treba znati ispravno tumačiti. Segment 'Dupli pas' bit će naša platforma gdje ćete moći čitati statističke, taktičke i analitičke preglede na igrače, utakmice, ali i protivnike Rijeke. Na jednostavan način uz grafičke priče trudit ćemo se prikazati na prvi pogled teže uočljive uzorke i proširiti statistiku na nešto više od posjeda lopte i udaraca na gol.

Iako je potpis službeno stavljen prvog dana kalendarskog početka prijelaznog roka, Portugalac brazilskih korijena Danilo Veiga stigao je na Rujevicu kao posljednje zimsko pojačanje. Na riječku klimu su se još sredinom prosinca počeli navikavati Dilaver, Banda, povratnik Stanić, posuđena Dinamova trojka Marin-Janković-Jurić, a još i ranije bivši Farmaceuti Goda i Bogojević.

Danilo Veiga je u HNL stigao bez medijske pompe koju je zaslužio, kao tko zna koji već novitet u svlačionici ove zime. Prošao je ispod radara i mnogi su propustili zasluženo naglasiti kako je u Rijeku stigao igrač iz u svijetu vrlo cijenjene Portove nogometne škole, čiji je član postao s već 12 godina.

Nije naglašeno ni da brigu o njemu vodi agencija legende portugalskog nogometa, bivšeg veznjaka Porta, Barcelone i Chelseaja, dvostrukog osvajača Lige prvaka – Deca. Propušteno je i kako je upravo Danilo Veiga najmlađi član odabranog društva agencije svog trofejnog sunarodnjaka.

Netipično HNL zimsko pojačanje

Nitko se nije previše zamarao što je Rijeka na tri i pol godine (ugovor je do 2025., ali s opcijom produljenja) ugovorno vezala 20-godišnjaka koji je u nedavno odigranoj jesenskoj polusezoni standardno igrao jaku portugalsku Ligu NOS. Valja pritom napomenuti da je bio član Gil Vicentea, ekipe iz donjeg doma ljestvice, a minutažu je upisao i u tri utakmice pretkola KL.

Prilagodba na spori hrvatski nogomet nije dugo trajala. Očekivano je propustio gostovanja Osijeku i Hajduku, a u Šibeniku ušao tek na minutu – u sučevoj nadoknadi kako bi se ukrala pokoja sekunda za izmjenu. Međutim, 12. veljače protiv Gorice je osvanuo na desnom beku, i šest kola zaredom ne pokazuje nijedan razlog zašto bi ispao iz sastava u dogledno vrijeme. Dapače, iz kola u kolo jedino se postavlja pitanje kako je uopće završio kod nas?

Čulina mi je video odmah proslijedio i rekao ‘našao sam nam pravog desnog beka’

Sergej Jakirović, podcast Tribina

Zamjenik SD-a, Antonini Čulina, uspostavio je prvi kontakt; odnosno na njegovu je adresu stigla video kompilacija Portugalca. Nitko u klubu se nije dvoumio nakon detaljnije analize. Iako nije bilo puno manevarskog prostora s obzirom na početak proljetne polusezone, ispravna odluka je donesena vrlo brzo.

Šest utakmica nije dovoljno velik uzorak za previše detaljne analize, dugoročna planiranja i preciznu procjenu kvalitete ili talenta. Ali rijetko je koji igrač ostavio snažan dojam poput Veige u ovako kratkom periodu. Sve vidljivo na terenu upućuje kako Čulinine riječi nisu bile prazne.

Statistički pogled

Ne škodi pogledati što je Danilo Veiga pokazao sa statističke strane u svojih 600-ak minuta provedenih na terenu, bez da je imao dovoljno vremena za upiti sve Jakirovićeve postulate. U usporedbi Veige sa svim lijevim i desnim bekovima Supersport HNL ove sezone, koji su upisali više od 500 minuta terena, već sada je moguće potvrditi njegovu izjavu prilikom dolaska: ja volim fizičku igru, volim napadati.

Podaci su prikupljeni s vodeće analitičke platforme wyscout, i standardizirani su u postotne rangove u rasponu od 0 do 100, gdje vrijednost 100 predstavlja igrača koji u određenoj kategoriji ima najbolje brojke. Primjerice, među svim promatranim bekovima, upravo je Danilo Veiga – u odnosu na svoju minutažu – najčešće puta bio u defanzivnom duelu i za svakih 90 minuta terena ima ih čak 10,55 i tu je iznad svih konkurenata, u 100. postotnom rangu.

Međutim, osvoji ih 66,2%, što ga stavlja u 76. percentil u promatranoj konkurenciji. Prevedeno, to znači da je otprilike četvrtina bekova bolja od njega. Jednakom analogijom promatramo i preostale navedene metrike.

Promatrane metrike nisu odabirane nasumično već prema važnosti kvaliteta modernog beka u svim fazama igre. Ističe se njegova okomitost; među vodećim je igračima prema učestalosti i postotku uspješnih driblinga, te u osvajanju prostora (engl. progressive run), bitnoj karakteristici ofenzivnih bekova. Prema definiciji promatra se svako prenošenje lopte u kojem igrač pokrije barem 10, 15 ili 30 metara terena. Brojka ovisi o tome je li igrač loptu i primio i predao u svojoj polovici (trk od minimalno 30m), primio u svojoj, a predao u protivničkoj polovici (15m), odnosno primio i predao u protivničkoj polovici (10m).

Među vodećim je igračima prema učestalosti i postotku uspješnih driblinga, te u osvajanju prostora

Duel igra u oba smjera Danilu je jedan od većih aduta, a iznadprosječan je i u pas igri. Moderna analitika i dalje kaska kada se promatraju isključivo defenzivne radnje, jer je mnoge nemoguće mjeriti (primjer postavljanja i čitanja igre). Stoga su od defanzive, uz duel igru, uključena i presijecanja te zajednička metrika učinkovitosti koja općenito prati oduzete lopte u fazi obrane.

Lucidnost beka

Jedna od metrika na grafici svakako bode u oči: očekivane asistencije (engl. expected assist, xA). Metrika je definirana kao vjerojatnost da će neko dodavanje ili ubačaj završiti kao asistencija za gol. To dakako dakako ovisi o brojnim faktorima, od kvalitete dodavanja do pozicije suigrača i protivnika, te mnogih drugih. Danilo Veiga je i dalje daleko ispod dokazano ofenzivnih bekova poput vodećeg Bočkaja, Jurčevića, Moharramija ili Lovrencsicsa, ali upravo u tom segmentu leži pojašnjenje stereotipa o lucidnim Brazilcima; publika nerijetko od Brazilaca i Portugalaca očekuje joga bonito u punom smislu. Kamo sreće da prirodni talent bude upotpunjen taktičkim razumijevanjem i fizičkom spremom.

Mnogo je lucidnih tehničara nosilo dres Rijeke; pa i do proteklog ljeta maksimalnu slobodu u igri tri i pol sezone je imao Robert Murić, koji danas najbolje igračke godine provodi ulascima s klupe za turski Konyaspor. Moglo je i gore: kolega Pavičić njegove ulaske s klupe prati pak s tribine, a teren generalno osjeti samo na treningu. Obojica gaje atraktivni, egzotični nogometni stil, i ostavili su dubok trag u Rijeci, a gdje su još mnogobrojna imena iz prijašnjih sezona…

Međutim, pamtite li Rijekinog desnog beka koji je unutar četiri kola predriblao ukupno osmoricu igrača u samo tri promatrane situacije? Protiv Lokomotive u 22. kolu izbacio je dvojicu i izborio prekršaj:

Protiv Slaven Belupa je postigao i pogodak, kasnije poništen zbog očitog zaleđa, iako je lopta putovala toliko sporo da bi ju stigao ugurati u mrežu da je bio i dva metra dalje od gola. Na gostovanju u Puli u 24. kolu oduzeo je loptu bivšem igraču Rijeke Mateju Vuku, gurnuo tunel Marinu, i savršeno poslužio Hodžu, čiji udarac s 25 metara nije bio precizan:

Ma svi Brazilci znaju driblati…

Šlag na tortu stigao je u 25. kolu protiv Varaždina. Nakon odbijene lopte, Danilo Veiga se našao u prilično bezizlaznoj situaciji gdje je jedino riješenje kratki pas Ampemu na desnom krilu:

Kako bi se lakše opisala težina situacije, ista je prikazana kao pogled iz zraka na slici ispod, gdje su pritom matematičkom metodom prema položaju igrača izračunate zone kontrole terena u trenutku njegova primanja lopte. Budući da je riječ o posljednjim minutama prvog poluvremena, Varaždinci su se branili sa svih 11 igrača, a s obzirom na to da je Rijeka netom izvela slobodan udarac, devetorica su ostala oko šesnaesterca.

Što u ovoj situaciji učine tipični HNL bekovi? Dodaju loptu slobodnom igraču, idu na sigurno rješenje. Ne nužno jer ne znaju bolje već jer se ne žele upuštati u naizgled tešku poziciju.

Ili ako su malo bolji, pokušaju ući u dribling ili duel s ciljem ubačaja, ali iz iskustva znamo da im to rijetko uspijeva, i da je većini vrhunac izboriti korner – što dakako iz ovakvog scenarija nije nimalo loš ishod.

Što učini Danilo Veiga?

Jednim pokretom tijela izbaci četiri igrača Varaždina, servira oštru loptu slobodnom Selahiju na 11m, upiše po mnogim modelima neočekivanu asistenciju i individualnim potezom u završnici poluvremena otvori Rijeci vrata prema tri boda iz derbija s izravnim konkurentom za 4. mjesto.

Mali detalj, mali uzorak, mnogo je tu upitnika – slažemo se. Ali nema druge prilike za ostaviti prvi dojam. A Danilo Veiga je u tek mjesec i pol igre subjektivno i objektivno pokazao da ima sve predispozicije prerasti trofejne desne bekove koji su trčali Kantridom i Rujevicom u novije doba, pa čak i one čiju obećanu tetovažu nismo doživjeli.

Podijeli tekst na mrežama: