26.4 C
Rijeka

Devet godina (uglavnom) klečanja iza imena Rijeka

Donosimo pregled devet sezona nakon kultnog transparenta Armade, koji se pretvorio u proročanstvo. Natpisi da je klečanju došao kraj daleko su od istine.

Matjaž Kek vodio je bitku s Dinamom za prvo, ali tih dana ni drugo mjesto nije bilo sigurno – Hajduk je puhao za leđima sa samo dva boda zaostatka. Rijeka je u 29. kolu HNL sezone 2013/2014 dobila priliku iskoristiti jedan od rijetkih Dinamovih kikseva; praznih su ruku otišli s Gradskog vrta. I to zahvaljujući kome: tada bivši Riječanin Danijel Cesarec zabio im je dva, a uskoro budući Josip Mišić asistirao je za sva tri gola Osijeka.

Sve što je Rijeka planirala, Rijeka je i ostvarila. Kantrida je bila rasprodana kao što će sutra biti Rujevica. 9500 gledatelja sunčane nedjelje nije znalo da ih čeka početak jedne dugogodišnje tradicije. Ivan Krstanović izborio je i zabio dva jedanaesterca, a Anas Sharbini zabio je treći i četvrti gol, na asistencije dvaju Varaždinaca – Mujanovića i Brezovca. Na samom kraju utakmice krcati Armadin sektor podigao je kultni transparent, čije “proročanstvo” živi i danas. Sažetak možete pogledati ovdje.

U ovom tekstu sagledat ćemo uspjehe Rijeke i Hajduka od sezone nakon transparenta (2014/2015). Uspoređivat ćemo klubove kroz pet kategorija: međusobne utakmice, domaća natjecanja, europska natjecanja, transferi i stabilnost. U svakoj kategoriji ponuditi ćemo pregled činjenica prije svega te “zabiti” gol za ekipu koja je u prednosti.

Međusobni skor

Rivalstvo nakratko na stranu – malo koji klub je imao tako loš skor na domaćem terenu kao dugo godina Hajduk protiv Rijeke. Od ljeta 2011. godine (pod Horvatom) pa sve do proljeća 2019. godine (pod Bišćanom), Hajduk na Poljudu nije znao za pobjedu. Ako promatramo samo period nakon utakmice s transparentom, stanje je sljedeće:

Tek u posljednje dvije sezone, Hajduk se donekle vraća u egal. Uglavnom zahvaljujući samoj Rijeci, koja je, uz “pomoć” sudaca, sama sebi zakuhala mnoge od pet uzastopnih poraza na Rujevici. Rekordne pobjede također idu Bijelima – Rožmanov poker na Poljudu ostaje rekordan, bok uz bok Skočićevom iz 2006. godine.

Ako gledamo domaćinstva, Rijeka redovito osvaja bodove na Poljudu, a u Rijeci je rezultat skoro izjednačen. Skoro, jer finale Kupa 21/22, u kojem je Rijeka formalno bila domaćin, a Hajduk pobijedio, broji se kao utakmica odigrana u Rijeci. Po pitanju geografske točnosti, ispravan omjer bi bio 7-4-6 u Rijeci i 11-4-4 u Splitu. Bilježimo i gol razliku 58:43 u korist Rijeke, pa ukupno gledajući međusobne utakmice, prednost ide Rijeci.

Trofeji, trofeji

U domaćim natjecanjima, Rijeka je proživjela najuspješnije desetljeće u povijesti kluba. Sezona 2021/2022 prva je u periodu klečanja da Hajduk na ljestvici HNL-a završava ispred Rijeke, uz dodatne bodove radi osvojenog Kupa.

Međutim, širi pogled i dalje priča jednosmjernu priču: preostalih sedam sezona, Rijeka ima prednost od ukupno 67 HNL bodova. U trofejnom kabinetu, tu su i tri Rabuzinova sunca te naslov prvaka Hrvatske iz sezone 2016/2017. Vrijeme će pokazati da li je prošla sezona buđenje Hajduka ili tek anomalija. Do tada, promatrani period i drugi gol u utakmici usporedbi ide Rijeci.

Rijeka Rijeka, Kup UEFA…

Ništa različito nije ni u europskim natjecanjima i utakmicama. Rijeka u tom periodu ima tri grupne faze Europske lige i 18 osvojenih bodova u jednako toliko utakmica. Ne smijemo pritom zaboraviti i četvrtu izborenu grupu Europske lige, odnosno onu originalnu izborenu preko Stuttgarta. Međutim, ovim tekstom promatramo uspjehe klubova od sezone 2014/2015 naovamo.

Kantridu i kasnije Rujevicu – nogometnim bi rječnikom – posrani napuštali mnogi velikani. AZ, Ferencvaroš, Feyenoord i Milan otišli su poraženi, a protiv Salzburga i Seville nije bilo pobjednika.

Na gostovanjima je jednako moćna lista klubova koji nisu pobijedili Rijeku: AEK, Sociedad i PAOK. Uspješno su svladane prepreke zvane Austrija Beč, Kopenhagen i Sheriff. S druge strane, Hajdukova ispadanja od Gzire i Tobola ostaju možda i najveće europske mrlje domaćeg nogometa.

Između Rijeke i Hajduka čak je osam “izgubljenih” grupnih faza. Rijeka je zapela na posljednjoj prepreci po jednom u svakom natjecanju: Ligu prvaka oteo je Olympiakos, Europsku ligu Gent, a Konferencijsku ligu PAOK. Hajduk je u istom periodu pet puta došao do playoff runde, gdje ih zaustavljaju Dnipro, Slovan, Maccabi, Everton (svi u EL) i Villarreal (KL).

Razlike su vidljive i u osvojenom koeficijentu svake sezone, prikazane grafikom ispod. Rijeka je dvaput dogurala i do TOP 100 europskih klubova. Nažalost oba puta bilo je to uzalud: sezone 2018/2019 s povijesno visokim koeficijentom od 15.5, Keka na odlasku iznenadio je Sarpsborg. Tekuće sezone koeficijent 15.0 nije bio sretan za ždrijeb, i opet su Skandinavci na prvoj prepreci bili jači. Ove sezone lakše je to bilo podnijeti, jer Djurgardens je dogurao do osmine finala KL. Ali tek će narednih godina biti jasno koliko se šansi propustilo, jer dogodine Rijeka počinje sa slabašnih 11.5.

Gledajući europske uspjehe, pišemo i (vrlo lagani) treći gol Rijeke.

Financije

Ako sagledavamo transfere, Hajduk odnosi minimalnu pobjedu. U posljednjih devet sezona, prema podacima Transfermarkta, Rijeka je u plusu 66,6 milijuna eura (75,3 mil. prodaja, 8,75 mil. kupovina). Hajduk je u zelenom ukupno 72,2 milijuna (79,7 mil. prodaja, 7,5 mil. kupovina). Dakako, preciznost je na razini milijun plus-minus. Podaci znaju varirati ovisno čiji se medij uzima za relevantan, a papir trpi sve.

Stanje nakon tekuće sezone tek treba vidjeti; Rijeka u izlogu ima širok kadar potencijala, uključujući i Matiju Frigana, koji se sprema za lov na Kramarićev rekord. Ali Vušković i talentirana Hajdukova generacija juniora neće previše kaskati pa je realno očekivati nastavak ovakvog stanja, gdje Rijeci za balansiranje fali jedan jak transfer. Gol za Hajduk.

Zdrava okolina

U devetogodišnjem periodu, bespredmetno je raspravljati na čiju stranu ide loptica stabilnosti. Za vrijeme mandata Damira Miškovića (kroz Social sport fondaciju ili individualno), Hajduk je na čelu kluba imao petoricu različitih ljudi. Svakako će biti zanimljivo ispratiti i aktualnu DORH-ovu istragu nad Jakobušićem, ali bilo bi neozbiljno neutemeljeno “suditi” nekome unaprijed, a to u ovom trenutku Rijeci nije ni bitno.

Stabilnost je dodatno pojačana činjenicom da na jednog Rijekinog trenera, Hajduk “potroši” gotovo dvojicu. Rijeka je u periodu od sezone 2014/2015 nadalje promijenila osam imena: Kek, Bišćan, Rožman, Tomić, Tadić, Budicin, Cosmi i Jakirović, a Hajduk čak 15. Razlika je i pedesetak članova stručnih stožera koje svaki ozbiljan trener dovede (i odvede) sa sobom. Gol za Rijeku.

Promatrajući usporedbu pet osnovnih rezultatskih kategorija oba kluba, vraćamo se na rezultat iz travnja 2014. godine: Rijeka 4, Hajduk 1. Neka takav bude i sutra na Rujevici.

Što nas čeka u desetoj godini?

Hajduk se diže, i drugu sezonu zaredom je izgledno kako će prekinuti višegodišnju međusobnu dominaciju Rijeke. Na tablici će gotovo sigurno mirno doploviti do drugog mjesta, a finale Kupa protiv Šibenika po mnogima je već unaprijed odigrano. Znatno će se smanjiti Rijekina prednost stečena kroz sve dosadašnje sezone.

Nedavni međusobni rezultati također bodu u oči. U posljednjih pet utakmica na Rujevici, Hajduk je svaki put otišao kući s pobjedom. Tužan podatak za čije će “brisanje” trebati par godina dobrih rezultata Rijeke.

Nije sve tako crno, jer ne treba bježati od činjenice da su u protekla tri Jadranska derbija, sudačke odluke dokazano išle na izravnu štetu Rijeke. Jedanaesterac Livaji u 20. kolu na Poljudu (pobjeda Rijeke 1:2) bio je prema Strahonji pogrešno dosuđen. Sudačka komisija također je pogrešnim proglasila odluke Pajača, koji je propustio isključiti Awaziema u 21. minuti utakmice 11. kola (poraz Rijeke 0:1), odnosno Bela u 45. minuti utakmice 2. kola ove sezone (poraz 2:0), kada je isti igrač ostao bez crvenog kartona. Oba puta se to dogodilo pri rezultatu 0:0.

Posljednji pozitivan rezultat na Rujevici datira pred više od tri godine, u korona sezoni pod Rožmanom (2:0).

Sezone 2020/2021, Hajduk u samo par tjedana dvaput dolazi do punog plijena: golovima Caktaša u 94. minuti (odgođeni susret 5. kola), odnosno Nayira u 72. minuti (23. kolo). U sezoni 2021/2022, Rijeka je pod Tomićem dvaput kapitulirala. Prvi put golom Mlakara u 98. minuti (16. kolo), a drugi put u svibnju (34. kolo) nakon debakla i 0:3 na poluvremenu.

Povijesno su posebno slatke bile pobjede u prividnim trenucima Hajdukova dizanja, poput rođendanskih 0:3 na Poljudu. Današnje stanje dvaju klubova podsjeća na tu utakmicu. Hajduk dolazi u nastavak pozitivnog niza, a Rijeka je unatoč proljetnom buđenju i dalje klub sa negativnom gol razlikom nakon gotovo trideset ligaških kola. Vrijeme je za domaću pobjedu, jer sljedeći susret u Rijeci čeka nas tek na jesen, a balans snaga polako se vraća u neprihvatljivi ekvilibrij. Rujevica je skoro rasprodana, a Rijeka mora preuzeti ulogu favorita iako je gotovo svaki Jadranski derbi nepredvidiv.

Dobro, osim onih šest godina pod Kekom kad se znalo da će Rijeka pobijediti. Obzirom na sve vidljivije sličnosti Jakirovića i Keka, vrijeme je za početak Jakirove tradicije.

Podijeli tekst na mrežama: