Ispod radara gotovo svima prošla je utakmica odigrana 15. siječnja u 8500 km udaljenom Guizhouu. Za trofej kineskog Kupa snage su odmjerila dva vezna igrača koja će mnogi uvrstiti u najbolju Rijekinu momčad proteklog desetljeća. Oko trećeg će biti dvojbi, ali većina će dati prednost istinskoj legendi riječkog prvoligaša – Damiru Kreilachu.
Finale kineskog Kupa na neutralnom terenu igrali su Zhejiang i Shandong. Kapetan “domaćina” bio je 31-godišnji Franko, a desetka “gostiju” svježe 35-godišnji Moisés Lima Magalhães, na Instagramu jedno vrijeme poznat i po nadimku Moisés Profeta – Mojsije Prorok. Plavokosi Franko je asistirao za gol Zhejianga u 36. minuti, a Moisés za izjednačenje Shandonga u 53. minuti. Shandong je u nadoknadi zabio i drugi gol, točnije bio je to autogol nesretnog defenzivnog veznog Zhanga.
Moisés je time uzeo treći trofej Kupa, nagradu najboljeg igrača Kupa (uz impresivna tri gola i asist u četiri utakmice), a Franku ide utješna medalja. Oba asista i gola dogodila su se s gotovo identičnih pozicija.
Odigrana sezona
Franko sezonu završava s 34 nastupa, 13 golova i 8 asista, te impresivnim trećim mjestom s obzirom na to da su ove sezone tek ušli u ligu. Tako da će Franko dočekati utakmicu Lige prvaka dogodine, kad već s Rijekom nije nažalost dočekao ni pretkolo – nećemo pritom brojati 24 minute odigrane u dresu Dinama u sezoni 2014/2015 kada je dvaput s klupe ulazio za sačuvati rezultat.
Moisés Lima sezonu je završio s boljim učinkom: 36 nastupa uz 16 golova i 18 asista. Njegov Shandong zadovoljit će se s drugim mjestom u ligi, uz gorak okus budući da su na kraju ostali izjednačeni s prvakom iz Wuhana na 78 bodova, ali ostali praznih ruku radi na gol razlike (+63 naspram +58).
Ove sezone na terenu su bili istovremeno još dvaput. Na otvaranju sezone Shandong je slavio 1:0, a u 6. kolu, kada je Zhejiang osvojio sva tri boda u pobjedi 2:0, upravo je Franko golom načeo goste.
Zajedno imaju 162 nastupa za Rijeku, četiri trofeja i dvije grupne faze EL
Franko je u Rijeci igrao od 2016. do 2017. i onda ponovo od 2019. do 2021. godine. Upisao je ukupno 101 nastup uz 37 golova i 20 asistencija, što pogledom na minutažu govori da je direktnim učinkom utjecao na gol u prosjeku svakih 149 minuta provedenih na terenu. Osvojio je naslov prvaka Hrvatske i Hrvatski Kup u sezoni duple krune 2016/2017 te Kup u sezoni 2019/2020 (pod Rožmanom na Šubićevcu kada je na dodjeli trofeja nestalo struje). Oba puta je igrao u finalu, a ima i utakmice grupne faze EL pod Rožmanom, čijem je ulasku preko Kopenhagena bio i glavni arhitekt.
Moisés je igrao od 2013. do zime 2015.g. u ukupno 61 utakmici uz skromnijih 11 golova i 7 asistencija. Ima trofej Kupa 13/14 – osvojen bez primljenog gola protiv Dinama: 0:1 Tomečak, te 2:0 u uzvratu golovima tada golobradog Mitrovića i Kvržića. Igrao je i u grupnoj fazi EL kao dio po mnogima na papiru najjače Rijeke u povijesti.
Bilo je to u sezoni kada su na Kantridi na krilima njega, Anasa i Kramarića (uz Leovca, Tomečaka, Samardžića i druge) padali Feyenoord i Standard, a kasniji osvajač natjecanja i velikan Sevilla je do boda došla tek u nadoknadi. Do grupne faze prošlo se i kroz Budimpeštu (Ferencvaroš) i Tiraspol (Sheriff), danas dvije momčadi koje su izuzetno uspješne u euro natjecanjima, a koje su se tada dizale.
Bio je ovo dvoboj dva vrhunska veznjaka, koji su nažalost svoje najbolje igračke godine potrošili na lošem transferu u Belgiju u slučaju Franka, te ozljedama koljena u slučaju Moisésa, ali sada u svojim tridesetima dobivaju slavu kakvu su svojim profesionalnim stavom na terenu i van njega, te prije svega nogometnim i ljudskim kvalitetama i zaslužili.