Po ispadanju od Seville u prvoj eliminacijskoj rundi Lige prvaka 2017./2018., Manchester United kojeg je složio Jose Mourinho dotaknuo je dno. Salve kritika na račun taktičkih postavki neatraktivnih Crvenih vragova dočekane su kultnim govorom Mourinha. Prisutnima je u svom stilu dočarao godine lošeg rada, naslijeđe koje bi svake sezone kulminirale novim domaćim i europskim neuspjehom, stvarajući novi korak u ciklusu raspada Manchester Uniteda.
See where they play, how they play, if they play. That’s football heritage.
Jose Mourinho
Posljednji dan domaćeg ljetnog prijelaznog roka iste sezone, Mario Gavranović klupskim se Mercedesom odvezao u Maksimir. Bio je to početak kraja petogodišnje ere Matjaža Keka. Rijeka je pokušala izvući maksimum iz situacije pa su uz šestomjesečni ostanak Švicarca dogovorili dolazak Domagoja Pavičića, u nadi da je on novi Franko.
Tribine su se podijelile zbog javne tajne Gavranovića predugovora s Dinamom, iako je igrao i zabijao dok je Rijeka lovila priključak za Dinamom. U siječanjskom roku on i službeno seli u Zagreb.
Domagoj Pavičić je, kao i trener koji je u njemu vidio potencijal, u Rijeci izdržao pet godina. Čini ga to jednim od najdugovječnijih igrača, ali njegov odlazak mnogi su jedva dočekali. Kao što se odahnulo kad su i drugi tog ljeta 2022. godine krenuli istim putem.
Proljeće – za njih oproštajne sezone 2021./2022. – bilo je vrlo turbulentno. Na Kvarneru se sanjalo o naslovu, jer momčad su predvodili iskusni i prekaljeni HNL španeri. Josip Drmić u formi života popraćen s Adamom Gnezdom Čerinom, Darkom Velkovskim, Robertom Murićem, Harisom Vučkićem, a svi su vidjeli nešto više i u tada svježim prinovama iz Šibenika: golobradim Nediljku Labroviću i nedokazanom Prince Ampemu.
Krah
Sve je išlo pozitivno, do početka ožujka. HNL klubovi su te zime, radi opasnosti od bankrota, obećali posuditi po nekoliko igrača put Hrvatskog dragovoljca, kako bi se sezona mirno privela kraju. Naposljetku je to učinila samo Rijeka, i u samo pola godine vidjela koliko je lakša afirmacija igrača kada se isti mogu razvijati u okruženju bez pritiska. Na kaljenje su, između ostalih, tada poslani anonimci Ivan Smolčić, Veldin Hodža i Matija Frigan. Uslijedilo je gostovanje fenjerašu, utakmica protiv vlastitih izlaznih juniora…
Slabi rezultati nisu prestajali: Čestićev autogol u sljedećem kolu protiv Gorice značio je apsolutni kraj borbe za naslov. A unutar mjesec dana, s Rujevice su bodove odnijeli i Dinamo i Hajduk. Unatoč rekordno visokom broju bodova u nekoliko faza prvenstva, Rijeka je ljeto 2022. dočekala s 11 poraza, na četvrtom mjestu i bez trofeja. Najslabiji je to plasman u posljednjih deset godina.
Gdje je danas Tomićeva generacija? Kako izgledaju njihove karijere? Igraju li u svojim klubovima?
Svjetski putnici…
Na Domagoju Pavičiću Rijeka nije zaradila ni centa: otišao je u Tursku po isteku ugovora, a nedavno je postao novi član bukureštanskog Dinama. Nakon godine dana u Konyasporu, Robert Palikuča ga je pozvao u Aris, a kasnije su obojica dobili papire: u Rumunjsku ga je doveo Željko Kopić. Ranije je namamio i Darka Velkovskog; Makedonac je nakon godine dana u Saudijskoj Arabiji ostao bez kluba pa uzeo šest mjeseci pauze. Dvojac je nedavno teško poražen protiv vodećeg Cluja (4:0), u kojem ove sezone standardno igra trenutno ozlijeđeni Anton Krešić.
U egzotici Turske ništa bolje nije prošao ni Robert Murić, koji je ranije produljio ugovor pa otišao za više od milijun eura: bitna razlika! Igrač koji je u dvadesetak minuta pod Rožmanom igrao utakmicu života protiv Napolija još ima štošta za reći, ali morat će to u Slaven Belupu.
Iskusni, ali često ozlijeđeni Haris Vučkić te neiskusni, a jednako često ozlijeđeni Denis Bušnja, odlučili su se pak za egzotiku Tajlanda. Issah Abass je s klupe za rezerve posljednjeplasirane momčadi Portugala (Chaves), preselio u Iran. U Portugalu su ostali Nino Galović i Joao Escoval. Galović je uspješniji pa igra u Arouci, koja se probila do sredine ljestvice, dok se Escoval smjestio u borbu za ostanak (Vizela, 17. od 18).
Palikučini talenti Andres Solano i rasni strijelac (autogolova) Sava Čestić davno su zaboravljeni: Španjolac je slobodan igrač već godinu dana, a Čestić ne dolazi do minuta u nizozemskom prvoligašku Heraclesu. Rus Merkulov je dvije godine kupanja na Kvarneru opravdao golom Osijeku u polufinalu Kupa, nakon čega se pobjedonosno – umirovio.
Srčani Andrija Vukčević ljetos je otišao put Meksika, gdje je njegov Juarez bliže dnu nego sredini tablice (15./18). Prince Ampem ponajbolji je igrač vodećeg Eyüpspora u 2. turskoj ligi, iako ima olakotnu okolnost: bogati vlasnik klubu osigurava veći budžet nego što ostatak lige ima zajedno. Adam Gnezda Čerin je član branitelja naslova prvaka Grčke, Panathinaikosa; iz sastava je ove sezone izgurao Hajdukovog Kleinheislera.
Najbolje je čini se prošao kapetan Hrvoje Smolčić, koji polako skuplja minutažu u bundesligašu iz Frankfurta. Braća blizanci teren su u HNL-u dijelili tek osam minuta igre.
…ali i lokalci
Nisu svi išli na drugi kraj kontinenta ili planete. Neslužbeno je – tek par dana nakon poraza od HD-a – uslijedio prvi bijeg. Josip Drmić ambiciozno je, od svih destinacija na planeti, potegao 200 kilometara sjeverno put Zagreba, kako bi osvojio prvi trofej u karijeri. Iako je na stolu imao nezapamćeno visoku (rekordnu!) ponudu Damira Miškovića, za otkup ugovora po isteku posudbe iz Norwicha.
Ponos i manjak ambicije, što je ujedno zamjerao Rijeci pri odlasku, sprječavaju ga da danas u 31. godini promijeni sredinu, nakon što je proglašen tehnološkim viškom u Dinamu. Zato će ostati zapisano da u svojoj karijeri dugačkoj 15 sezona, gdje su klubovi na njega uložili više od 20 milijuna eura samo na ime odšteta, Drmić ima osvojen jedan ligaški trofej. Najbolja sezona u karijeri igrača koji je nastupao na dva Svjetska prvenstva bila je u Rijeci, pod Tomićem: uz 25 pogodaka, upisao je i 3 asistencije.
Nekolicina tadašnjih igrača ostala je u domaćem i susjednom nogometu: Ivan Lepinjica je s Adrianom Liberom završio u Slaven Belupu, Matej Vuk je preselio u Pulu, a Robert Mudražija – preko Olimpije i Slavena – u Lokomotivi. Tadašnji junior Filip Braut ove zime se vratio u Orijent, a Bernard Karrica uglavnom grije klupu kosovskog Ballkanija.
Roko Jurišić je preko Slovenije i Austrije stigao u Osijek, Mato Stanić preko Varaždina u Zrinjski pa u osječkog drugoligaša Zrinski, a Admir Bristrić član je ljubljanske Olimpije, gdje kao napadač nema postignut pogodak ove godine. Mladi Marino Kukoč (19) je u Barinom trećeligaškom projektu Kustošiji (2. NL) ove sezone započeo tek osam puta. Bez kluba je zimus ostao Ivan Tomečak, koji je tada u zimskom roku preselio na Cipar, kod Ivana Mancea.
Šestorica iz rostera Rijeke s proljeća 2022. godine i dalje su Bijeli: Martin Zlomislić, Niko Galešić, Ivan Smolčić, Lindon Selahi, Jorge Obregon te kapetan Nediljko Labrović.
Među tadašnjim “slavljenicima” u Hrvatskom dragovoljcu bili su još Matija Frigan i Veldin Hodža. Frigan svoju sreću traži u Belgiji nakon 5,5 milijuna eura vrijednog transfera, dok je neumorni Veldin Hodža bitan kotačić Sopićeve Rijeke. Strateg tadašnje Rijeke, Goran Tomić, danas je u Emiratima (Al-Bataeh), nakon kraće epizode u Saudijskoj Arabiji.
Rijeka je te sezone u više navrata bila sama na vrhu ili bodovno izjednačena u odmakloj fazi prvenstva. Proljetni krah istovremeno nitko nije očekivao, ali već par tjedana kasnije – svi su ga razumjeli. Mnogima iz tadašnjeg sastava Rijeka je bila apsolutni vrhunac karijere i tek dvije kalendarske godine nakon što su lovili titulu prvaka, nekolicina je korak do anonimnosti. Dobar primjer domaćeg football heritage-a s početka priče.
Budućnost je svijetla
S vremenom je postalo jasno da je Goran Tomić bio i ostao “the good guy”. Iako je imao svojih mana, malo tko u klubu ima negativnu riječ za njegov karakter. Pozitivac.
Rijeka je odradila svoje iskupljenje, ali tek iz četvrtog pokušaja. U ljeto 2022. godine, u začecima je bila najveća katastrofa od Miškovićeva dolaska. Neplansko dovođenje još jednog pozitivca, Dragana Tadića, nije moglo biti rezultatski uspješno dok je sportsku politiku kluba loše vodio Robert Palikuča, a kasnija šok terapija zvana Serse Cosmi završila je ispadanjem u šesnaestini finala Kupa od Bijelog Brda te rekordnom sedmicom od Dinama.
Mesija je u prosincu 2022. godine postao Sergej Jakirović, čiji je karakter brzo isplivao na površinu nakon gospodskog poteza prošlog ljeta. Ne treba bježati od činjenice da je nekolicina igrača aktualne Rijeke došla Jakirovićevom zaslugom, ali s njima čuda radi Željko Sopić.
Karakter kakvog ima ovogodišnja Rijeka nemjerljiv je s (uglavnom) nezainteresiranim šetačima iz 2022. Moć i potencijal trenutnog sastava doseže razinu o kojoj Tomićeva Rijeka nije mogla ni sanjati, iako je imenima i životopisima na papiru bila među najsnažnijim rosterima kluba u novijoj povijesti.
Možda se i danas u riječkoj svlačionici kriju novi puki profesionalci koje ćemo za jednu, dvije ili pet sezona komentirati s gorčinom u ustima. Može Rijeka ostati bez oba trofeja i doživjeti kolaps u preostalih devet utakmica ove sezone, ali nitko ni na trenutak neće posumnjati u “football heritage” nove generacije Rijeke.
Za instituciju kluba nema brige.