Diplomat, oportunist i blagi populist, Sergej Jakirović pomno bira svoje riječi. Kao što je to svojevremeno činio još jedan “stranac”, Matjaž Kek. Rijetko je Slovenac zatvarao vrata drugih adresa i za svakog bi pronašao neku pozitivnu notu. Na njegovom tragu je i Jakirović, iako medijski otvoreniji, s manje sadržaja “u rukavicama”.
Voditi svoju reprezentaciju vrhunac je trenerskog posla, a Jakirović je postao treći od osam trenera Rijeke u posljednjih deset godina koji su bili kandidati za izbornika. Ovakvu priču već smo jednom doživjeli. Matjaž Kek je poražen od Osijeka 1:2 u sezoni nakon šampionske – i ponudio je ostavku! Bilo je to tek par dana nakon što je u Beču pobijedio Austriju i vratio se u borbu za prolaz grupe Europske lige. Tada je i javna tajna bila zimski odlazak Gavranovića, što je naravno imalo velik utjecaj na atmosferu u svlačionici, ali i na tribinama. Kako je bio jedan od kandidata za klupu Slovenije, očekivano su se pojavile priče o odlasku. Za slovensku Večer, Kek je tada izjavio: Što se tiče mog odnosa prema slovenskoj reprezentaciji i toga koliko mi ona znači, svi sve znaju. Ako mogu pomoći, tu sam.
Nije to diglo nikakvu prašinu u Rijeci, niti je odjeknulo kao Jakirovićeve riječi za RTL Danas, iako sadržajno ne postoji puno razlike u izjavama. Međutim ipak je nešto više profesionalizma, ili bolje rečeno spretnosti, izašlo iz zatvorenog Slovenca nego iz Profe. Izjavu je Kek tada započeo jasnim distanciranjem: Svi moji planovi u ovom trenutku su vezani samo uz Rijeku. Jakirović se odlučio za nešto direktniji stav – manje diplomatski, s više emocije. Emocija nije za zamjeriti jer i sami često navijački prizivamo isto od primjerice Matije Frigana, Veldina Hodže i drugih domaćih igrača, ali često ostanemo praznih ruku.
O interesu domaćih medija za Rijeku dok je sve bilo proljetni “rosa e fiori” dovoljno govori činjenica da prilog RTL-a u pozadini djelomično vrti snimku priprema Rijeke iz prošle sezone: trening vodi Dragan Tadić, a krugove trče Haris Vučkić i Mato Stanić. Ali je zato na jedan dan Rijeka postala goruća tema. Nakratko su svi požurili reciklirati svoju verziju članka temeljenu na vlastitoj interpretaciji četiri Jakirovićeve rečenice. Rijeka se prijašnjih godina u lipnju i srpnju krene “raspadati”, a kako je dosad uvjerljivo najaktivnija na tržištu, za priče o raspadu nije bilo materijala. Do utorka.
Nitko se pritom nije osvrnuo na posljednji dio izjave Jakirovića, gdje je vrlo otvorenom ostavio opciju produljenja ugovora uz eventualno “podebljana” primanja – što je izgledno i jedina stvar na koju je ciljao. I što se na kraju pokazalo točnim.
Jakirović je dio projekta
Jakirović se kroz svoju igračku i trenersku povijest nigdje u pravilu nije zadržavao. Prošao je 18 klubova u 20 godina kao igrač, odnosno 5 klubova u 6 godina kao trener. Tražio je zdrave okoline, ali u kojima će dobiti priliku i prodati se dalje na zelenija polja. Slična priča je i u njegovoj trenerskoj karijeri: godina Sesveta, dvije i pol Gorice, polugodišnja epizoda u Mariboru i dvije godine Zrinjskog. S izuzetkom Slovenije, u ostalim klubovima je imao vidljiv rast, kako svoj, tako i klupski. U Mostaru je napravio i najveći iskorak, a nagrađen je i najvećim izazovom u karijeri kada je Rijeka pokazala interes. Jakirović je ekspresno postao miljenik navijača čije su odmjerene izjave dobro pale gotovo svima na Kvarneru.
Pri dolasku u Rijeku, Jakirović je potpisao do 2025. godine uz mogućnost produljenja do 2026., što je dovoljan pokazatelj koliko je “sjeo” Damiru Miškoviću. Ambiciozni i kvalitetni treneri tražena su roba, a klub se na taj način osigurao. Dobio je pritom odriješene ruke po pitanju selekcije, čime je uz Keka jedini kojem je to omogućeno u novijoj povijesti. Dojam je da je Jakirovića iz Zrinjskog primarno privukao projekt Rijeke odnosno Rijekini planovi s njim na čelu, a ne financijska ponuda ili trenutni rezultatski izazov.
Ima kontakta i zainteresiran sam. Imam ugovor s Rijekom u kojem ima klauzula radi koje nema potrebe pričati dalje. Meni je u Rijeci dobro i radimo dobar posao, a kad dođe službena ponuda, moramo sjesti i pričati. Vidjet ćemo što će klub odlučiti; možda ćemo produživati ugovor – izjava Jakirovića koja je sve zakuhala.
Čudi stoga da se s tek 45 godina vidi na poznato nestabilnom izborničkom mjestu Bosne i Hercegovine, koju čeka smjena generacija: rekorderi Džeko i Pjanić su na zalasku karijere, dok neki novi tek dolaze. Širenjem SP i EURO-a, šanse za kvalifikaciju biti će veće svaki ciklus, a trenutno BH reprezentacija nije u nikakvom zavidnom položaju za EURO 2024. Daleko je to od neponovljive ponude iz snova, a u Rijeci ima dosta nedovršenog posla.
Jakirović je izabran kao prvo ime nove Rijeke, i kao takav bi se trebao isključiti od usporedbi s igračima, za koje svaki dan može sletjeti višemilijunska ponuda. Trenerova stabilnost mjerilo je klupske strategije, a stabilnost mora biti obostrana. Svakim satom neznanja gubila se doza povjerenja, a navijači Rijeke su poznati po (pre)brzom šaltanju iz euforije u depresiju.
Nije ovdje u pitanju medijska trakavica koja traje već tjednima kao prošloljetna jednomjesečna potraga za trenerom: ova “priča” trajala je od ponedjeljka do srijede.
Kao što je i Matjaž Kek nekoliko puta “bio” u Sloveniji i Zvezdi, a Goran Tomić u Dinamu, i Jakirović će kroz svoju riječku epizodu puno puta “biti” drugdje. Kada jednom i zapravo bude bivši trener Rijeke, doći će netko novi, a nogomet će se igrati i sljedeći dan. Kao što slika s vrha članka pokazuje, grb je jedini trajni faktor, svi ostali su prolazni. Ipak, svima je jasno da sada nije vrijeme za rastanak.
Klub je reagirao s možda jednim danom zakašnjenja, ali i dalje dovoljno ekspresno, a izravno i znakovito. Interes BH nogometnog saveza godi, ali Jakirović želi ostati trener Rijeke, i ostat će trener Rijeke. U kratkom roku se dogovorio očekivani nastavak suradnje sa Sergejom Jakirovićem i njegovim stručnim stožerom – ozbiljno i odgovorno kao što se radilo i proteklih deset godina.
Indikativan je i neuobičajeno direktan stav Damira Miškovića, koji godinama nije bio sklon demantiranju svakodnevnih glasina i pokušaja destabilizacije, već se radilo u miru. U srijedu je zato istupio vrlo nedvosmisleno i potvrdio obostrani interes za dugoročnom suradnjom. Došlo je to tek tjedan dana nakon vrlo snažne izjave po pitanju transfera Frigana.
Vidi se ponovo ona stara energija kod Miškovića, koja podsjeća na zlatne godine proteklog desetljeća. Tada je klupska politika imala stabilan dugoročan plan koji je kulminirao dvostrukom krunom, a čelni ljudi – trener, sportski direktor i predsjednik – funkcionirali su kao jedno. Bitna je to razlika od protekle dvije sezone koje su uglavnom prošle u općem neredu, nestabilnosti i manjku komunikacije. Zdrava Rijeka danas je u novom usponu. Zlatna generacija juniora je spremna i pod (pozitivnim) povećalom domaćih i stranih medija, a navijača nikad više. Ne treba se puno toga poklopiti da polarizirani navijački puk Rijeke počne sanjariti o nadolazećim trofejnim sezonama.
Fokus svih aktera preselit će se sada prema dovršetku priprema i nadolazećim europskim dvobojima. A navijači će se ponovo moći vratiti gorućoj temi ljetnog prijelaznog roka: domaćim medijima i njihovom nabrajanju pet razloga zašto je transfer Matije Frigana ispod cijene u Dinamo pitanje nacionalnog interesa Republike Hrvatske.