6.7 C
Rijeka

Koliko je domaća vodeća Rijeka?

Rijeka se na strane igrače oslanja manje nego konkurentski klubovi.

Rijeka u svom kadru ove sezone ima 25 imena: popularna 22 u polju i tri golmana. Na papiru, 11 od 25 igrača spada u kategoriju “stranac”. Više je to od HNL prosjeka od 9 stranaca u momčadi: Istra 1961 i Hajduk imaju po 13, Dinamo 12, Lokomotiva i Osijek 9, dok su Gorica, Slaven Belupo i Rudeš na 7. Rekorder domaćina je Varaždin sa samo 4 strana igrača u rosteru.

Ipak, papir trpi svašta, pa je tako među 11 riječkih stranaca i treći vratar, Nigerijac David Nwolokor. Nwolokor će u lipnju pred istek ugovora ući u legendu, jer će navršiti 10 kalendarskih godina staža u klubu za kojeg ima tek dva službena nastupa: pred četiri godine. Postoje slični primjeri i u drugim klubovima pa je puno bolji pokazatelj oslanjanja na strane igrače dobivena minutaža kroz sezonu.

Klubovi su u dosadašnjem tijeku sezone igrali na tri strane: SHNL, Kup i europska natjecanja. Najviše odigranih utakmica očekivano ima Dinamo, 45, dok Rijeku, Osijek i Hajduk odvaja po jedno pretkolo Konferencijske lige: odigrali su 36, 34 odnosno 30 utakmica. Ostatak lige je na maksimalno 30 odigranih utakmica.

Rijeka na domaći pogon…

Najveću minutažu ima Dinamov Josip Mišić, koji je odigrao 40 utakmica ove sezone (3473 minute). Slijede vratari: Nediljko Labrović je na 3000′: 33 pune utakmice i pola sata produžetaka protiv Lillea. Osijekov Marko Malenica zatvara tri najaktivnija s 2970′ igre.

Rijeka ima 36 odigranih susreta ove sezone pa su igrači mogli skupiti maksimalno 3270 minuta terena (ubrojen je produžetak protiv Lillea).

Uz spomenutog Nediljka Labrovića, u vrhu Rijeke prema minutaži su još i najbolji mladi asistent u Europi Toni Fruk. Slijede produkti rada riječke omladinske škole, Ivan Smolčić i Veldin Hodža. Hodža je ujedno nastupio u najviše utakmica: 34 od mogućih 36 (propustio je Osijek i Dinamo), ali je minutažom četvrti na popisu. Peti je stranac: ključ veznog reda i najbolji destruktivac lige, Lindon Selahi.

Od deset najkorištenijih igrača Rijeke, jedino Selahi nema hrvatsku putovnicu.

Među igračima s najvećom minutažom u Rijeci ove sezone su još braniči Bruno Goda (2115 minuta igre) i Niko Galešić (1969′), a top 10 zatvaraju ofenzivci Niko Janković (2114′), Marco Pašalić (2035′) te Franjo Ivanović (1862′). Sljedeći stranac je tek na 13. mjestu: Emir Dilaver s jesenskih 1598 minuta.

…a konkurencija globalna

U konkurenciji je znatno drukčija priča. Drugoplasiranom Hajduku čak četiri stranca ulaze u minutažom deset najkorištenijih, a tu je i vratar dvojnog državljanstva Ivan Lučić. Do petnaestog mjesta nalaze se još tri stranca: Benrahou, Dajaku i Odjidja-Ofoe. Trećeplasirani Dinamo koristi trojicu, isto kao Lokomotiva i Osijek.

Kada se gleda minutaža, razlika je još upečatljivija. Rijeku od konkurencije odvaja postotak stranih državljana u ukupnoj minutaži. Od gotovo 36 tisuća minuta koje su svi Rijekini igrači zajedno proveli na terenu, tek 22% pripada igračima bez hrvatskog državljanstva. Hajduk je u tom segmentu najlošiji u ligi s 35%, odmah do Osijeka (34%), dok je Dinamo treći od dna s 29% minutaže stranih igrača.

Četiri kontinenta

Rijekini stranci uglavnom su iz država iz okolice Hrvatske: Dilaver (Austrija), Petrovič (Slovenija), Radeljić i Zlomislić (BiH), Selahi (Albanija). U početku sezone je i Crnogorac Andrija Vukčević bio standardan bek, prije transfera u Meksiko.

Od aktualnih igrača sa zapaženijom minutažom, državljanstvom odskaču Danilo Veiga (Portugal, 971 minuta), Jorge Obrégon (Kolumbija, 862′) te Emmanuel Banda (Zambija, 938′). Povratnik Damjan Pavlović (Srbija/Belgija) nije upisao nijednu minutu ove sezone pa, kao ni Nwolokor, nije na popisu ispod.

Dakako, strani igrač nije znak slabosti i ne nosi negativnu konotaciju. Stranci često donose kvalitetu kakvu klubovi teže pronalaze u HNL-u. Ali obično su skuplji i mogu imati problema s komunikacijom, a ponekad karakter i kulturna različitost dovode do problema sa snalaženjem u novoj sredini. Slično je i s trenerima: koliko su Cosmijevi prošlosezonski “motivacijski” govori (na talijanskom) bili učinkoviti, kada su u svlačionici bili igrači iz Švicarske, Gane, Španjolske, Slovenije, Albanije, a naposljetku i Hrvatske…

Željko Sopić nema takvih problema. Jezična barijera nije faktor u ovoj momčadi Rijeke, a sličnosti među igračima zasigurno utječu na koheziju momčadi. Pokazatelj je to i budućnosti: treba vidjeti što donosi ljetni prijelazni rok, ali teško je očekivati zaokret u transfer politici.

Prošlost je pak primjer da se do titule prvaka može na oba načina. 1999. godine su tek dvojica prvotimaca bila “izvana” (Barnábas Sztipánovics, Admir Hasančić), ali šampionska Rijeka 2017. godine je imala čak 38,6% strane minutaže. Titulu su proslavili Leonard Žuta, Stefan Ristovski, Marko Vešović, Mario Gavranović, Alexander Gorgon i Roman Bezjak, mahom ključni igrači…

Dobra selekcija i zajedništvo nadilaze demografske podatke, a jedini pokazatelj uspjeha je rezultat. Iako Rijeka prednjači po broju domaćih imena i može se time pohvaliti u odnosu na bogatiju konkurenciju, u široj slici je to manje bitno. Jer kad se podvuče crta, vraćamo se na ne tako davnu izjavu jednog od zapaženijih “stranaca”: napišite da je Rijeka prva

Podijeli tekst na mrežama: