14.5 C
Rijeka

Kratki vodič za mentalno zdravlje navijača Rijeke, koja se bori za naslov prvaka

Donosimo praktične savjete kako očuvati mentalno zdravlje kao navijač Rijeke koja se bori za naslov.

Nakon kratkotrajne pauze, Rijeka se opet bori za naslov prvaka. Za razliku od klasičnih dvoboja Rijeke i Dinama, ove sezone navodno se nešto pita i Osijek i Hajduk. Nećemo se osvrtati na taktike ili izglede klubova, tko treba koja pojačanja, nego isključivo kako ostati normalan navijajući za Rijeku. Koja juri po drugi naslov prvaka na papiru, odnosno treći u praksi.

Kraj lijepe priče

U doba kada su u HNL-u jedino Rijeka i Dinamo bili vrijedni spomena, mediji skloni Hajduku, ali i izjave iz samoga kluba, išle su u smjeru omalovažavanja riječkih uspjeha i prebacivanja krivnje za svoje neuspjehe na sve osim na sebe. Danas kada su Bili ipak nešto konkurentniji manja je potreba gledanja u susjedovo dvorište. Ali ne zavaravajte se – s Rijekom na prvome mjestu iskoristit će se i najmanja prilika i s juga i sa sjevera da se destabiliziraju Sopićevi Luđaci: i igrači i navijači.

Kada Rijeka pobijedi to je često slučajno, sreća. Galešiću se igrači izmiču, trebao je biti prekršaj prije gola i tako dalje. Kada je Rijeka prva, naslovi su “Može li biti prvak?”, ali kada su Hajduk ili Dinamo onda se piše “Ovakav (ubaci ime kluba) može biti prvak!”. Za bivše igrače Rijeke poput Frigana ili Kreilacha čitamo “Pogledajte što je napravio Hrvat”, dok su za Biuka ili Halilovića opisi “Nećete vjerovati što je napravio bivši igrač Hajduka/Dinama. Ne smije biti trećega.

Ako se pitate zašto u posljednje vrijeme nema vijesti o Stipi Biuku, to je zato što je u 43 utakmice postigao 3 gola i jednom asistirao. Od njega i više nego duplo bolju statistiku ima Damir Kreilach, koji je u 31 utakmici zabio 8 i namjestio jedan pogodak za svoj Salt Lake.

Kako se bude bližio zimski mercato i najjači hrvatski derbi s Dinamom (11.11.), pripremite se na naslove “Kraj lijepe priče”, “Raspad Rijeke”, “Labrović u Dinamu”, “Sopića traži ugledni saudijski prvoligaš”, “Franjo je imao poster Eduarda” i slične. Ako se i dogodi prodaja “nezamjenjivog” na zimu, prisjetimo se što je sve riječka momčad pretrpjela u ljetnom prijelaznom roku pred početak šampionske sezone.

Otišao je tada ponajbolji igrač lige Marin Tomasov, standardni vezni Ivan Močinić, stoperi Miral Samardžić i Marko Lešković, a i tri zahvalna HNL igrača: Vedran Jugović, Josip Brezovec i Zoran Kvržić. Ivan Vargić je zimus preselio u Lazio za 2.7 milijuna eura (na ljeto i formalno), a njegovo je mjesto zauzeo samozatajni Andrej Prskalo, do tog trenutka tek vječna zamjena. Otišli su napadači Roman Bezjak i Bekim Balaj, a usred sezone Rijeka je ostala i bez stupa obrane, reprezentativca Mateja Mitrovića.

Te je godine uz rekordnih 15-ak milijuna eura na ime odšteta Rijeka u domaćem nogometu uzela – sve.

Posljednjih mjeseci vidimo nestašicu financijskih analiza Rijeke od strane ekonomskih vedeta iz sportskih redakcija. Nema više prognoza da se ima novaca za još jednu plaću. To je sve posljedica rada predsjednika i vlasnika Miškovića te sportskih direktora, novih sponzora i sve glasnijeg šuškanja oko nove Kantride, kao i veličanstvenih prodaja igrača u Belgiju, Njemačku, Italiju. Nije pitanje dobronamjernosti novinara nacionalnih portala.

Za razliku od drugih, Rijeka nije u dvoznamenkastim milijunskim dugovima, ne potpisuje fiktivne ugovore, a prihod od 12 tisuća godišnjih članarina ne ide na račun KN Armada. Rijeka je stvorila vrhunsku nogometnu školu koja izbacuje (zasad samo mlade) reprezentativce i prvotimce te joj ne treba 20+ milijuna eura budžeta da bi se ravnopravno borila za trofeje, i osvajala ih. A kad bi reprezentacija i HNS bili posloženiji neutralnije, u jučerašnjem U21 dvoboju protiv Bjelorusa trio Hodža-Ivanović-Frigan ne bi ulazili s klupe već počinjali od prve minute. Prednost su dobili Grozdanić, Biuk i Lisica, ali mediji to ne spominju.

TERAPIJA: Naše društvo je polarizirano. Posloženo je binarno u većini aspekata, a svakako u nogometnom, tako da je promjenu u odnosu drugih prema nama teško očekivati, a kamoli dočekati. Ako ne uživate u hranjenjima emocija sto ‘iljada članova ili agresivnom PR spašavanju Dinamove sezone, odaberite silenzio stampa svih nacionalnih portala. Ne čitajte zlonamjerna, senzacionalistička i često lažna pisanja sa sjevera i juga, čitajte Nepresušan!

Mordor

Neki od brojnih nadimaka Dinama kod njegovih rivala, a ne samo Rijeke, su Kroacija (za one mlađe, staro ime Dinama je Croatia Zagreb), a u novije vrijeme posebno u bespućima interneta i – Mordor. To nije bez razloga. Rijeka je radi igara van terena i sudačkih kriterija često gubila trofeje, ali od nikoga češće nego od Kroacije.

Primjera je nebrojeno – od kupa 1994. do kontinuiranoga kočenja Rijeke nakon dvostruke krune i čuvenoga “ovo ste vidjeli sad i više nikad”. Ni ove sezone nije drugačije, sjetimo se samo kriterija suđenja na Maksimiru i modre medijske mašinerije nakon bijega prošlog trenera u “Noinu arku”, direktno s treninga Rijeke. Zasebna i vrlo opširna tema. Činjenica da je svojevremeno cijeli ispunjeni Poljud grmio gotovo beskonačno dugo “Rijeka, Rijeka” govori sama za sebe.

Za biti prvak u HNL-u nije nažalost dovoljno samo biti najbolji na travnjaku. Iskonska nepravda može ujediniti i najljuće rivale.

Udaraca ispod pojasa će biti. Bit će ih puno, a dolazit će kada se najmanje nadamo. Sjetimo se samo izmišljenih viroza, neodigranih Superkupova, kreiranja rasporeda i odgađanja utakmica – svi znaju kada će igrati svoje zaostatke ove sezone, samo Dinamo čeka. Znamo i da VAR ne znači puno bez izravne odgovornosti. Damir Mišković je u A1 podcastu predložio da suci poput trenera i igrača dobiju svoje 2-3 minute nakon utakmice i ukratko pojasne svoje odluke, bez da se sudačku komisiju čeka danima.

Tu su i “paralelne” crte, povlačene pod kutem kamere od 45°, a u spomenutoj šampionskoj sezoni su uvedeni “visoki žuti kartoni” i intenzitet prekršaja. Igranja rukom često su subjektivna, ovisno za koga se sudi pa se Krovinovićevo pregledavalo tri i pol minute, a Rijeka ni protiv Gorice prečesto nema ravnopravan tretman, sve sa svrhom kočenja. Utakmica Osijeka i Dinama najbolji je pokazatelj što možemo očekivati i što će se sigurno dogoditi, a na Rijeci je da za razliku od Osijeka bude bolja od 14 igrača na terenu. Jednom se uspjelo, dakle može se.

Za razliku od šampionske sezone kada je Kek koristio 13-14 igrača tijekom cijele sezone, ova Rijeka ima i do 20-ak vrhunskih igrača za HNL, koji ravnopravno mogu konkurirati prvoj ekipi. Doći će to dobro u slučaju nove afere “pusti smrada”, za koju je Franko u Koprivnici dobio tri utakmice kazne. Zbog navodne indirektne uvrede sucu Andreju Burilu – kojoj nitko nije svjedočio i koja se dogodila nakon 90. minute. Podsjećamo da je ta treća utakmica bila – derbi s Dinamom na Maksimiru.

Na tom je derbiju Alexander Gorgon prvi i jedini put u igračkoj karijeri dugoj gotovo 17 godina i ukupno 442 utakmice dobio crveni karton.

Rijeka ima dovoljno unutarnjih rezervi, iako ne bježimo od činjenice da su bekovske pozicije poprilično tanke. No oporavkom Danila Veige i Marijana Čabraje, Ivan Smolčić i Bruno Goda dobit će alternativu u slučaju kartona ili ozlijede. U ostalim linijama imena su poduplana, a polivalentnost većine igrača osigurava Željku Sopiću slatke brige u odabiru četiri imena iz šešira Janković, Pjaca, Fruk, Ivanović, Pašalić, Yansane, Obregon.

TERAPIJA: Nije pitanje ako će se dogoditi nepravda, nego kada. Lijek je zajedništvo i vjera u lijepu priču! Zajedništvo svih. Tribina, igrača, uprave. Nije se prsten otopio jer su Frodo i Sam radili svatko za sebe. Ono što se svakodnevno viđa pri odabiru novog dresa, treningu pred Lille ili atmosferi na svakoj domaćoj utakmici stvara sinergiju na kojoj drugi zavide. 2017. se Dinamo srušio dvostruko jer je sinergija dovela do toga da Ristovski i Vešović u savršenom dvoglasu, dostojnoga pobjede na Supertalentu, pjevaju “bit će Dinamo kur*c šampion”. Ponovilo se!

Putovanje, a ne cilj

Kraj je daleko, epilog je neizvjestan, ali zbog straha od neuspjeha ili utjecaja vanjskih faktora ne vrijedi ne uživati u ovoj sezoni. Već sada je jedno apsolutno sigurno: Sopić je bio pravi izbor. Naša Rijeka je moćna, atraktivna i gladna te će nam priuštiti puno radosti jako dugo. Uživajmo u utrci, nema smisla razbijati glavu hoće li se na zadnjem kilometru probušiti guma. Reče davno Scooter: potjera je bolja nego ulov!

Ne morate dati sve od sebe, ne morate navijati do iznemoglosti, biti pozitivni i vjerovati do zadnje minute. Ali godinama od danas, dok budete sjedili na klupi KBC-a čekajući milostiv poziv iscrpljene sestre hoćete li htjeti mijenjati sve dane od danas do tada za samo jednu drugu šansu, samo jednu priliku da se vratite u ovu šampionsku sezonu bodriti svoj klub, u doba kad je luđak gurao luđaka, vratiti se i poručiti protivnicima da nas mogu vrijeđati, omalovažavati i razbijati nam stadione, ali poraziti nas neće nikada…bilo bi šteta propustiti priliku kad je već imate.

Sami protiv svih. Krepat ma ne molat!

Gostovanje u Puli na rasporedu je u nedjelju u 15 sati, a sve informacije o ulaznicama možete pronaći na webu kluba.

Podijeli tekst na mrežama: