Mirko Marić, tipično riječki razuman transfer

Mirko Marić zabio je 62 HNL gola u karijeri; za jedan gol je kratak od liste 25 najboljih strijelaca u povijesti natjecanja. Nije bio najbolji strijelac lige, jer kada je sve ukazivalo na to, u sezoni 2019./2020., Antonio Mirko Čolak je u posljednjem kolu zabio četiri gola Istri 1961 i zbog manjeg broja utakmica ima prednost nad Marićem i Caktašem. Koji su pritom i s bijele točke postigli 6 odnosno 8 golova.

Tog ljeta Marić prihvaća ponudu drugoligaša Monze i u najunosnijem transferu Osijeka u povijesti odlazi u Italiju. Čolak je završio u PAOK-u za duplo manju odštetu (3,5 milijuna plus 15% sljedeće prodaje) nego što je Monza s bonusima isplatila za Marića (7 milijuna).

Antonio Mirko Čolak i Mirko Marić bili su i ostali tek HNL igrači. Njihovi plafoni nisu donji dom Liga petice već lige slične ili za nijansu veće kvalitete od HNL-a. Turska, Austrija, Grčka, Poljska, Švedska, Škotska ili druge lige jačih nacija. I zato njegov dolazak ne treba promatrati kroz roze naočale igrača od “sedam milijuna eura”.

Obojica su, na vrhuncu svojih karijera, propustili napraviti iskorak. Marić je prvu godinu u Italiji izgubio na ulaske s klupe, u drugoj je posuđen fenjerašu druge lige Crotoneu, a u trećoj ga je Monza u potpunosti prekrižila i nije upisao nijedan nastup. I dolazimo do četvrte, trenutne, gdje je u jesenskoj polusezoni deset puta zaigrao. Od toga je devet puta ušao s klupe, zabio jedan pogodak… Isto koliko i Josip Brekalo.

Marić je upravo ono što Rijeci treba. Igrač neupitne kvalitete za HNL, koji neće biti glavna “devetka” u hijerarhiji.

Nema Marić garantirano mjesto u vrhu napada, kojeg trenutno čine tek dva imena. Dinamo ih pak ima pet, a Hajduk tri. I dok Poljudske škarice nitko neće oduzeti Jorge Obregonu, dva gola u dva kola – prvi put u dvije i pol godine – nisu dovoljna da u očima navijača preko noći postane ključan igrač. Obregon je snažan igrač koji odlično zadržava loptu, ali ne sudjeluje dovoljno u kreaciji igre i proigravanju. Franjo Ivanović je brz i okomit, ali nedovoljno iskusan da zabija kao na traci. Osim što pruža novu opciju u napadu, Marić će pritom skinuti malo pritiska s mladog Ivanovića, ali mu potencijalno omogućiti i pokoji nastup na poziciji lijevog krilnog napadača, što je znao igrati u Njemačkoj i u mladoj reprezentaciji.

Prema običaju, Rijeka donosi najinteligentniju odluku.

Marić, Ivanović i Obregon kroz brojke i slova

Marić dolazi popuniti prazninu kakvu Rijeka ima u napadu i može Rijekinoj igri dati novu dimenziju. U oproštajnoj HNL sezoni, Marića smo usporedili sa svim napadačima Rijeke iz okolnih sezona: u kvaliteti dodavanja i napadačkim sposobnostima. Valja napomenuti da sve promatrane metrike kao i obično znatno ovise o stilu igre pojedine momčadi, trenerovim zamislima oko uloge igrača i brojnim drugim faktorima. Nije nam cilj usporedbom dva broja donositi zaključke, već prikazati razlike u profilu igrača. Dodatnu napomenu stavljamo za Jorge Obregona, čija je ovosezonska minutaža (601 minuta) značajno niža od konkurencije (u prosjeku 2180 minuta igre).

Za duplo je bolji od Josipa Drmića u okomitim, progresivnim dodavanjima, a i sam Drmić je iznad konkurencije.

Kada gledamo kvalitetu u završnici, isključivanjem golova iz jedanaesteraca, ponovo je najbolja sezona karijere Josipa Drmića nedostižna. A prema minutaži, Marić iz svoje najbolje HNL sezone stoji rame uz rame s prošlosezonskim Friganom odnosno ovosezonskim napadačima. Ipak, dodavanjem faktora kreacije, vidljivo odskače od prosjeka u pozitivnom smislu.

Slično je vidljivo i pogledom na okomitost: dok su hladnokrvniji strijelci (Frigan, Čolak i Drmić) birali svoje trenutke, Marić se smjestio između ovosezonskih napadača. Pritom je bliži parametrima Obregona nego uvjerljivo okomitijem Ivanoviću. Na okomitoj (y osi) prikazali smo uspješnost ofenzivnih duela zbrojenu s pretrpljenim prekršajima, sve u prosjeku na 90 minuta igre.

Mirko Marić stiže na polugodišnju posudbu u klub protiv kojeg je u karijeri najčešće nastupao: čak 22 puta. Pritom je, donekle porazno, postigao tek tri pogotka, a Rujevicu ne pamti po dobrom: dva remija i jedna pobjeda u 11 utakmica.

Grafom iznad prikazali smo njegovu oproštajnu HNL sezonu, gdje je u širem uzorku nego inače (uključili smo i krilne napadače) bio među najboljima. Iako su mu konkurenti bili Čolak, Oršić, Petković, Franko, Gorgon, Murić i mnogi drugi.

Dolazi s 28 i pol godina, što u rječniku HNK Rijeka diže alarm radi slabog potencijala prodaje. Ali njegova motivacija je jasna: neće biti ni prvi ni posljednji koji bi unutar samo par mjeseci trebao od otpisanog viška u talijanskom prvoligašu, postati ponajbolji napadač lige.

Nije slučajno u svojoj rekordnoj sezoni to već ostvario.

A uskoro bi isto mogao ponoviti i Marko Rog… Jer namirisao je Miško krv.

Definicije statističkih nogometnih pojmova:

Kvalitetu dodavanja računamo kroz uspješan broj dodavanja zbrojen s uspješnim brojem kratkih i srednjih dodavanja.
Ključnim dodavanjem (engl. key pass) smatra se svaka lopta po podu koja stavi primatelja u gol šansu.
Očekivana asistencija (engl. expected assist; xA) je dodavanje koje bi primatelj trebao pretvoriti u pogodak.
Osvojen prostor/teren (engl. progressive run) je prenošenje lopte u posjedu, tijekom kojeg igrač pokrije barem 10, 15 ili 30 metara terena. Udaljenost ovisi o tome je li igrač loptu i primio i predao u svojoj polovici (trk od minimalno 30 m), primio u svojoj, a predao u protivničkoj polovici (15 m), odnosno primio i predao u protivničkoj polovici (10 m).

Progresivno dodavanje (engl. progressive pass) je identično kao osvojen prostor, ali putem prizemno dodane lopte suigraču.
Očekivana asistencija (engl. expected assist, xA) – statistička vjerojatnost postizanja pogotka iz upućenog dodavanja, čime dodavanje efektivno postaje asistencija.
Očekivani gol (engl. expected goal, xG) – statistička vjerojatnost postizanja pogotka iz udarca. Ovisi o desecima faktora. Pročitajte detaljnije u članku Ofenzive.