Željko Sopić istrčao je na teren kao kapetan Lokomotive. Klub s Kajzerice gostovao je na Kantridi i u svom prvoligaškom debiju popio “šesticu” od Rijeke. Hat-trick su postigla oba brata Sharbini, u jednoj od posljednjih utakmica za Bijele prije transfera u Hajduk.
Mladu momčad Lokomotive predvodili su veterani Sopić i Bule, a još su igrali i budući Riječani Mate Maleš i Matej Jelić, kao i budući reprezentativci Pivarić i Vrsaljko. Morali su nakon poraza skupiti glave, i dobro se pripremiti na utakmicu drugog kola, uslijedilo je još jedno teško gostovanje. Naime, 1. kolovoza 2009. godine morali su opet na – Kantridu!?
Da, na Kantridu… Logično, jer igrali su protiv Istre 1961.
Projekt izgradnje nove verzije stadiona Aldo Drosina bio je u punom jeku. Za Hrvatsku tad nepoznat pojam; nogometni stadioni su se dotad uobičajeno popravljali, ali ne renovirali, rekonstruirali ili gradili iz nule. Stadion u Dugopolju također je bio pri kraju gradnje 2009. godine, ali pulski je bio razina više. Rušila se zapadna, a renovirale su se preostale tribine.
A Istra 1961, te 2009. također novi prvoligaš, nije imala gdje igrati. Veruda nije dobila licencu za 1. ligu već su bili potrebni određeni zahvati, koji su potrajali više nego ljetna pauza između dvije sezone. Bit će Veruda spremna za 6. kolo, što je značilo da se za tri domaćinstva Istra 1961 morala “snaći”.
I snašla se: jer je najbliži veći grad prirodno susjedski uskočio.
Istra 1961 je na Kantridi dočekala Lokomotivu, Varteks i Zagreb, a zatim su u 8. kolu pred čak 2500 gledatelja igrali kući, na dovoljno sređenoj Verudi. Ipak, u 10. kolu su morali opet put danas (nerazumljivo neprijateljskog) grada. Gotovo 2000 ljudi iz Pule stiglo je u Rijeku na utakmicu Istre 1961 protiv Hajduka. Veruda je uskoro dovoljno zakrpana da se na njoj moglo igrati u ostatku tekuće sezone te na jesen 2010. godine, a stadion Aldo Drosina postao je Istrin novi trajni dom 2011. godine.
Gdje smo danas?
Petnaestak godina kasnije, odnosi između dva kluba su na najnižim razinama u povijesti. Istra 1961 je (opet) otvorila istočnu tribinu za nadolazeći susret s Hajdukom, iako su u trenutku odluke prodali tek oko 400 ulaznica za gostujući sektor.
Otvoreni istok Rijeka nije dobila, iako je interes bio strašno velik.
Pulski prvoligaš ovom je odlukom u potpunosti skinuo maske i pokazao dvoličnost. Koja je ionako već javna tajna, jer i sam gradonačelnik Pule Filip Zoričić je svojevremeno na utakmicu Istre i Hajduka došao u majici s natpisom potpore splitskim ultrasima, a kako i sam kaže: “svi znaju da sam hajdukovac”. Gradonačelnik se tada nije pridržao ni klupskih uputa kako su navijačka obilježja dozvoljena samo na južnom (gostujućem) sektoru. Istok su u toj utakmici tek djelomično pustili u prodaju, ali godinu kasnije su iz kluba “dali” cijelu tribinu pa je Istra 1961 na svom stadionu igrala u gostujućoj atmosferi.
Iako je i to bila čudna odluka, jer u klupskom je interesu rezultat, a ne poraz i par tisuća eura više. No, tad su se odlučili za novce i popunjen kapacitet, što je također legitimno razmišljanje, koje se očekivalo i u kasnijim slučajevima. Barem protiv Hajduka… Rijeka je istok tražila, ali ga nije dobila.
Iz kluba odluku pravdaju “velikim interesom od strane lokalne zajednice”, a dodaju i kako otvaranjem tribine “štitimo vlasnike naših sezonskih ulaznica i pokazujemo poštovanje navijačima Istre 1961”.
Možda je vrijeme za zatopljenje odnosa i povratak zdravom susjedskom rivalitetu, iako rezultatski položaj klubova nikad nije dolazio u pitanje. Prirodno je da Kvarner i Istra, samim time izravno Rijeka i Pula, imaju snažne sličnosti i da se tijekom međusobnih gostovanja možda ne mora konstantno vrištati “koza je kurva” i “riječke pičke”.
Prirodno je da stanovnici oba kraja odlaze u “susjedstvo” kako bi uživali u gastronomiji, prirodnim ljepotama, kulturnim događanjima, ljetovanju, studiranju, životu… Prirodno je da Istra i Kvarner gaje bliže međusobne odnose nego sa Splitom.
Kome paše dodatno distanciranje Pule od sto kilometara udaljene Rijeke?