8.1 C
Rijeka

Nova dominacija pred najbitniji ždrijeb

Sedamnaest golova, visoki presing, okomita igra i nemoć protivnika. Da nije bilo slabe predstave na Poljudu, misli bi poletjele vrlo visoko. Vrijeme će pokazati čeka li Rijeku dodatan optimizam ili svojevrsno prizemljenje – ždrijeb playoffa Konferencijske lige održava se danas u 14 sati i mogao bi usmjeriti (polu)sezonu Bijelih.

Nakon debitanta Rudeša i mirne utakmice na Kosovu, Rijeka je loše odradila prvi ozbiljni test sezone. Već dugi niz godina je poznat recept za Poljud: pustiti Hajduku loptu, preživjeti petnaestak minuta svakog poluvremena i iz kontri ugasiti sveopću euforiju. Slična ideja je postojala i u 2. kolu SHNL, ali kontru nije imao tko pokrenuti, a niti istrčati.

Promjena sustava nije bila uspješna po pitanju konačnog rezultata, ali se u fazi gradnje igre u prvom poluvremenu Rijeka bez većih problema snalazila pa se slične rošade mogu očekivati i u nastavku sezone. Problemi na Poljudu nastajali su u posljednjoj trećini, gdje Rijeka nije imala ni ideju ni kvalitetu za konkretniju završnicu. Ne čudi stoga ni omjer prema modelu očekivanih golova: Hajduk je matematički trebao postići 2.11 golova, a Rijeka mizernih 0.14.

Unatoč navedenom i dominaciji u posjedu, Hajduk je imao tek tri izgledna udarca prema golu: sva tri iz iste akcije, iz koje je pao i pogodak, vrijedna 1.23 očekivana gola.

Ali većina očekivanih golova posljedica je – jednog kornera. Prvo je Šarlija glavom pogodio gredu nakon što Lepinjica uz njega nije ni skočio, a odbijenu loptu Ferro zapucava u Labrovića. Niko Galešić ne može biti krivac za pogodak jer razlog što je propustio ispratiti ofsajd zamku jest što je netom prije u posljednji trenutak izbio loptu ispred Pukštasa. Njegov gol je donekle sretan jer dodatnu konfuziju stvara Mitrović blokom u prazno i dupliranjem Sahitija, odnosno Dilaver koji se poput Messija šetao tijekom čitave akcije. Preostalih 10 udaraca Hajduka plod je uglavnom igre na galamu ili pokušaja iz manje izglednih pozicija.

Bodovi su nepovratno izgubljeni, ali dojam ne. Protiv Dukagjinija na Rujevici uspješno su se predstavili Franjo Ivanović i Marco Pašalić, a znakove buđenja pokazao je Näis Djouahra. Upravo su navedeni bili najbolje ocijenjeni pojedinci u Coppa Indeficienter: Ivanović je dobio zasad rekordnih 8.99, Pašalić 8.10, a Djouahra 7.40. Ipak, utakmicu protiv slabašnih Kosovara ne treba gledati kao referentnu, jer fizička sprema gostiju je na razini nižih rangova domaćeg nogometa.

Fata je Fata, ali triput je triput!

Otvaranje protiv debitanta Rudeša (4:0, 17 udaraca) i uzvrat KL protiv Dukagjinija (6:1, 33 udarca) možda su u široj slici – slučajnost. Ali hat-trick Rujevice unutar dva tjedna sinoć je pao protiv Istre 1961. Novih šest golova i 26 udaraca prema golu (prema Istrinom jednom!) okrunila su nezapamćeno efikasni, atraktivni i obećavajući ulazak u sezonu.

Karoglanove puste priče o progresivnom posjedu, kutovima napada, dijagonalnostima i trokutima ispale su smiješne, a Istrina igra na trenutke slabija od poluamaterske momčadi s Kosova. Jakirović je zadržao Godu, Pašalića i Ivanovića u početnom sastavu što se pokazalo kao pun pogodak. Unatoč odličnim predstavama spomenute trojke, najviše (gumenih) bombona pripalo je Lindonu Selahiju. Defenzivni posao u sredini terena kojeg je Selahi odradio protiv Istre 1961 u samo 66 minuta igre ruši sve rekorde i očekivanja.

Kao i Rijekina ofenzivna moć u tri uzastopne domaće utakmice, Goda je triput zaredom strijelac iz prekida. Ivanović je na pet golova u tri dana, a Fruk na tri asistencije. Faza slučajnosti je iza nas.

Podijeli tekst na mrežama: