Pada li Rijeka u završnici utakmice?

Rijeka je nakon nepotpunog 13. kola ostala vodeći klub SHNL. Iako dominantna većinu utakmice, na kraju dvoboja s Goricom sama je sebi skuhala probleme. Tri boda osvojena su uz dozu sreće, sve manje od toga bilo bi nepošten opis nedjeljne utakmice, koja se morala riješiti ranije.

Mnogima se čini kako je to postao običaj. Svojevrsni pad u drugom poluvremenu vidjeli smo u Koprivnici, protiv Istre 1961 te u manjoj mjeri protiv Hajduka i Gorice. Ne nužno u opipljivim brojevima, ali vidljiv u defenzivnijem položaju na terenu umjesto kontrole sredine. Iako igrači s klupe nisu golobradi juniori, mentalitet pobjednika koji rutinirano mogu ispratiti posljednje minute utakmice – dok protivnik gleda isključivo prema naprijed – ne stvara se preko noći.

S taktičke strane, ostaje dojam da bi u završnoj fazi utakmice više pomogao ulazak Silvija Ilinkovića umjesto standardnih ulazaka Stjepana Radeljića. Težište igre preselilo bi se bliže centru, gdje bi trokut Hodža-Banda-Ilinković morao znati spustiti loptu na zemlju. Samim time, smanjio bi se pritisak na zadnju liniju, a ni konfuzija ulaska petog igrača u uigranu četvorku nije zanemariva. U šampionskoj sezoni bio je to Dario Čanađija, veznjak koji je nastupio u 24 od 36 kola, a skupio samo 286 minuta igre! Dobivao je u prosjeku deset minuta i poslužio svrsi. Ipak, dok se bodovi marljivo i uspješno skupljaju, teško je zamjerati potezu Željka Sopića.

A sada sport…i glazba brojevi

Na našem forumu pitali smo mišljenje navijača: osjete li pad Rijeke u posljednjih 15 minuta utakmice ove sezone? Nismo htjeli komplicirati previše pa su ponuđeni odgovori bili: da/ne/ne znam. Od 42 ispitanika, njih šestoro (14%) se nisu mogli odlučiti, 24% je mišljenja da pad ne postoji, a većina (62%) smatra da slabija igra pred kraj susreta nije samo mit.

Provjerili smo koliko je istinit pad Rijeke u završnici utakmica: koliko ga se može pripisati eventualnom opuštanju, promašenim izmjenama, neiskustvu, a koliko je tek posljedica prirodnog va banque mentaliteta protivnika koji pod svaku cijenu ide po gol. Te bitnije od svega – da li je pad vidljiv i u brojevima ili ostaje urbana legenda?

Rijeka je primila devet golova u domaćem prvenstvu iz 12 susreta. Trećina je pala u završnici utakmice, i sva tri su bila nebitna. Dinamo je u Maksimiru povećao vodstvo na 2:0 u 84., a Rudeš i Osijek smanjili na 2:1 u 85. odnosno 90. minuti. Nije bilo svejedno do posljednjeg zvižduka, ali ti golovi nisu utjecali na ishod.

S druge strane, u istom periodu Rijeka je postigla čak sedam pogodaka. Od toga pet jednako nebitnih: Rudešu i dva Istri 1961 za povećanje vodstva, a Dinamu za 2:1, nakon čega se rezultat nije mijenjao.

Dva su zato bila vrlo bitna: zaboravljeni Nais Djouahra je u 78. preokrenuo Lokomotivu – pred nezapamćen bijeg stručnog stožera – dok je Jorge Obregon u 85. minuti protiv Varaždina sačuvao bod. Mreže u našim utakmicama uistinu se tresu najviše pred kraj, ali uvjerljivo u korist Bijelih (7:3).

Možemo pričati o propuštenim šansama za podebljanje vodstva u ranijoj fazi i tražiti pouke iz njih, ali činjenice govore da su Bijeli dominantni u završnici svakog poluvremena. Prevedeno, ako pad postoji, ne manifestira se na ishodu utakmice u vidu golova.

Ali što je sa stvorenim prilikama u smiraj susreta u odnosu na ostatak utakmice? Rijeka u prvom poluvremenu ima gol razliku 10:2 i nerijetko s plusom ide na predah. Što donosi rano vodstvo u kontekstu povlačenja momčadi pred posljednjim naletom protivnika?

Model očekivanih golova (xG)

Jednu od najvažnijih naprednih statistika modernog nogometa koristimo na našem portalu od prvog članka. Gotovo jednako dugo se referenciramo na Ofenzivin sažetak definicije, koji ćemo iskoristiti u ovoj prilici za kratki uvod:

xG (expected goals) je statistika koja mjeri šanse da udarac uđe u gol. Uzima u obzir bezbroj varijabli od udaljenosti od gola, pozicije golmana, kut udarca pa sve do vremenskih uvjeta. Koristeći podatke od preko tisuću sati videa, stvara se broj koji označava vjerojatnost udarca da uđe u gol. Udarac na prazan gol s pola metra će biti xG 0,99, a udarac s 40 metara će imati xG od 0,02.

Očekivani golovi (u nastavku teksta: xG) napredna su statistika koja se ne može točno mjeriti golim okom, a tek je nedavno postala dostupna široj javnosti putem Sofascorea. Nepresušan koristi podatke jedne od najrenomiranijih platformi za nogometnu analitiku, talijanske tvrtke Wyscout, a za potrebe ovog članka smo analizirali sve utakmice domaćeg prvenstva u tekućoj sezoni.

Rijeka je uputila 209 udaraca prema golu, a s druge strane je stigao 101 udarac. Po utakmici, to je 17,5 naspram 8,4.

Svaki udarac ima detaljno izračunatu vrijednost očekivanog gola. Primjerice, najvjerojatniji golovi bili su udarci s bijele točke Nike Jankovića protiv Rudeša i Hajduka (svaki je imao xG = 0,76 – vjerojatnost od 76% da takav udarac treba završiti u mreži), a ista je vjerojatnost bila i za mat šansu Yansanéa u Puli, kada je iz peterca pucao u Majkića. To je ujedno najvjerojatniji pogodak koji nije završio u mreži, dok srebro i bronca pripadaju Franji Ivanoviću protiv Osijeka: u 4. minuti je loptu dotaknuo preslabo i pogodio Malenicu, a u 75. prejako i prebacio gol.

Sagledali smo zatim dijelove utakmice kada su se ti trenuci dogodili: vidljiva je razlika između prvog i drugog poluvremena. Iako je Rijeka raspoloženija u drugom poluvremenu, možemo reći da stvara jednako izgledne prilike u oba: xG svih udaraca je 8,7 u prvom, a 11,6 u drugom poluvremenu.

Puno značajnija razlika je u prilikama protivnika, koje su više nego dvostruko izglednije za gol u nastavku utakmice (xG = 8,9) u odnosu na prvih 45 minuta (xG = 3,9). Vraćamo se na prijašnje razloge: Rijeka nerijetko brani rezultat i pojava povlačenja je sasvim prirodna nogometna stvar u takvim situacijama. Udarci se dopuste, ponekad završe u golu, ponekad u golmanu, a najčešće promašajem.

Ispostavit će se da je kraj susreta za Rijeku najplodniji dio utakmice. Najviše udaraca prema golu (49) i najviše očekivanih golova (xG = 5,33) proizlazi iz prilika nakon 75. minute. Štoviše, posljednjih 30 minuta utakmice statistički je najpovoljnije jer i od 60. do 75. minute Rijeka zaprijeti sa 4,31 očekivanim golom iz 26 udaraca.

“Povučena” Rijeka koja brani vodstvo i igra na kontre stvara najopasnije prilike!

Protivničke momčadi također su najraspoloženije u završnoj fazi susreta (xG = 3,8 iz 22 udarca), ali razlika u odnosu na druge segmente susreta je manja. Više protivničkih udaraca bude početkom 2. poluvremena (45.-60., xG = 3,54, 23 udarca), a aktivni su i sredinom prvog poluvremena (15-30., xG = 2,09, 21 udarac).

Da ne ostane sve na riječima, intuitivniji grafički prikaz pronađite na slici ispod.

Protivnici jače stisnu, pojedinci s klupe ne unesu potrebnu mirnoću i sigurnost, a momčad Rijeke prirodno osjeti jači pritisak. Ali je u istoj fazi najaktivnija prema naprijed i prema broju zabijenih golova (7) i prema broju očekivanih golova (5,3).

Činjenice su jasne: mit je da Rijeka pada pred kraj utakmice.

Nešto se pita i (super)golmane

Zašto onda Rijeka ranije ne može do povećanja vodstva? Često su problem protivnički golmani.

Uz osam stativa (tri u remiju s Varaždinom!) i čak 135 udaraca koji su završili u protivničkom bloku ili van okvira gola, bilježimo i 43 obrane vratara. U njima je najefikasniji bio Lovro Majkić, koji je Istri osvojio bod spriječivši 1,01 gol Rijeke iz pet obrana. Čavlina i Malenica bili su dobri, ali nedovoljno dobri, a u top 5 upisao se i junak posljednje utakmice Ivan Banić, koji je nanizao sedam obrana. Statistički to nisu bile pretjerano izgledne prilike, ali sami udarci su bili vješti i opasni.

Drugi faktor su promašaji: protivnički blok, nesreća, a nekad i manjak pregleda igre. Uvjerljivo prvi u “propuštenim” golovima je Franjo Ivanović. Njegova dva ligaška gola statistički su trebala biti barem duplo veća: bilježi još 20 udaraca – zbrojeno 2,55 propuštena xG. Iza njega je Toni Fruk, najbolji asistent lige (7), koji je uputio 21 udarac (xG = 1,5), a tu je i Marco Pašalić sa statistički manje opasnih udaraca, često iz daljine: 22 pokušaja (xG = 1,15).

Iako malo može zahvaliti i sreći, u pravilu možemo reći da je Rijeka zaslužila sreću u finišu utakmice. Igračima i navijačima sigurno nije svejedno što posljednjih šest ligaških pobjeda zaredom završavaju tek jedan razlike u korist Bijelih. Ali brojevi pokazuju da je konstantni strah od neuspjeha i protivničkog preokreta neutemeljen.

Jedino na čemu će Rijeka trebati poraditi u nastavku maratona jest mirnije privođenje utakmice kraju, jer će prije ili kasnije na naplatu doći promašeni ziceri za bijeg na dva razlike. Volimo reći da je 2:0 popularno najopasniji rezultat, ali naravno da to nije slučaj. Od 10 odigranih utakmica, momčad koja ima dva razlike osvojit će njih 9, dok minimalna prednost znači tek 5 pobjeda.

Rješenje izgledno leži u kontinuiranom rastu samopouzdanja, koje se mora isprovocirati dobrim rezultatima – oni su bolji iz kola u kolo. Tada će opušteniji i uigraniji Sopićev stroj lakše podebljati vodstvo i očekivana tri boda osigurati ranije.