Svaka generacija ima neku svoju specifičnost ili više njih. Jednu od takvih koju možemo pripisati tzv. Generaciji X ili Baby Boomerima pa čak i Milenijalcima, odnosno onima rođenim nakon 2. svjetskog rata pa do sredine 90-tih, jest fascinacija njemačkim proizvodima.
Da li zbog standarda života u najbogatijoj i najmoćnijoj državi Europe, njihovoj pedantnosti ili preciznosti, disciplini, usmenoj predaji svih naših ljudi koji su otišli gore (i vratili se stalno ili povremeno), navedenim generacijama je usađeno da, ako je nešto iz Njemačke, mora biti dobro. Marke, alati, automobili, el. uređaji, kuhinjski pribor, brodovi… nebitno jer, ako je “Švabo” proizveo onda je to dobro. Iako su auti i alati donekle izgubili dobar glas, novije generacije također imaju svoje supermarkete, banke, telekome…
I svijetu nogometa postoji jedan njemački proizvod koji se zove Transfermarkt (TM). To je specijalizirana stranica za praćenje ekonomske vrijednosti nogometaša, njihovih transfera, ali i svih ostalih bitnih informacija: rezultata, golova, asistencija, pozicija igrača, tablica i mnogih drugih. Sve na jednome mjestu dostupno u vrlo diskutabilno preglednom sučelju.
Nema potrebe trošiti previše slova na opisivanje Transfermarkta jer je on u Hrvatskoj stekao mitski status.
Toliko mitski da živimo u uvjerenju da TM prate svi i da on ima veliki utjecaj na klubove, agente i sve ostale koji su dio nogometne kupoprodaje igrača. Koliko ima istine u tome teško je reći, ali nabrojat ćemo po redu najpopularnije lige na TM-u odnosno “Most clicked European competitions” što će dati dobar uvid o popularnosti ovog servisa. Najpopularnija je liga Grčke, a zatim slijede Češka, Hrvatska, Danska, Srbija, Rumunjska, Švedska, Mađarska, Cipar i Bugarska. “Neke tamo” Nizozemske ni na vidiku, Portugal je stran pojam, a o jačima da ni ne govorimo.
Nije nam cilj crniti tuđe niti se voditi mišlju “neka susjedu crkne krava više”. HNL kakav god da je, naš je. Ali bombardiranje nerealnim i umjetno napumpanim milijunima postala je naša realnost, koja iz jednog prijelaznog roka u drugi sve više gubi smisao, a baš zato postaje sve iritantnija. I sam predsjednik Rijeke Damir Mišković je na sebi netipičan način digao glas na nelogičnosti koje se obično pronađu promatranjem igrača Rijeke i njihovih kolega iz dresova drugih boja. Tema ovog teksta nije “zašto Hajduk, zašto Osijek, zašto Dinamo”, već “zašto ne Rijeka”?
Jeftini klikovi
Kada naši nacionalni portali, tiskani i drugi mediji žele prodati jeftino klik ili pogled, onda se nerijetko pozivaju na Transfermarktovim festivalima senzacionalizma. Knjiga bi bila potrebna za nabrojati većinom igrače Hajduka, a ponekad i Dinama ili Osijeka koji su prema TM-u vrijedili ili vrijede puste milijune dok njihovi riječki ekvivalenti jedva prelaze u sedmu znamenku. Naravno, nije samo vještina igrača bitna u određivanju cijene, tu je njegova dob i ugled kluba, lige, tradicija. S obzirom da je 20 godina poprilično dugo vrijeme u nogometu i ekonomiji, možemo zaključiti da je ugled Rijeke u Europi neusporediv s onim Hajduka ili Osijeka u 21. stoljeću.
Dok su ta dva kluba redovito ispadala od europskih patuljaka u pretkolima, igrali zajedno svega jednom u skupinama (gdje su osvojili sveukupno 3 boda), Rijeka je igrala i pobjeđivala bivše Europske prvake, bila četiri put u skupinama, a jedini klub uz Dinamo na čijem se stadionu u ovome mileniju svirala himna Lige prvaka (UEFA youth league nije Liga prvaka). Onda je logično da se to vidi i na popularnom TM-u. Jer TM je iz Njemačke, mora biti objektivan.
Matija Frigan 20-godišnja je senzacija HNL-a. Igrač koji zabija i asistira kao na traci (13 golova i 4 asistencije), aktualni mladi reprezentativac – koji bi umalo bio i prvi strijelac HNL-a da Livaja ne igra za viceprvaka svijeta u broju dosuđenih penala (bez golova s 11m, Livaja je na 12, a Frigan na 11 golova prema SHNL – vrijedi 850 tisuća eura. Cijena mu je na tu mizernu cifru narasla s 550 tisuća eura koliko je vrijedio u Orijentu, a u proljeće prošle sezone u Hrvatskom dragovoljcu.
Od njega je, prema TM-u vrjednije čak 58 nogometaša HNL-a. U nastavku ćemo nabrojati igrače koji su trenutno iznad Frigana, i njihov učinak ove sezone. Podaci su na dan objavljivanja ovoga teksta.
Znamo da trenutak možda nije idealan, jer posljednje ažuriranje cijena bilo je početkom studenog. Kao jedan od Cosmijevih pauna, nije mogao pružiti mnogo. Ne sumnjamo da će Matija Frigan nastaviti rasti, a krajem sezone slijedi i ažuriranje vrijednosti u kojima će sigurno biti procijenjen na više milijuna eura. Ali vrijedi izdvojiti neka imena koja su sada vrjednije od njega, iako upravo talent najčešće diže cijenu više nego pokazano na terenu:
Javnosti nepoznat Raul Florucz – Lokomotiva (850 tisuća). Lijevo krilo iz Austrije, 21 godina, bez minuta u HNL-u ove sezone, nastupa za drugoligaški Jarun. Potpisao za ljubljansku Olimpiju.
Sandro Kulenović – Lokomotiva (2 milijuna). Napadač koji je ove sezone zabio 8 golova uz 6 asistencija. Dok je bio u Rijeci i igrao protiv Napolija ili Sociedada, te zanimljivo također postigao 8 golova i 6 asistencija, mladi Kulenović je vrijedio okruglih milijun eura i to kao igrač Dinama na posudbi. Danas, stariji i sa silaznom putanjom u karijeri, kao igrač Lokomotive on vrijedi duplo više od Frigana i Hodže.
Tonio Teklić – Varaždin (1 milijun). Polušpica, 7 golova i 2 asistencije, 23 godine, nije u reprezentaciji. U sezoni 19/20 kao posuđen igrač Hajduka u Varaždinu sa samo 3 asistencije ovaj igrač je vrijedio vrtoglavih 600 tisuća eura.
Mijo Caktaš – Osijek (2 milijuna). Polušpica, 8 golova, 3 asistencije, 30 godina, izvan forme većinu sezone, fizički vidljivo zapušten.
Anthony Kalik – Hajduk (2 milijuna). Vezni igrač iz Australije kojemu je cijena narasla ekspresno od 300 000 eura na 2 milijuna nakon transfera iz Gorice. Zabio je samo 3 gola uz 1 asistenciju, a zbog ozlijede koljena ne bilježi nastup od siječnja.
Jan Mlakar – Hajduk (2,3 milijuna). Napadač 5 godina stariji od Frigana. Nije u reprezentaciji Slovenije. 5 golova i 1 asistencija manje od Frigana. Forma mu je u uzlaznoj putanji, ali izuzev zadnjih par mjeseci, njegov učinak u Hajduku je mizeran.
Sve su to bez dvojbe dobra ili vrlo dobra HNL imena, koja su među boljima u svojim momčadima. Ali također skoro svi skuplji od primjerice Prince Ampema, Selahija, Hodže ili spomenutog Frigana.
Nije izolirani slučaj
Koliko TM namjerno ili slučajno podcjenjuje igrače Rijeke pokazat ćemo na sljedećem primjeru. U nastavku navodimo, po sezonama i klubovima (Rijeka, Osijek i Hajduk) vrijednost nekih prodanih igrača u trenutku prodaje i stvarni iznos za koji su prodani.
Igrač | TM (€) | Plaćen | Razlika |
---|---|---|---|
I. Pandur | 0,8 | 1,9 | 1,1 |
M. Mitrović | 3 | 4,2 | 1,2 |
T. Halilović | 0,8 | 1,5 | 0,7 |
S. Sluga | 1,45 | 1,7 | 0,25 |
F. Bradarić | 5 | 5,9 | 0,9 |
A. Kramarić | 4,5 | 9 | 4,5 |
D. Beljo* | 6,5 | 3 | -3,5 |
I. Ivušić* | 5 | 2 | -3 |
L. Kleinheisler* | 2 | 0,5 | -1,5 |
M. Marić* | 4,5 | 4,5 | 0 |
M. Vušković** | 5 | 3 | -2 |
L. Kalinić** | 3,75 | 3,1 | -0,65 |
M. Ljubičić** | 3,5 | 2,9 | -0,6 |
M. Caktaš** | 3 | 1 | -2 |
Z. Nižić** | 2,5 | 0,8 | -1,7 |
Franko** | 1,75 | 0,75 | -1 |
* igrač Osijeka
** igrač Hajduka
Previše je primjera za navoditi, odabrali smo neke istaknute. Na svakog Antonija Mirka Čolaka (u trenutku prodaje vrijedio 4 milijuna, a prodan za 3 milijuna i bonuse) dolazi po jedan Hrvoje Smolčić. Njega će njemački Transfermarkt pola sezone nakon prodaje za realnu vrijednost “dignuti” za skoro duplo – s 3 na 5 milijuna eura. U pravilu Rijekini odlaze za više, a Osijekovi i Hajdukovi za manje.
Vrijednosti klubova u cjelini također nemaju puno logike. Dinamo je tradicionalno nedodirljiv, slažemo se, a dokaz je i Dinamovo osvajanje 16. od zadnjih 17 prvenstava. Rijeka je uspjela biti drugi najvrjedniji klub HNL-a tijekom šampionske sezone i oko nje, ali jedva. Hajduk, bez rezultata i trofeja, je godinama puhao za vrat, sve unutar par milijuna. Iako stanje na terenu ukazuje na suprotno.
U sezoni 20/21, kada je Rijeka igrala zadnju skupinu Europske lige, bila aktualni osvajač kupa, i krcata mladim i kvalitetnim igračima (Nevistić, Kulenović, Menalo, Murić, Lončar, Halilović, Smolčić…) bila je tek 4. klub HNL-a iza Dinama, Hajduka i Osijeka. Čak je i Gorica bila 5. sa samo 3 milijuna eura razlike u odnosu na Bijele.
Nije ova “objektivnost” TM-a od jučer – Rijeka i njezini igrači se redovito i kontinuirano podcjenjuju.
U aktualnoj sezoni Rijeka, druga najmlađa momčad HNL-a nakon Lokomotive, je prema TM-u vrijedna 20 milijuna, dok je Hajduk na nedostižnih 44. Spomenuta Lokomotiva je na 17 i pol milijuna, a rasprodani Osijek na 17. Očito su druga mjesta i jedan Kup u 15-ak godina ipak postali značajni, kad već nisu bili nekad. Dobro je znati za budućnost kada se Rijeka vrati trofejima.
Dok god HNL na TM portalu bude u “uglednom” društvu liga iz Rumunjske ili Cipra, ukazivat ćemo na nepravdu u formiranju cijena nogometaša Rijeke. Pozivamo Vas da nam se pridružite i na forumu – u temi gdje raspravljamo o aktualnim vrijednostima. Konačne prijedloge i konsenzuse poslat ćemo i samom Transfermarktu. Jer ako je iz Njemačke, ne mora biti kvalitetno.