10.8 C
Rijeka

Rijeka izgubila naslov nakon dječje bolesti najiskusnijih

Dinamo rijetko završi HNL dvoboj s dva udarca u okvir gola. Manje od toga imao je četiri puta u posljednje četiri sezone. Triput na Poljudu, iako su u ta tri susreta zapucali čak 28 puta, Rijeci tek triput. Ali kao što se nitko ne sjeća koliko je udaraca Rijeci uputio Salzburg 2017., Stuttgart 2013. ili madridski Real 1984. godine, neće ni nedjeljna statistika biti relevantna od srijede nadalje. Povijest pamti da je Rijeka 2012. godine pod vodstvom Elvisa Scorije pogocima Danijela Cesareca, Ivora Weitzera i Damira Kreilacha srušila Čačićev Dinamo s 3:0.

Danas se na bespućima interneta ne može naći omjer udaraca iz te utakmice, niti broj obrana vratara ili udaraca iz kuta. Nitko se ne sjeća, jer više nije bitno. Pressica Ante Čačića s tadašnje utakmice savršeno opisuje ishod derbija Rijeke i Dinama, ovaj put obrnutih uloga.

Ante Čačić nakon poraza 2012. godine.

Svi su dali svoj maksimum, ali ponekad ni to nije dovoljno. Dinamo je u potpunosti nadigran, a rezime utakmice pružit ćemo citatom člana naše Tribine pod nadimkom river: ‘Dinamo je pokazao kako se konkretnim potezima dobivaju ovakve utakmice. Nije to ni do trenera niti do neke ekstra kvalitete, već do igranja velikog broja europskih utakmica. Na tom nivou naučiš da jednom kad dobiješ loptu za napad, svako suvišno dodavanje, svaka lopta koja ne probija obranu ili ne izbacuje napadača pred gol, je propala akcija. Mi to nemamo. Imamo samo lijep dojam o posjedu lopte. Na kraju krajeva, Nevistić i nije imao puno posla.’

Sezona stativa

Faktor sreće počinje i završava stativom ispred južnog gola. Zapadnom, koja je u kolovozu odbila loptu u noge Jonathanu Davidu i istočnom, koja je u ovom derbiju odbila loptu točno između budućeg reprezentativca BiH Stjepana Radeljića i Jorge Obregóna.

Sve ostalo u viđenih devedeset minuta može se pripisati nedostatku iskustva, smirenosti, a zajednički faktor je uobičajeno – manjak kvalitete. Sličan slučaj kao i u prijašnjim derbijima: u Maksimiru je Rijeka za milimetre ostala bez vodstva Mirka Marića da bi Bruno Goda u 94. minuti skrivio jedanaesterac od kojeg se oporavljao danima.

Dinamo je druge strane u mjesec dana dvaput ušutkao pun Poljud. Lovio i ulovio zaostatak za Rijekom i onda u utakmici sezone odnio i deseti od dvanaest međusobnih bodova. Na pojedinačnoj razini, pogotovo nakon dominacije Bijelih, bodovi su trebali ostati u Rijeci. Ali kada se takav niz Dinama pogleda u globalu, tko može reći da je nezaslužen?

Da je i karma kurva pokazuje slavlje Sergeja Jakirovića, koji je uspio preokrenuti Dinamovu sezonu i jednu ruku staviti na trofej baš na prepunoj Rujevici. S dva pogotka iz dva udarca, ali tako to ide. Drugom je vidno isprovociran prijetio navijaču na centralnoj tribini, pozivajući ga na obračun šakama riječima “naći ću te pičko”.

Presudile greške

Neutralci i simpatizeri ne mogu ništa zamjeriti navijačima i fantastičnoj atmosferi, navijači ne mogu ništa zamjeriti treneru, trener igračima, a igrači suigračima ili sucu. Sve je odrađeno kako treba, po pravilima službe. “Samo” je izostao rezultat…

Dinamo je ozbiljno prešao centar četiri puta, ali učinkom gledano, bilo je to konkretnije nego svi Rijekini napadi zajedno: u 9. minuti je Baturina iz minimalnog zaleđa pogodio stativu. Bruno Petković je u 74. minuti ni kriv ni dužan dobio jedinu točnu dugu loptu (od šest upućenih) Théophile-Catherina, izborio prekršaj i postigao eurogol. U 82. minuti, nakon očitog zaleđa, Ogiwara je postigao poništeni pogodak, a Arber Hoxha ulazi u 88. i zabija u 89. minuti. Iz drugog dodira s loptom.

Nije Dinamo osvojio naslov nego ga je Rijeka izgubila.

Sve ostalo tijekom 98 minuta igre pripalo je Rijeci, koja je napadala i pritiskala kroz cijelu utakmicu, da bi izgubila naslov na amaterskim individualnim pogreškama inače najsigurnijih i najstandardnijih pojedinaca.

Petković je u 74. minuti bio sam među šestoricom, ali ga je Stjepan Radeljić bez ikakve potrebe faulirao. Ne na 35 metara od gola gdje je imao kontakt s loptom i dok je na leđima bio Hodža (koji ga je također propustio zaustaviti), nego deset metara bliže golu.

I onda kao šlag na tortu, dotad ponajbolji pojedinac Bijelih Radeljić staje u Labrovićev upitno postavljen živi zid…i ne skoči. Već mu lopta preleti preko glave put nebranjenog kuta.

U nastavku utakmice, unatoč pritisku i stativi Smolčića u 81. minuti, upravo on naivno istrčava preko centra u visoki pritisak po olako izgubljenoj lopti. Tomu je prethodila greška strijelca; Marko Pjaca glavom je dodao loptu u noge Mišiću.

Dotad nevidljivi Mišić i Ogiwara započinju kontranapad, kojeg realizira Hoxha, koji je u trenutku dotrčavanja Smolčića bio u punom trku.

Kao što je nekad Kekova Rijeka na Poljudu iskontrirala Hajduk, tako je Dinamo na Rujevici uzeo sve. Očaj domaćina i psihološki raspad (kojeg je teško zamjeriti!) najbolje prikazuje posljednji korner na susretu. U 98. minuti izvodi ga Pašalić – kao i prethodnih šest – i…puca izravno na gol?

Naravno, priče – pa i same pomisli – o namjernom doziranju ili analize tko je s koliko interesa udarao loptu imaju realno uporište koliko i pošalica da se Damir Mišković pretprošle srijede vratio iz Dubaija kako bi stopirao osvajanje naslova u strahu od isplate premija…

Dječje bolesti presudile su Rijeci: Labrovićev (24) loše koordiniran živi zid nakon Radeljićevog (26) prekršaja krivac je prvom, a Pjacin (29) manjak smirenosti i ispadanje Smolčića (23) drugom golu. Jedini je problem što njihovi autori odavno nisu među juniorima.

Rijeka je na Rujevici prosula bodove u četiri navrata. Danas Dinamovac Fran Brodić je asistirao, a zatim i skinuo paučinu u 7. kolu u 2:2 remiju s Varaždinom. Istim rezultatom završio je i derbi s Dinamom u 15. kolu, kada je uz Špikića pogodak iz prekida postigao Dino Perić. Uslijedio je poker Slaven Belupa u 18. kolu, u kojem je točku na i stavio Arber Hoxha, koji je u nedjelju postigao svoj prvi pogodak nakon prosinca. Izuzev Petkovića, strijelci su bili mahom prosječni HNL igrači. Od kakvih Rijeka i živi. Ironično…

Tresla se brda, rodio se HNS

Danas je jasno kako je vatrogasno rješenje nogometne kuće bilo tek s ciljem ušutkavanja galame s juga, jer polufinale Kupa sudio je Fabio Maresca, a derbi tjedan ranije Daniel Siebert. Jadranski derbi trebao je suditi Istvan Kovacz, Rumunj koji se ozlijedio pred utakmicu, a oporavio pred četvrtfinale Lige prvaka tjedan kasnije; ukočio je njegov sunarodnjak, tek iznadprosječni Feșnic.

Da bi veliki derbi Rijeke i Dinama pripao potpunom anonimusu, Mađaru Tamásu Bognáru. Koji je primjerice ove sezone u svojoj ligi samo jednom sudio vodećoj momčadi u kolu… Ali je dovoljno dobar za suditi prvom i drugom u ligi koja je četiri mjesta iznad mađarske.

Prosječni sudac iz Mađarske, kakvog je HNS uz dozu hvaljenja “zakapario” za najveći derbi u domaćem nogometu u posljednjih desetak godina, ne može u istu rečenicu sa sucem kojeg je HNS angažirao za polufinale Kupa!?

Porazna činjenica za HNS jest što prosječni Mađar odradi bolji posao s manje galame nego ponajbolji sudac iz Hrvatske. Ne zato što ne griješi, već zato što u njega nije postojala sumnja suđenja pod pritiskom. A greške su dio ljudske prirode. Jedna takva je slučaj Lindon Selahi. Mnogi će reći da je Albanac morao u 56. minuti biti isključen nakon potpuno promašenog prekršaja na centru, ali ako ništa drugo, sucu treba priznati dosljednost i držanje kriterija. Sličan start Pierre-Gabriela na gležanj Pašalića nije dočekan kartonom, kao ni Mišićev start nešto ranije.

Izgleda da je to sve od poštenog (ili barem transparentnijeg) suđenja ove sezone, jer Marijan Kustić je između redaka već najavio povratak starome za utakmice finala Kupa. Nezamislivo je da će se HNS isprsiti pa osigurati strane suce za utakmicu Osijek – Rijeka, koja bi (ovisno o rezultatima 34. kola) matematički i dalje mogla utjecati na konačan plasman.

Kroničari domaćih medija već su dodali gas pa se nanovo propitkuje jesu li domaći suci zaista tako loši, iako na nadolazećem EURO-u neće biti nijedan sudac iz Hrvatske. Kao ni protekle 42 godine.

Nikad slabiji Dinamo pod nikad većim pritiskom pojavit će se opet za koju godinu, kao što to obično biva. Pojavio se i 2016., nakon što je Kek sezonu ranije izgurao s jednim porazom i 14 remija. Pojavio se i u svakoj od protekle četiri sezone i vodio bitku s Osijekom (2020/21), Hajdukom (2022/23), Rijekom (2023/24), a jednom protiv sve tri ekipe (2021/22). Doživjet će navijači Rijeke još radosti i razočarenja, a nogomet će se igrati i sutra.

U preostala dva dvoboja s Dinamom, Rijeka igra za trofej Rabuzinovog sunca, ali želi barem malo izjednačiti međusobni skor ove sezone. Ova generacija zaslužila je trofej i pobjednički oproštaj od sezone.

A tko zna, možda HNL ima i treći čin, u kojem Dinamo remizira ili gubi protiv Osijeka sljedeće kolo…

Podijeli tekst na mrežama: