Minimalna pobjeda nad Šibenikom u prvom kolu posljednje runde HNL-a lansirala je Rijeku na četvrto mjesto tablice. Impresivno loše zvuči podatak da je Rijeka iznad petog mjesta ove sezone bila tek jednom, i to nakon prvog kola. Pobjedom na Šubićevcu na otvaranju sezone, u debiju Tadić & Budicin dueta, uspjeli smo držati europsku poziciju na tjedan dana. Nakon toga slijedi strmoglavi pad, a riječki vlak koji je sletio s tračnica uspio je zimus zakočiti Jakirović. Rijeka je trenutno izjednačena s Osijekom i Varaždinom na 38 bodova, dok su Slaven Belupo i Istra i dalje za vratom s 37 odnosno 36 bodova.
Naravno, u igri su još 24 boda pa ćemo se suzdržati od prognoziranja. Nećemo pritom bježati od činjenice kako je Rijeka na proljeće kiksala tek četiri puta. Od toga, dva remija s Osijekom i minimalni poraz u Maksimiru teško se mogu nazvati kiksom. Preostaje tek jedno neočekivano gubljenje bodova: protiv Slaven Belupa, koji je s maglovite Rujevice otišao s punim plijenom – iz jedinog udarca u okvir. Na malim utakmicama (protiv Hajduka i drugih) uredno se osvajaju svi bodovi.
Vidljiv je pozitivan trend kojim se kreće Jakirovićeva Rijeka, i s pravom je postala favorit za treću ili četvrtu poziciju.
Odmah na početku utakmice, uočljiv je bio umor u redovima gostiju, koji su rijetko mirno izlazili iz svoje polovice terena, od samog početka pa sve do 70. minute. HNL slovi za sporu ligu, i klubovi obično upadnu u probleme na samu pomisao ritma srijeda-subota. Šibenik je to iskusio na vlastitoj koži pa je, nakon ulaska u finale Kupa u srijedu, proveo 45 minuta u kojima je jednom zapucao na gol.
Rijeka je za to vrijeme zabila jedan poništen gol na otvaranju; o koso iscrtanim VAR linijama srećom neće biti puno priče jer se Marin ipak nalazio u zaleđu. Osim gola, aktivni su bili dvaput Ampem i Janković, odnosno po jednom Frigan, Selahi te Marin, ali unatoč svemu na poluvrijeme se otišlo praznih ruku. Isti pristup nagrađen je u nastavku kada malonogometnu akciju uspješno završava Matija Frigan.
Hodžine predasistencije
Oba postignuta gola plod su provjerenog presing recepta, nepojmljivog za tromu i fizičkim stanjem HNL-u nedoraslu Rijeku u prvoj polovici sezone. U prvoj minuti, Veldin Hodža ostao je najistureniji od trojice polivalentnih veznjaka. Krade loptu Điri na centru, a ona preko Ampema stiže do Antonija Marina, koji je posprema u mrežu, nažalost iz zaleđa.
U 46. minuti, pritisak Frigana tjera Lovru Rogića na ispucavanje, a nakon kratkog nekontroliranog izbijanja lopte i glavometa, ponovno je Veldin Hodža zaslužan za vraćanje stvari pod kontrolu. Njegov nesuđeni suigrač Iker Pozo nije bio dovoljno dobar u skoku pa Hodža glavom smiruje loptu za reposjed Rijeke. Nakon kraće kombinacije, Marin odličnom dubinskom loptom pronalazi Jankovića, a Frigan lukavo donosi Rijeci pobjedu. Nije Hodži prvi put ove sezone da odrađuje “nevidljiv” posao, a uskoro ćemo i detaljnije opisati njegov vrlo bitan učinak u srcu veznog reda.
Treba pritom spomenuti i dvojac Marin-Janković – prvi je, koliko god bio nevidljiv većinu utakmice, stvorio dva gola. Janković pak uz bombu koja je završila na gredi i poluvolej tik pored stative iz prvog poluvremena, asistent za jedini gol na utakmici. Uz raspoloženog Ampema, preko kojeg je išlo dosta akcija kroz utakmicu, te strijelca Frigana, ofenzivni kvartet djelovao je vrlo impresivno s obzirom na njihovu prosječnu dob od 22 godine.
Neminovni pad i nemogućnost kontrole već dobivene utakmice manifestirala se još jednom. Dojam je da nije stvar do znanja, tehničkih ili fizičkih sposobnosti zamjena – iako je Jakirović i ovaj put komentirao njihovu nezainteresiranost – već do treme i paničarenja uglavnom svih na terenu. Traume s početka sezone ostavile su svoj trag, i Rijeka generalno sama sebi zakuha probleme u završnici. Strah da će se dogoditi nešto loše izazove paniku, a posljedične greške širom otvaraju vrata va banque ekipi koja ne želi ostati praznih ruku. Pa je tako ovo proljeće, od osam primljenih golova, čak pet stiglo nakon 85. minute. Ne brojimo pritom domaćinov pogotak iz zaleđa u Osijeku u 94. minuti, odnosno obranjen (pokazat će se nepostojeći) jedanaesterac na Poljudu u 96. minuti. Čak je i Celje u prijateljskom ogledu postiglo izjednačujući pogodak pet minuta prije kraja.
Koliko god zabrinjava, toliko i veseli činjenica da se u svim fazama utakmice Rijeka može osloniti na ključnu obranu Nediljka Labrovića. Nije to više slučajnost, već tradicija od spašavanja barem jednog čistog gola po utakmici. Labrović je već dulje vremena na vrhuncu forme i sa svoje 23 godine, ističe se kao jedini prirodni nasljednik Livakovića u nadolazećim godinama reprezentativnih akcija. I u ovoj utakmici sačuvao je Rijeci puni plijen u dvije opasne situacije, a posebno bitna obrana jest ona iz 82. minute kada je Radonjićev udarac iščupao iz male mreže.
Riječani su pobjedom, rastrčanim i samouvjerenim pristupom, te stvorenim šansama apsolutno zaslužili blagdanski odmor. S upisana tri boda protiv Šibenika, Jadranski derbi sljedećeg vikenda prvi put ove sezone igrat će se između dvaju ekipa koje drže europske pozicije.