Danas je četvrti radni dan otkako je Rujevica poskupjela za 40 do 167 % (sektori Z3/Z7 odnosno I1/I5). Na razini stadiona, u prosjeku za 112 %.
Ali je prvi dan u novijoj povijesti da je jedan medijski partner HNK Rijeka na svoju ruku počeo dijeliti navijačku bazu. Edi Prodan, dugogodišnji kroničar Novog Lista koji je često znao probuditi emociju navijačkim tekstovima apostrofirajući pozitivnu vezu pojedinca i kluba, danas je neukusno podijelio navijače.
Klub čiji je neslužbeni moto “Zajedno smo Rijeka” od danas ima navijače i – “navijače”.
Ima i “hejtere u ofenzivi” i “navodne navijače”, kao i simpatizere na “spavačkim pozicijama”, i svi oni skupa krivi su za “izljeve mržnje”. Jer nisu (još) kupili pretplatu?
Osvrnuo se Prodan uglavnom na javne komentare po društvenim mrežama – gdje je uistinu bilo neprimjerenog vrijeđanja – pa je uzvratio sličnom mjerom. Ali pritom je, svjesno ili podsvjesno, zaobišao činjenicu da poskupljenjem nisu nezadovoljni samo (polu)anonimni komentatori na Facebooku. Možda glas nisu podigli samo oni kojima uvijek sve smeta, i možda drugima nije sve rose e fiori?
Nije u potpunosti jasno je li riječ o klupskom pokušaju reakcije, ili tek Prodanovom povrijeđenom egu nakon salve kritika. Valja priznati da su zasigurno mnoge upućene i njemu samom (prvi je objavio nove cijene u nedjelju ujutro). Ali neovisno o tome, etiketiranje neće nikome pomoći.
Među “spavače” – prema Prodanovoj klasifikaciji – stoga spada portal Ofenziva. Tamo je suosnivač Andrej Buvač usporedio prosječnu neto plaću u dvadesetak europskih gradova i zaključio da je Rijeka treći najskuplji stadion iz država oko Hrvatske prema UEFA koeficijentu. Spavač je i Ižak Ante Sučić s portala Germanijak, koji se upitao čime iz kluba pravdaju povećanje cijena… Kao i mnogi drugi čije je stavove prenio najposjećeniji regionalni portal, Fiuman.
Ali zato spavač nije urednik Sportskih novosti, Robert Šola. Šola je prošlogodišnji transfer Matije Frigana u Dinamo opisao “štetom za hrvatski nogomet”, iako je Dinamova ponuda bila za milijun i pol niža od prihvaćene ponude belgijskog Westerla, a više od dva milijuna eura niža od ponude iz Emirata koju je odbio sam igrač. Ali, Robert Šola nazvao je poskupljenje “malim” i zbog toga je on prema Prodanovoj klasifikaciji: OK.
Činjenično pogrešna usporedba
Činjenice nisu bile nit vodilja članka, jer autor inače ne bi površno usporedio povećanje cijena s poskupljenjem Maksimira i Poljuda i zaključio da je sve tu negdje. Nije.
Primjerice, Dinamo u svoju godišnju pretplatu uključuje playoff Lige prvaka kao i četiri utakmice grupne faze LP ili Europske lige, dok Hajduk dodaje dva europska pretkola. Pet odnosno dvije europske utakmice više nego Rijeka. Oba kluba dodatno uključuju i sve domaće Kup utakmice do finala, ali u pravilu je to jedna ili nijedna godišnje s obzirom na ždrijeb natjecanja. Uz to, Hajduk je narodni klub i navijači sami sebe financiraju odnosno imaju značajan utjecaj na klupski budžet i djelomično ga sami određuju.
Navod kako su cijene na Maksimiru i Poljudu “skoro u euro jednake onima koje je istaknula Rijeka” je stoga u potpunosti pogrešan. Gledajući cijenu po utakmici, Maksimir i Poljud – uopće ne uzimajući u obzir trošak kojeg će navijači Rijeke morati platiti za svoje europske utakmice – i do upola su jeftiniji na usporedivim sektorima!
Zapad Rujevice skuplji je za 59 % nego na (nenatkrivenom) Maksimiru, a čak 85 % nego na Poljudu. Istočna tribina u Maksimiru nije u uporabi, dok natkrivena istočna tribina Poljuda u prosjeku košta 11.6 eura, dva manje nego istok Rujevice. Dva eura su sitnica, ali kad se gleda postotak, nemalih 20 % jeftinije. Ako se suprotnoj tribini priključi manji južni sektor Poljuda, prosjek pada na 8.9 eura, što je već 55 % manje nego na Rujevici…
Sjever Rujevice je jedini unutar deset posto razlike od konkurenata. Kad mu se pridoda članstvo u KN Armada (15 eura), ispadne 8.1 euro po utakmici, 7 % skuplje nego Poljud i 2 % jeftinije nego Maksimir. To je ujedno jedini slučaj u kojem je Rujevica jeftinija od konkurencije. I to su činjenice, a ne da su cijene “skoro u euro jednake”.
Komunikacija skoro kao u VAR sobi
Nije istina ni da Rijeka od selidbe na Rujevicu nije podizala cijene; učinila je to protekle sezone, za 20 do 25 % po sektoru. Ali OK: euro, dva ili deset gore-dolje jer na kraju krajeva, svatko će odlučiti za sebe. Neki ne bi išli ni da je besplatno, dok bi drugi kupili pretplatu i za 1000 eura.
No puno više od financijskog udara upada u oči “dodavanje gasa”, produbljivanje podjela i nametanje polarizacije u navijačkoj bazi. Gdje će “pravi navijač” prihvatiti svaku klupsku odluku, a svatko tko ponekad razmisli ili potencijalno ima kritiku za klupski potez…nije navijač nego “navijač”? Crno-bijeli pogled na situaciju u kojoj su čak i trenutno neodlučni pretplatnici postali – nepoželjni!? Jer nisu još produljili pretplatu? Takvi su u današnjem tekstu automatski svrstani u istu kategoriju kao i građanska inicijativa koja se protivi više stotina milijuna vrijednoj investiciji novog stadiona, jer bi dio naselja ostao bez pogleda. Nemojmo se lagati pričama o očuvanju obalnog pojasa…
Nitko proteklih mjeseci nije razmislio i pokušao otvoreno nagovijestiti poskupljenje cijena, jer nije da ne postoji razlog povećanju. Ako je u pitanju opipavanje pulsa od strane potencijalnog investitora, moglo se spomenuti. Ako je u pitanju pokrivanje tekućih troškova, vraćanja nekih starih pozajmica, manjak sponzora, preskupi faktori u lancu opskrbe, trošak novog travnjaka… Moglo se s klupske strane reagirati na vrijeme. Ponuditi prigodan poklon – kalendar ili prošlogodišnji dres – alternativu izgubljenom parkingu u suradnji s gradom, ili barem u obraćanju javnosti najaviti poskupljenja, kao gestu, iako bi i riječi bile dovoljne… Navijači bi razumjeli. Nove cijene su predstavljene ekskluzivom dan pred početak prodaje kao “mala povećanja”, a sve kojima je takav način zasmetao za par dana nazvani su agentima-spavačima koji i nisu “pravi navijači”.
Nisu prošla niti dva mjeseca od nezapamćenog cjelogodišnjeg zajedništva naglašenog dobrim rezultatima, ali i valom euforije nakon pokretanja projekta Kantrida. Rekordan broj članova, pretplatnika i gledatelja na Rujevici, koji bi prirodno nastavio rasti i ove godine s obzirom na velik broj “novih” lica na tribini, iskorišten je samo za podizanje cijena. Da bi se svojevrsni damage control nakon posljedične reakcije radio navučenim istinama, netočnim zaokruživanjima i – uvredljivim pokušajima omalovažavanja!?
Čime je navijačko tijelo Rijeke zaslužilo ovakav tretman? Što je učinilo pogrešno?