Suđenje je oduvijek bila rak rana domaćeg nogometa. Želimo biti pobornici sudaca kao ljudi od krvi i mesa i pritom ne stvarati famu oko svakog krivo dosuđenog auta. Ali često se zapitamo postoje li posljedice lošem suđenju?
Izmišljali su se nepostojeći pojmovi intenziteta i visokih žutih kartona i u šampionskoj sezoni Rijeke, koja je kulminirala istupanjem Damira Miškovića iz sudačke organizacije HNS-a. Dogodilo se to nakon derbija s Dinamom u Maksimiru: Alexander Gorgon dobio je jedino isključenje u svojoj karijeri dugačkoj preko 450 profesionalnih utakmica. A par kola prije, Franko je suspendiran s tri utakmice kazne radi izjave “pusti smrada” upućene nakon posljednjeg zvižduka. Zagrmio je Mišković, ali se kasnije vratio.
Reorganizirao je sudačku organizaciju 2021. godine, a iako su formalno pala neka imena, u praksi se ništa nije promijenilo. Drmaju i dalje isti kao i nekad, iz kola u kolo smanjujući kredibilitet ljudima u crnom. Nogometne navijače rivalskih klubova neće ujediniti ničija dobra ili loša riječ po pitanju suđenja, a mnogi su odavno odustali od tjeranja odgovora sudačkih eksperata, jer često bivaju nedosljedni i kontra zdravog razuma. Jasno je da je problem i više nego prisutan, i da rješenje nije na vidiku.
Ova sezona je posebno slaba po tom pitanju za navijače HNK Rijeka. Još od samih početaka i komično dosuđenog prekršaja u napadu Ivanovića u Maksimiru, koji je prozvan bodycheckom. Nije se tada dovelo u pitanje zašto sudac nije pustio akciju, pa poništio pogodak s obzirom na VAR snimku.
Kako je vrijeme teklo, povećavale su se i greške na štetu Rijeke i iako one nisu i ne smiju biti alibi, imaju značajan utjecaj na tok utakmice, a ponekad i na ishod. U novije vrijeme je to i više nego očito. Nećemo pisati o kriteriju Duje Strukana u sramotnom Rijekinom porazu od Slaven Belupa, niti secirati druge dvoboje.
Greške nisu jednosmjerne: bilo ih je i u korist Rijeke. Ali posljedica nema, kao ni za greške drugim klubovima. Što se onda mijenja?
Činjenice su jasne: u četiri od posljednjih pet utakmica, Rijeka je na svoju štetu imala po jednu u najmanju ruku neobičnu situaciju odnosno odluku glavnog suca u koordinaciji s VAR sobom. I svaki put su završile s maksimalno žutim kartonom.
Sudačka komisija koja bi trebala otklanjati upitnike, na čelu s Brunom Marićem, nije spomenula niti jednu od tri dosadašnje situacije. Vrijeme će pokazati hoće li doći i njihova potvrda nedosuđenog crvenog kartona Pllani u utakmici protiv Slaven Belupa ili će proći ispod radara.
Dvije od te četiri situacije nisu dobile niti komentar Marija Strahonje u emisiji Stadion, koja se emitira na državnoj televiziji. Pitamo se stoga, s obzirom na to da stanovnici Primorsko-goranske županije dišu isti zrak kao i ostatak građana Republike Hrvatske, koji je razlog da se jednominutni segment ne može odraditi transparentnije?
Zašto se, ako ništa drugo barem pro forma, ne može analizirati svaka kompleksnija situacija iz pet ligaških utakmica svakog kola?
Tko ne odrađuje svoj posao kako bi trebao, pa je na državnoj televiziji problem spomenuti potencijalno spornu situaciju?
Situacije su dostupne u videu na kraju teksta. U 14. kolu, start Matea Marića na zglob Marka Pjace nije spomenut na HRT-u. Dogodilo se to u 56. minuti pri rezultatu 1:1. Desetak dana i jedno kolo kasnije prepuna Rujevica dočekala je orgijanje momčadi Dinama. Nećemo niti spominjati lakat Josipa Mišića koji je imao žuti karton u tom trenutku, kasnije napucavanje lopte, niti razbijanje reklame Arijana Ademija, zašto nijedan nije dobio niti pogled suca. Samo ćemo se fokusirati na reakciju vidno iznerviranog Stefana Ristovskog na prekršaj Ivanovića na centru. HRT-ova emisija to nije ni spomenula.
Fran Jović bio je loš u Varaždinu, oštetivši obje momčadi za nekoliko prekršaja i auta, ali ni Rijeka ni domaćini nisu značajno oštećeni van standardno slabog HNL suđenja.
Zato je kolo kasnije u Osijeku glavni sudac Mateo Erceg odmahnuo rukom na odgurivanje Slavka Bralića na ulazu u šesnaesterac. Franjo Ivanović imao je loptu pod kontrolom i sa govora tijela jasno je da nije poanta bila simuliranje već borba za poziciju. Dogodilo se to u 16. minuti, a u emisiji Stadion nije spomenuto. Šlag na tortu je novi start na Marku Pjaci, ovaj puta Bujara Pllane, u 60. minuti kod rezultata 0:1. Mario Strahonja je za taj start jasno izjavio da je to za crveni karton – čime automatski i start Matea Marića s početka priče mora biti isključujući.
Korak unatrag
Grešaka je bilo i bit će ih i dalje. VAR je instrument koji može pomoći sucima, ako oni to žele. Ali umjesto da se tihe provjere vrše za sve upitne situacije, VAR se smije uključiti u vrlo specifičnim slučajevima. Čime je njegova uporabljivost svedena na minimum, a kvaliteta suđenja se vraća nekoliko godina unazad.
Tko štiti interese HNK Rijeka u toj priči? Poznato je kako se službena Rujevica ne oglašava na sudačke odluke i dosljedno se toga drži dugi niz godina. Neće se to promijeniti, ali teško je očekivati da će se suđenje poboljšati dok se ne odgovornost bude izbjegavala.
Očigledno se isto preselilo i na teren, jer Rijeka rijetko staje u obranu suigrača ili vrši pritisak na suca. Nije galama izlaz iz situacije, ali izlaz nije ni vječna šutnja u nadi da će se odjednom sve promijeniti. U najgorem slučaju samo u proteklih pet kola, Bijeli bi i sa svim suprotnim odlukama izgubili 11 bodova. Ali u najboljem, imala bi 184 minute s igračem više na terenu, a možda i 11 bodova više.
Želimo stoga dobrodošlicu Franji Ivanoviću u močvaru poznatu kao HNL – gdje revoltirano hvatanje za vrat nije dovoljno za isključenje, a odgurivanje rukama od strane posljednjeg igrača nije ni za prekršaj.
Želimo uspješan povratak reprezentativcu Marku Pjaci na travnjake, gdje se svaki pogibeljan start na stajnu nogu kažnjava – žutim kartonom.
Ali visokim žutim, da vuk bude sit.