Bivši, budući i nesuđeni igrači

[moreplovac]

Ja neznam pikanterije kao Sandro ali dobro pamtim kako je nakon povratka u Rijeku po n-ti put kad su ga novinari pitali da se nakon dobrih igara dinamo zanima za njega izjavio nešto u stilu " naučio sam lekciju, neću dva puta ponovit grešku " i na kraju godine ode mačak u dinamo.
To sam zapamtio.

Kasnije je u nekom podcastu rekao da ga nisu poštovali, ovo ono, a ja vjerujem da bi on ko Jakir, na prvi poziv  lagano pedala.

[Goca Bez Lica]

Pilipović, Milinović, Mijatović, Balaban, Valinčić Riječani i defacto Riječani (Galešić ili Agić) koji su dokazivali ili dokazuju da su veći purgeri od purgera. Ne sjećam se kakav je bio Šarić. Ima sigurno neki pojam u psihologiji vezan za komplekse. Meni su oni danas gadljivi (osim Šarića).

[Silvio Dante]

"ako ne znaš šta je bilo puno će ti reći i naknadna pamet..." 

Šalim se. Ali vidi im adresu stanovanja danas, nakon karijera i vidit ćeš kome je to bio samo posao što no se kaže, a kod koga je u pitanju neka dublja trauma. Kompleks, dijagnoza i uopće iščašenost.

Šare i danas živi u Rijeci, na Martinkovcu mislim. Nikad se ni nije maknuo od tu. Znamo di su Balaban, i Pilipović, i Agić. Mijatović je brijem u Njemačkoj ostao. Šaretu vjerujem da je to bio samo posao. Nije direktno gore išao, nego se vratio iz Gijona mislim. Trebamo reći da je Rijeka tada zaista bila groblje, kugina kuća i većini igrača toga vremena ni nije zamijeriti što sebe nisu vidjeli u tome. Jer trebalo je nešto i zaraditi, osigurati se, steći uvjete za život i dizanje familije. Opet, i tu se moglo i moralo imat mjeru. Ne ići na dno kace, ostat čovjek i uvijek imati u primisli negdje di je kuća, tko te podizao. Tko su ljudi i kome značiš mrvu više nego cijelom ostalom svijetu.

Croatia tog vremena je bila zaista dno kace. U svakom smislu koji nije ovaj surovi financijski i profesionalni. Šlag je bio rasplet prvenstva 99. Moralo se imati baš debeo đon probuditi se 27. maja u Zagrebu, pogledati se u ogledalo i nazvati doma u Rijeku, starce, prijatelja, susjeda. Da ne govorim tek koji mjesec poslije zapičiti u taj isti Zagreb i taj isti klub. Kao da ničega u međuvremenu nije bilo.

To je pitanje psihološke prirode i pitanje za struku koja izučava ljudski mozak. Neće ih oprati hektolitri vode koji u svakoj sekundi svakog božijeg dana proteku ispod zagrebačkih mostova. Jer toliko su gadljivi, priljavi, svi skupa. Žao mi je jedino što i dan danas, i nakon toliko godina imam pritisak da se nismo toliki odmakli, postali samosvjesni i samodostatni, te da je zadah te lešine uvijek negdje iza ugla. I to me boli. I to je stavka zbog koje Damir Mišković nikad u mojim očima neće biti toliko velik koliko bi zbog niza drugih stvari i postignuća trebao i morao biti.

[m]

Pilipović, Milinović, Mijatović, Balaban, Valinčić Riječani i defacto Riječani (Galešić ili Agić) koji su dokazivali ili dokazuju da su veći purgeri od purgera. Ne sjećam se kakav je bio Šarić. Ima sigurno neki pojam u psihologiji vezan za komplekse. Meni su oni danas gadljivi (osim Šarića).

Ima onaj o Turcima i poturicama..

[NdockytovaLinijaKretanja]

Evo jedna jeftinija i dobra ekipica koja bi se dala složiti

[NdockytovaLinijaKretanja]

Dobra stvar je da Kek dolazi u situaciju kad nemamo krila, jer znamo svi kako su naše strane funkcionirale sa puno ubacivanja bekova.
Rile smrad i Vešo su ubijali u paketu, Žuta i Gorgon itd.
Samo trebaju odgovorni lijevi i desni vezni i ofenzivni bekovi, to imamo u Oreču, na lijevoj strani će trebat dva beka a Devetka imat u slučaju rotacije na lijevom stoperu.