Klub

[FTM]

Meni su na poslu u 5. mjesecu govorili da će dinamo bit prvi (navijači hajduka).

How the turntables!

[D2]

Pa zadnjih deset godina smo bitno povećali broj navijača, simpatizera, ljudi koji prate Rijeku a ne idu na utakmice. U devedesetima praktički nitko nije pratio rijeku, smijali su ti se ako si išao na utakmice Rijeke

?!? Molim te potkrijepi tu izjavu bilo kakvim mjerljivim brojkama i izvorima istih.
Evo baš me živo zanima na bazi kojih to relevantnih podataka si uspio doći do ovog zaključka? Udovolji mi, pliti pliz. 

Nije daleko od istine. I meni su se smijali svi u srednjoj školi da idem na utakmice.

Ja kao da sam odrastao u drugom gradu 80ih. 
Išao u OŠ Bratstvo i jedinstvo sad Kantrida i CUO ETK, odrastao na Zametu. Svugdje okružen prijateljima koji su navijali za Rijeku. Bio u osnovnoj samo jedan Dinamovac i to ultra light jer je živio kod bake u Delnicama do prvog razreda osnovne. Očito svaka generacija i kvart pamti svoje, a na utakmicama sam od 80ih prošao i te famozne 90e o kojima se prvo napisalo praktički nitko pa ipak malo ublažilo atribut.

[LenRi]

Ja sam išao u teh.školu početkom devedesetih, od nas 30 dvojica smo išli na utakmice, bila su još dva Dinamovca i dva hadjukovca i jedan zvezdaš u razredu, ostale nogomet nije zanimao, praktički skoro nitko nije pratio HNL, doslovno su nas ismijavali kada se je pričalo o tome.Stoji činjenica da su bile ratne godine i da smo svi imali važnije probleme, no broj pratitelja Rijeke je u to doba bio doista mizeran u odnosu na danas.

[ArmadaZg]

Danas pocinje zalet za obranu naslova

[LenRi]

Danas pocinje zalet za obranu naslova

Utakmica protiv Vukovara je sutra, jedino ako ne pričaš nešto vezano za prodaju kluba?

[SandroB]

Ovisi o trenutku i ambijentu. Prvu polovicu devedesetih bismo trebali potpuno izolirati od bilo kakvih usporedbi, nema smisla objašnjavati zašto.

Moja je generacija školaraca živjela s Rijekom u 2. ligi godinu, dvije. Neki malo duže, ovisno o godištu. Povratak u 1. ligu (Rijeka - Novi Sad 4:1) pratila je takva euforija da je danas u marketinškom smislu jednostavno nezamisliva.

Godinama sam doma čuvao pamučnu maramicu na kojoj su bile fotografije prve jedanaestorice. To je bila najbizarnija memorabilija, ostalo je bilo u rangu očekivanog. Šeširi, zastavice, tiskanog materijala mali milijun...

Ususret posljednjem kolu i odlučujućoj utakmici, vodio se pravi medijski rat. Tko će, Rijeka, ili Osijek. Nama su bile friške rane, jer je par godina prije toga Osijek izbacio Rijeku na penale u kvalifikacijama za 1. ligu. "Opatijski suveniri" snimili su himnu za NK Rijeka, a kao odgovor iz Osijeka stigao je Kićo Slabinac s njihovom himnom. Samo se o tome pričalo, na svakom koraku. Ja sam kao teški mulac hodao ulicama Zagreba sa šiltericom "Rijeka", ljudi bi se znali šaliti i pitali me "kaj ti to piše... Novi Sad?". Svi su znali za tu bitku oko povratka u 1. ligu.

Da skratim... svi smo navijali za Rijeku. Cijeli razred. I čini mi se da nije bilo učenika koji nije bio među 20.000 ljudi na Kantridi tog dana. Užasno jako jugo, svi mokri do kože, razbijeni kišobrani i veselje u potopu.

Tako da je meni teško objasniti "svaki je klub na Kantridi imao više navijača od naših".

Bilo je uspona i padova, navijači su pratili razvojnu liniju kluba. Vrlo jednostavno. U konkretnom "podjebavanju" koje se svodilo na - Rijeka ili Hajduk; možda je bilo gusto u godinama krize. Nakon finala kupa 1987. (igralo se u subotu), nedjelja je bio dan kad su se svi otrijeznili, a svi mediji prenijeli dokaze o Petrovićevoj krađi.

Igrom slučaja, prolazio sam pored jedne osnovne škole u ponedjeljak ujutro par minuta prije 8 sati. Dva dana nakon finala. Djeca su valjda, k'o u vojsci, bila postrojena na betonu školskog dvorišta i čekala organizirani ulazak u školu. Tako su i nama par godina prije toga radili. Čula su se doslovno dva vrapćića kako pokušavaju skandirati "Hajduk, Hajduk", a skoro 100%-tna masa glasova "Forza Fiume".

Tako da... bilo je uvijek papaka... u srednjoj sam i ja imao dva, ako ne i tri Dinamovca u razredu. Valjda omađijani Ćirinim bijelim šalom. Već za par godina nije ih bilo nigdje.

[🔵 D10S ⚪️]

80ih u razredu, talijanska OŠ, 95% navijali za Rijeku, mislim da je tako bilo i na razini škole. Kasnije u srednjoj također. Neki su iz moje generacije bili i jako poznati članovi Armade.

U mojoj ulici bilo je dosta zvezdaša s obzirom da je u susjednoj zgradi bilo puno vojnih lica ali ubrzo su pobjegli.

Ne znam da li se sjećate transparenta iz 90ih Siamo soli contro tutti i ragazzi dell' ovest? Napravili smo ga ja i moja ekipa inspirirani svilenim šalom na kojemu je pisalo forza fiume a ispod sitnim slovima siamo soli...

Inace Kustic je živio u mojoj ulici 🤮. Ali i Haso mi je bio susjed 💪.

[Badbeat]

Moze i sami protiv svih, po meni naglasak treba biti na otporu, ne zajednistvu....a ove talijanizacije se ne treba sramiti, dio je nase povijesti....

Iskoristit ću ovaj post da dodatno približim čitateljima što znači definirati "temeljni mit" i koje su posljedice njegovog definiranja. Zamislite "temeljni mit" kao kamen bačen u vodu - koncentrični krugovi koji se šire samo su refleksija tog kamena, odnosno samog mita. Drugim riječima, sva marketinška djelovanja morala bi pratiti filozofiju tog temeljnog mita.

Kažeš da bi se identitet kluba trebao temeljiti na "otporu" i predlažeš logičan slogan "Sami protiv svih". Hajdemo onda analizirati što se događa i što bi se događalo da klub zaista krene tim smjerom.

Prvo pitanje je: čemu se točno opiremo? HNS-u, "blizancima", modernom nogometu, svemu tome? Ako bismo i uspjeli jasno definirati protiv čega se borimo, sljedeći korak bio bi karikaturizacija našeg "protivnika". Priču bismo morali posložiti tako da smo mi apsolutno dobro, mi svjetlo, a oni tama - drugim riječima, doveli bismo se do ekstremne polarizacije.

Problem je što takav koncept traži stalno novo gorivo. Kad ponestane pravih razloga za naš "otpor", morali bismo ga sami izmišljati - objavljivati snimke i prozivati sudačke komisije, a ako ni to ne bi bilo dovoljno, počeli bismo se svađati i s rasvjetnim stupovima. Sve samo da bi naš "temeljni mit" ostao živ i aktualan.

Ako još netko nije shvatio kamo idem - morali bismo postati poput naših prijatelja s juga.
Iz perspektive nekoga tko odlučuje o filozofiji "branda", to bi značilo da sva naša djelovanja moraju biti antagonizirajuća i polarizirajuća - mi protiv njih.

Time bi se zadovoljio temeljni princip propagande: izazvati emocionalnu uključenost kako bi se nametnule određene ideje. Ali tu je ključno pitanje - o kakvim se emocijama radi i odgovaraju li one primorskom mentalitetu?

Ja mislim da ne. Navijačkoj skupini, koja i baštini slogan "Sami protiv svih", takav pristup prirodno leži. No širem mentalitetu ovog kraja takva vrsta antagonizma teško bi odgovarala. Za razliku od juga, gdje ljudi - zapaljivi kakvi jesu - u takvom okruženju plivaju kao ribe u vodi.

Pogledajmo sad "temeljni mit", identitet kojeg sam ja predložio - a on je vraćanje kluba navijačima kroz poštovanje i pažnju, u pokušaju definiranja kluba kao kluba svih navijača ove regije. Kolega je spomenuo da bi trebalo koristiti pojam Kvarner, i mislim da je u pravu. Ukratko, HNK Rijeka trebala bi postati "Ponos mog Kvarnera". Ne kažem da to mora biti slogan, ali mislim da odlično opisuje temeljnu ideju.

Sad pogledajmo razliku u pristupu između koncepta "otpora" i koncepta "zajedništva", kao i energiju koju šire kroz djelovanje.

Kad se definiramo kao "otporaši", generiramo negativnu, antagonizirajuću energiju. Kad se pak definiramo kao "zajedništvo", naš zadatak postaje širiti "evanđelje" o Rijeci.

Dok propagandisti na jugu moraju izmišljati novog neprijatelja da bi održali identitet, mi bismo razmišljali o tome koju novu mjesnu zajednicu, školu ili udrugu posjetiti. Dok oni traže novi rasvjetni stup s kojim će se posvađati, mi bismo još jednom izrazili pažnju i poštovanje prema svojim navijačima.

Ne samo da postoji više mjesta, mikrolokacija i događanja koje klub može posjetiti i tako širiti svoj identitet, nego što uopće ima rasvjetnih stupova za posvađati se. A energija koja se na taj način stvara daleko je pozitivnija - svima je ljepše biti "mobiliziran" kroz zajedništvo i ponos, nego stalno živjeti s grčem u želucu, kao što je to slučaj na jugu.

Evo i za kraj jedna konkretna ideja, utemeljena na osnovnoj ideji "pažnje i poštovanja" prema navijačima.

Jedan od ogromnih problema posjećenosti je nenatkrivenost dviju tribina. Jasno je da je najbolje rješenje izgradnja krova, no cost-benefit analiza - kroz koju svaku ideju moramo provući - pokazuje da trenutno jednostavno nemamo sredstava za taj "cost" dio pa ga ne treba ni razmatrati.

Ali pogledajmo što možemo napraviti odmah. Možemo nabaviti jednokratne kabanice za naše navijače. Je li to jednako dobro kao krov? Naravno da nije. Ali je jasan izraz - "poštovanja i pažnje".

Što to znači u brojkama? Dvadeset tisuća jednokratnih kabanica u Kini košta oko 4.000 eura. Ako se unaprijed planira, može se dogovoriti s nekim tko uvozi iz Kine da ih ubaci u svoj kontejner i tako maksimalno smanji trošak transporta. To govorim iz iskustva, jer već radim s partnerima u Kini - doduše, ne s kabanicama.

Dakle, te kabanice bi klub koštale 4.000, ajde maksimalno 5.000 eura. E sad, kvalitetan marketing ne staje samo na tome da osmisli dobru ideju i kampanju - on se mora potruditi i da to netko drugi plati. Rješenje je jednostavno: napravi se sponzorski paket i za 10.000 eura proda se sponzoru mogućnost da njegov logotip stoji na 20.000 kabanica koje će dijeliti HNK Rijeka. Omjer troška kampanje i vidljivosti koju sponzor dobiva više je nego dobar i može zaintrigirati širi spektar tvrtki željnih oglašavanja. Takav paket ne bi bio problem prodati.

Rezime: osmislili ste ideju utemeljenu na identitetu "zajedništva i pažnje", napravili ste praktičnu uslugu svojim navijačima, do određene mjere ste i unificirali tribine (sve kabanice u jednoj boji ili u plavo-bijeloj varijanti), a na kraju vam je još ostalo 5.000 eura - dovoljno za dvije plaće u radnoj zajednici. Navijači imaju pažnju, klub dodatna sredstva, sponzor vidljivost - time je cost-benefit formula ispunjena do kraja.

[Vado Magnar]

80ih u razredu, talijanska OŠ, 95% navijali za Rijeku, mislim da je tako bilo i na razini škole. Kasnije u srednjoj također. Neki su iz moje generacije bili i jako poznati članovi Armade.

Hahahah... isto.
Iako u srednjoj, kao ekipa iz razreda nismo zajedno išli na utakmice, valjda smo previše visili na Kontu i u Lujzi.
Čudna vremena.

[Iqteam]

Evo da se citiram na ovu temu.

U mom razredu 84-91 su svi navijali za Rijeku.

Gledao sam Rijeku s nonotovog balkona uz tranzistor s ostalim utakmicama do četvrtog razreda i odlaska dolje. Najprije dva iz razreda, ubrzo više iz generacije. Kada smo bili sedmi razred  Olimpija je postala jedina tema kao moguće prvo gostovanje. Meni je propalo, nekima iz generacije nije. Sedmi razred! Ako se netko smijao odlascima na utakmice i praćenju Rijeke to je radio skrivećki. Bili smo djeca i ništa nismo kužili pa možda tako i to da nam se smiju. "Gostovanja" Pula, Pazin kasnije, to je bio materijal za podsmjeh koliko smo mislili da smo važni maltene ko da smo na mjesecu bili.

[LenRi]

Očito je onda ovisilo u koje smo škole išli, po vašim pričama imam dojam da se u gradskim školama podosta navijalo za Rijeku, očito mi u prigradu nismo imali te sreće.

[ArmadaZg]

Danas pocinje zalet za obranu naslova

Utakmica protiv Vukovara je sutra, jedino ako ne pričaš nešto vezano za prodaju kluba?

Boze sacuvaj, o toj prodaji kluba je vec toliko toga napisano...

Sta ne idu danas put Slavonije?
Ona utakmica blizanaca sinoc me bas ohrabrila

[Gromacha]

Hnk Rijeka

Ponos mog Kvarnera!!!

 

I like it !!!

[Snjesko]

Zajedno smo R(r)ijeka je odličan slogan kad smo kod toga. I paše u ovoj priči. Poanta je nastavak i nadogradnja priče.

[Zaf]

...

I još: tu je jubav moja... savršeno odgovara. Puno bolje od najdraža Rijeko, ako je cilj ići na Kvarner, sto bismo trebali, po meni.