Muzički kutak

[Fornax]

https://youtu.be/iywaBOMvYLI?si=oAE4sYIvXnQiB2he

[ministry]

https://youtu.be/iywaBOMvYLI?si=oAE4sYIvXnQiB2he

čitav album odličan!

[Fornax]

https://www.youtube.com/watch?v=h2zgB93KANE&pp=ygUQc2hpbW15IHNoaW1teSB5YQ%3D%3D

[Hrki]

[Hrki]

[Hrki]

 Frasov vokal može djelovati vrlo kriptično, ali više zbog načina interpretacije nego zato što je glas sam po sebi nejasan.

,,Kriptičan" je dobra riječ jer istodobno šalje nekoliko mogućih poruka.

-Tekst je često izgovoren bez jasne emocionalne upute. Ne znaš uvijek je li ozbiljan, ironičan, prijeteći ili ritualan.

-Monotonija skriva namjeru. Ako pjevač ne pokazuje emociju, slušatelj mora sam odlučiti što se događa.

-Niski registar stvara osjećaj autoriteta, ali taj autoritet može biti stvaran ili parodiran.

-Laibach namjerno koristi simboliku i kontradikcije, pa vokal postaje dio šire enigme.


Fras ne ,,objašnjava" pjesmu interpretacijom kao klasični pjevač. On je više prenosi kao neku vrstu proglasa ili obreda.

Zato kod njega često imaš osjećaj:

,,Razumijem svaku riječ, ali nisam siguran što mi ta osoba zapravo govori."

To je možda i najzanimljivija karakteristika njegovog vokala.

Kod Frasa su riječi i emocija namjerno razdvojene — i upravo iz tog nesklada nastaje taj kriptični efekt.

Posebno je zanimljivo da Fras može zvučati istodobno autoritativno i prazno. Kao da govori netko tko ima ogromnu moć, ali ne znamo čiju moć predstavlja. To je vrlo važan dio Laibachove estetike.

može zvučati demonski, ali ne u smislu tipičnog ,,sotonskog" ili growl vokala.

Kod Milana Frasa taj dojam nastaje iz kombinacije:

vrlo dubokog baritona

tamne, gotovo crne boje glasa

malo vibrata i malo emocionalnog ,,topljenja"

sporog, ceremonijalnog izgovora

snažne rezonance u prsima

osjećaja da glas dolazi iz neke dubine, a ne iz svakodnevnog govora

Zato može imati gotovo nadnaravan dojam.

Posebno je efektan paradoks: glas je ljudski i vrlo fizičan, ali način na koji ga Fras koristi djeluje gotovo neljudski — kao da ne govori pojedinac nego neka bezlična sila, institucija ili drevni autoritet.

I tu je Laibach vrlo pametan: Frasov glas može zvučati istodobno sveto i demonski. Ima nešto svećeničko u dubini i ceremonijalnosti, ali odsutnost topline može proizvesti upravo suprotan, mračan osjećaj.

Zato bih ga prije nazvao ,,ritualno mračnim" nego jednostavno demonskim.

[Hrki]

[Hrki]

 Morrissey je vrlo specifičan, ali izrazito upečatljiv performer.

Nije vrhunski performer u klasičnom smislu Micka Jaggera — nema plesnu koreografiju, akrobacije ili tradicionalni rock-show. Njegova snaga je drugačija:

Ima izrazitu scensku personu. Kad izađe na pozornicu, odmah znaš da gledaš Morrisseya. Pokreti, držanje, način pjevanja i komunikacija s publikom dio su jedne vrlo prepoznatljive figure.

Publiku zna emocionalno ,,povući". Kod The Smithsa posebno postoji osjećaj da publika ne sluša samo koncert nego sudjeluje u nečemu što joj je osobno važno.

Vrlo je teatralan. Često koristi geste, dramatiziranje i gotovo namjerno pretjerivanje. To dobro odgovara njegovim tekstovima.

Ima snažnu interakciju s publikom. Morrissey je poznat po tome da koncert može djelovati gotovo kao susret između izvođača i njegove vrlo predane publike, a ne samo izvedba pjesama.

Ne mora puno raditi da bi privukao pažnju. To je možda njegov najveći performerski adut. Njegova prisutnost sama po sebi nosi određenu napetost.

Ali postoji važna razlika između Morrisseya kao performera i Morrisseya kao vokalista. Njegov glas nije virtuozan u smislu nekog tehnički spektakularnog pjevača. Njegova vrijednost je prvenstveno u boji glasa, fraziranju, dikciji i načinu na koji emocionalno interpretira tekst.

Zato bih ga opisao kao vrlo jakog karakternog performera, a ne kao klasičnog ,,showmana".

I zapravo, ako želiš razumjeti zašto je postao kultna figura, njegovi nastupi uživo su možda jednako važni kao i same pjesme. Tu se najbolje vidi koliko je Morrissey zapravo napravio od svog karaktera umjetnički identitet.

[robil]

https://www.youtube.com/watch?v=ajQjHOqZzVU&list=PLBwRNtKSfL2csD99qeQKhgW3CccD3h-mw&index=2


Božične metal

[Hrki]

Mislim da je Arsen dubok umjetnik, ali da je povremeno znao skliznuti u pretencioznost. To dvoje kod njega čak ide zajedno.

Njegova dubina nije prvenstveno u tome što govori o ,,velikim temama", nego u tome što obične ljudske situacije uspijeva učiniti višeznačnima. Ljubav, prolaznost, samoća, starenje i smrt kod njega nisu samo teme nego materijal za promatranje vlastitog života. Hrvatska enciklopedija upravo ističe tu kombinaciju intimnosti i univerzalnosti, kao i ironiju, humor i kabaretski element u njegovu opusu.


Gdje je stvarno dubok

Najbolji Arsen je vrlo precizan psihološki promatrač.

Ne pokušava uvijek dati odgovor. Često samo uhvati trenutak u kojem čovjek shvati nešto neugodno o sebi: da je ljubav prošla, da je ostario, da je nešto propustio, da se pravi ravnodušan, a zapravo nije.

Tu je vrlo jak.

I njegova formalna inteligencija je stvarna: klasična glazbena naobrazba, jazz, šansona, poezija, aranžiranje, film, kazalište — nije riječ o čovjeku koji je slučajno dobio reputaciju ,,velikog umjetnika". Njegov opus je ogroman i proteže se kroz više umjetničkih područja.

Gdje postaje pretenciozan?

Ponekad previše zna da je Arsen Dedić.

To je, po meni, njegova slabija strana.

Kad je najbolji, djeluje kao da je slučajno uhvatio nešto istinito.

Kad je slabiji, osjetiš konstrukciju:

Sada ću ti pokazati koliko sam sofisticiran, ironičan, obrazovan i svjestan vlastite umjetničke pozicije.

Tada književne reference, kabaretska ironija, citati, sofisticirani aranžmani i njegova karakteristična samosvijest mogu početi djelovati kao demonstracija umjetničkog statusa.

I upravo je zanimljivo da je Arsen sam gradio taj identitet ,,pjesnika opće prakse" i autora ,,primijenjenih stihova" — dakle, bio je vrlo svjestan vlastite umjetničke uloge.


Ali postoji jedna važna stvar
Njegova pretencioznost nije ista vrsta pretencioznosti kao kod umjetnika koji glumi dubinu koju nema.

Kod Arsena je problem gotovo suprotan:

ima dovoljno znanja i talenta da može biti pretenciozan.

To je velika razlika.

Možeš mu zamjeriti da ponekad previše pokazuje svoju učenost, ali teško možeš reći da iza toga nema stvarnog zanata. Njegov opus uključuje desetke albuma, velik broj filmskih i kazališnih partitura, zbirke poezije i međunarodna priznanja poput Premio Tenco.


Zato bih ga stavio ovako:

Dubina: vrlo visoka.
Umjetnička inteligencija: vrlo visoka.
Emocionalna iskrenost: visoka, ali često zaštićena ironijom.
Samosvijest: ekstremno visoka.
Pretencioznost: povremeno visoka.

I možda je baš ta zadnja osobina dio njegove veličine.

Arsen je znao biti i dubok i tašt, i nježan i ciničan, i iskren i teatralan. Nije se pokušavao riješiti tih proturječja. Naprotiv, od njih je napravio dio svog umjetničkog identiteta.

Zato mi je zanimljiviji od nekog ,,čistog" i uvijek ozbiljnog umjetnika. Kod Arsena često ne znaš gdje završava iskrena emocija, a gdje počinje umjetnička poza — i upravo je ta granica jedna od njegovih tema.

[Fornax]

Zanimljiv izbor na Božić, DJ Hrki.   

[Tmatic]

https://youtube.com/playlist?list=OLAK5uy_kzjSq7b7tv-xlrIs2s3mrBMM_2-48D_Jw&si=nnqo70J6QhC1qWAW

[Hrki]

[Hrki]

[Starless]

Frank Zappa. na Istrijanski nacin.