Red je da i Lindon ima svoj topic. Možda ode na ljeto, ali do onda tko zna kakav još trag može ostaviti na Rujevici i šire.

Povod? Utakmica u Splitu i članak na Telesportu.
https://telesport.telegram.hr/price/selahi-igrac-s-misijom/

Tko ne želi otvarati Telesport evo i teksta članka:
"Lin-don, Lin-don", odzvanjao je kampanel na svetom Duji dan nakon velikog Jadranskog derbija. Odnosno, barem je tako po jednoj šaljivoj karikaturi 'brecao' jučer u podne, nakon što je večer prije baš Lindon Selahi, bombetinom plasiranom iza leđa Ivana Lučića, utišao Split od Peristila pa još daleko iza Poljuda, sve do podnožja Kozjaka.

I dok se nakon njegove golčine na prekrcanom Poljudu nije mogla — mimo, jasno, slavljeničke južne tribine — čuti ni kovanica na podu, Selahi je imao što za kazati: "Osjećaj je dobar, uvijek je lijepo pobijediti u derbiju", izjavio je nakon pobjede za Rijekine društvene mreže. "Drago mi je da sam obnovio ugovor jer znam da imamo misiju i želim pomoći ekipi i klubu jer se ovdje osjećam dobro", dodao je.

Još prije 20-ak dana, doduše, ništa oko Selahija i Rijeke nije ni približno ocrtavalo ovakvu pozitivu i privrženost. Željko Sopić i Damir Mišković natjecali su se u tome tko će se oštrijim riječima obraćati igraču i djelovalo je kao da su se sve tri strane pomirile s tim da možda i najvažniji Rijekin igrač minule jeseni definitivno misli krenuti dalje. Čak i ako to znači da će ostatak ove napete proljetne utrke odgledati s klupe; cijeli taj slučaj i dijalog — odnosno, izostanak dijaloga — ozbiljno su djelovali kao dokaz da klub ipak ne misli gajiti punopravne šampionske ambicije. Naravno, pokazivanje mišića u slučaju ovakvih 'tvrdih' pregovora isto je sasvim legitiman potez kluba, pa makar to značilo da će ponajboljeg igrača preseliti na tribinu i tako izbiti ogromni adut iz vlastitih ruku.

"Kako je slogan ovog kluba 'Krepat, ma ne molat', a ne 'igra tko ima vremena', objasnio je u svom stilu trener Sopić, "gospodin Selahi će na tribinu". A prvi je ipak 'molao' sam Lindon.
U kolopletu priča o Selahijevoj neposrednoj budućnosti spominjali su se i Dinamo, i Hajduk, ali i neočekivani interes Ivana Leke da ga 'preotme' i povuče za sobom u Standard Liège. I tu priča također dobiva konture razmišljanja o vjernosti i pripadnosti; jasno, Selahi je profesionalac i kao takav ima pravo odabirati ono što misli da je za njegovu karijeru u danom trenutku najbolje. I možda je zaista Liège bila tek neka logična podloga za svježu 'vijest', jer ne samo da je Selahi idealan igrač za Lekin sustav igre, Standard je i klub s kojim je svojevremeno potpisao svoj prvi profesionalni ugovor.

Taj dio Belgije njegovim je precima postao dom još davne 1956.; tada mu se, naime, djed zajedno s još stotinama albanskih izbjeglica — dijelom iz kampova u Jugoslaviji, a dijelom i onih poput njega, koji su prethodno bili emigrirali u Tursku — iskrcao iz vlaka na stanici Seille kako bi u Valoniji pronašao bolji život. U Namuru, gradiću kakvih 70-ak kilometara od Liègea, stasavala je danas jedna od najvećih albanskih zajednica u Belgiji, ali i šire. I iako se radilo o jako miješanoj zajednici, s ljudima dijametralno različitih pozadina i priča, vezala ih je — kao i mnoge druge imigrantske zajednice — činjenica da ih je nevolja zajedno poslala u istu tuđinu.

"Rijeka je dio Balkana"

Jedna od stavki koju su prenijeli u novi život je Kanun, stari albanski zakonik čiji nastanak i primjena sežu još iz doba otomanske vlasti. Po njemu su stara albanska plemena gradila vlastite društvene norme, koje su dosta široke po nekom općem cilivizacijskom spektru. Naime, pozitivni dio Kanuna nalaže da se zajednica tvori po ključu privrženosti i isticanja domaćinskog duha za one koji nisu njen dio. Onaj drugi, negativniji, iznjedrio je i tradiciju 'bese', odnosno krvne osvete koja je čitav tradicionalni zakonik učinila nepoćudnim u očima vlasti Envera Hoxhe, vlasti od koje su mnogi Albanci i bježali.

Taj se stil života, sa svim pozitivnim i negativnim aspektima, prelio kao temelj rane albanske zajednice u Belgiji. Suvremena manifestacija tih podjela takva je da se ovaj negativni dio i ideja krvnih osveta očituju kroz 'plemena', danas ocrtana kroz porast nasilja tamošnjih etničkih narko-bandi. Onaj pozitivniji dio je baš ta domaćinska toplina u novoj sredini, ali i privrženost 'svojima'.
Nakon što je Lindon iskočio kao talentirani igrač — prvo u lokalnom Unionu, a onda i u Standardu, pa u Anderlechtu i u Twenteu, u kojem ga je trenirao i bivši Istrin trener Gonzalo García — na vrata obitelji Selahi pokucali su i iz mladih kategorija belgijske reprezentacije. Za njih je Lindon inicijalno i odigrao dvije utakmice, i to za U16 selekciju, ali čim je stigao i upit iz starog kraja o mogućnosti da nastupi pod zastavom svojih predaka, dvojbe nije bilo. Prošao je sve njene daljnje uzrasne kategorije, a skupio je četiri nastupa i za seniorsku reprezentaciju, i to nakon što je odbio poziv kosovske selekcije.

I nije ove zime Selahi nigdje pričao o tome, ali gotovo je sigurno da ovo nećkanje oko produženja ugovora ima veze i s tim što je Albanija ostvarila svoj povijesni plasman na ovoljetni Euro. Baš je, doduše, prošlog proljeća za albanske medije vukao neke paralele na toj osnovi, nakon što je izborio povratak na reprezentativni roster. Doduše, štrecnulo ga je tada to što ga je bivši albanski izbornik, legendarni Edy Reja, redovito preskakao pri sastavljanju poziva, ali dolazak u Rijeku ocijenio je kao pun pogodak.

"Rijeka je dio Balkana", napomenuo je tada. "Svi su ljudi veoma srdačni i osjećam se veoma ugodno. Nedostajala mi je reprezentacija i zato sad dajem sve od sebe za klub u svakoj utakmici, kako bi izborio taj korak naprijed".

Selahi se u Rijeci probio do statusa legitimnog kandidata za put na Euro, pogotovo zato jer mu je sadašnji izbornik, legendarni Sylvinho, pružio signale da je na dobrom putu. Naravno da su Riječani bili razočarani njegovim blagim kalkulanstvom, ali što se vjernosti tiče, navijačko razočaranje ipak u obzir treba uzeti sve one trenutke u kojima je nosio momčad do bodova i kad je bio među rijetkima koji su držali razinu igre čak i tijekom one katastrofalne prošle jeseni. Baš je jedan detalj tu pokazao da mu je zaista stalo do samog kluba, onaj u ljeto 2022. kad su ga, nakon promašenog zicera protiv Gorice, uplakanog tješili svi, od članova stožera do navijača.

Riječani su tada neslavno ispali od švedskog Djurgårdena, pri čemu je, osim poraza, nekolicina Rijekinih igrača prijavila ozbiljne nuspojave energičnog nastupa na umjetnoj travi samo nekoliko dana prije utakmice s Goricom. Ne i Selahi, koji je još jednom šutke odradio susret na razini; njemu se poslije utakmice poručilo da je taj nastup bio personifikacija slogana koji mu je Sopić ove zime gurnuo pod nos.

Selahi je igrač s misijom, a ona je za Rijeku — ali i za njega — ovog proljeća stvarno velika. Krepat, ma ne molat.

Trudim se nakon 1101 riječi razumjeti što je poanta teksta.

Ali kao igrač s petim naduljim stažom u klubu, zaslužuje svakako svoju temu.

Da je ostao vjeran Rijeci na način na koji Albanci na temelju Kanuna ostaju vjerni svojima? Boh?
Uglavnom afirmativan članak s par zanimljivih detalja koje nisam znao, pa eto. Neka ga.

https://www.vecernji.hr/sport/zvijezda-rijeke-se-veseli-igrati-protiv-vatrenih-na-euru-mi-albanci-smo-hrvatima-kao-braca-1756304

Ako ko može cijeli tekst postat, bilo bi ok

Quote from: moreplovac on 25.03.2024, 14:57https://www.vecernji.hr/sport/zvijezda-rijeke-se-veseli-igrati-protiv-vatrenih-na-euru-mi-albanci-smo-hrvatima-kao-braca-1756304

Ako ko može cijeli tekst postat, bilo bi ok

Iako se na travnjaku pa i na licima igrača vidi da posebno sjaje ove sezone, o nekoj euforiji samo se tek šapuće po hodnicima Rujevice. Rijeka je ove sezone zvijezda HNL-a, mediji su puni hvale što o igri, što o igračima, ali oni šute i rade. Ne hvale se, ne srljaju, naslov prvaka praktički je tema koja se ne spominje. Do kraja sezone još je devet kola, a vrh tablice drže baš oni. Klub je stabilan, igrači se ne mijenjaju, svi se dobro poznaju, a ključnih je imena mnogo. Mi smo pak odlučili izdvojiti jedno – ono Lindona Selahija (25). On je ove sezone upisao 29 nastupa i tri pogotka. U Rijeci je od ljeta 2021. godine i po glasu mu se čuje da u njoj i uživa.

Govori četiri jezika

– Dobro jutro, kako ste? – javio nam se na engleskom. Vedar je i raspoložen iako kaže da baš i ne voli davati intervjue. No za ovaj je mnogo razloga pa smo krenuli ispočetka i pitali ga kako se snašao na Kvarneru.

– U ove gotovo tri godine naučio sam mnogo o zemlji i ljudima. Imao sam vremena za prilagodbu, Albanac sam pa je mentalitet vrlo sličan. Zemlja ja predivna, pogotovo ovaj dio pored mora. Osjećam se kao kod kuće. Ljudi su prijateljski nastrojeni, sve je pozitivno. Čak sam i pomalo počeo govoriti hrvatski – govori nam Lindon, koji je inače poliglot. Govori četiri jezika (engleski, francuski, nizozemski i albanski), a hrvatski uči.

– Znam riječi koje se tiču nogometa. Sa suigračima o nogometu razgovaram na hrvatskom. Razumijem 70 posto onoga što mi netko kaže, ali sve izvan nogometa mi je teže.

Osim jezika, istražio je i zemlju. – Putovao sam po Hrvatskoj puno, posjetio sve oko Pule, Rovinja, bio sam u Zagrebu, Zadru, Šibeniku... Nisam nikad privatno bio u Splitu, ali čujem da je jako lijepo, volio bih otići. No najdraže mjesto mi je Krk, jako mi se sviđa, kada sam slobodan, odem tamo, Baška je predivna. Brodom volim otići i do Cresa, pogotovo ljeti. Jednom kada odem iz Hrvatske, sigurno ću se ovamo vraćati na praznike.

Lindon je proputovao pola svijeta. – Volim putovati, ići po svijetu. Bio sam u Meksiku, na Maldivima, po Americi, prošao sam i gotovo cijelu Europu. Volio bih otići u Aziju i Afriku. Kada su praznici, odem i doma da budem s obitelji, da napunim baterije.

Selahi je rođen u Belgiji, ali ima albanske korijene i rado posjećuje obje zemlje, a kada nije s koferima u rukama ili s loptom na nogama, najradije je doma, u miru.

– Ne izlazim previše, ne partijam, volim ostati doma, igrati PlayStation ili provoditi vrijeme sa suprugom. Ona mi je najveća podrška, dolazi na svaku utakmicu. Ostavila je obitelj da bude sa mnom. Sve u svemu, normalan sam dečko koji voli biti doma – kaže nam Lindon, čija je supruga također Albanka, inače učiteljica. U Rijeci žive mirnim životom, ne vole medijsku pozornost, on kaže da nije ni obožavatelj društvenih mreža, ali zato svoje navijače rado sreće uživo.

– Prepoznaju me na ulici, nije mi to čudno, volim razgovarati s njima. Zbog njih igramo nogomet. Kada ih sretnem, dođu do mene, a pogotovo djeca, vidiš im u očima da si im najdraži igrač. Kada

Običan sam dečko, volim ostati doma, igrati PS ili provoditi vrijeme sa suprugom. Obožavam otići na Krk, a pomalo govorim i hrvatski

gubiš, kada je hladno ili pada kiša, oni su na stadionu. Jako poštujem navijače i baš ta emocija prema njima posebnost je nogometa. Sada pobjeđujemo pa su svi sretni. A sretni su i igrači.

– Atmosfera je odlična, svi smo si dobri. Nema ljubomore, ali ni pritiska. Na početku sezone nitko nije mislio da ćemo biti u ovako dobroj situaciji. Nitko nije govorio o nama, već o Dinamu i Hajduku. Ne razgovaramo o tituli, idemo svaku utakmicu odigrati na pobjedu. Ovog tjedana trenirali smo puno. Trener nas ne štedi jer smo prvi na tablici, treniramo čak i više. Euforije nema, ljudi koji nas vode znaju što hoće i kako komunicirati. Mi smo normalni dečki koji vole igrati nogomet, kao obitelj smo i to je bitno.

A kako je on sam zadovoljan svojim igrama?

– U prvih sam 11, igram stalno, prešao sam sto nastupa za Rijeku, sretan sam. Po dolasku nisam očekivao da ću toliko puno igrati. Zadovoljan sam i kako igram, kako se pokazujem. Kada napustim teren, nemam za čim žaliti jer dajem sve od sebe.

Imamo ritual nakon pobjeda

Sljedeću utakmicu Rijeka igra protiv Rudeša (30. ožujka).

– Znamo da su gostujuće utakmice teške. Tamo ćemo igrati s momčadi koja se brani, na terenu koji nije najbolji za nogomet. No ako nešto želiš osvojiti, to su utakmice koje moraš pobijediti. Spremni smo, imamo sjajnu momčad i radimo cijeli tjedan za tako nešto. Ne bojimo se nikoga, nitko nas ne plaši. Rudeš poznajemo, poštujemo, dobri su igrači tamo, profesionalci.

Motivacije im ne nedostaje, ali kada zagusti, ima tko ih diže...

– Labrović kao kapetan uvijek razgovara s nama, on je pravi motivator, ali tu je i trener. No motivirani smo i sami po sebi. Vidjeli ste kako igramo, svi dajemo sve, igramo dobar nogomet. Kada netko pogriješi, ostali će pomoći. Svjesni smo da možemo napraviti nešto veliko ove sezone i to nas motivira. Uza sve to nastojimo ostati skromni.

Dogodilo se Rijeci svašta ove sezone, za početak trener Sergej Jakirović otišao je u Dinamo pa su preko noći dobili novog.

– Bilo je to čudno jer dogodilo se usred tjedna. Imali smo trening ujutro, otišli smo doma, a drugi dan kada smo došli u svlačionicu, nije bilo trenera. Pitali smo se gdje su svi, onda smo vidjeli po medijima da se piše da je otišao u Dinamo. Bilo je čudno, ali to je nogomet, želim mu sve najbolje. Dok je bio u Rijeci, radio je dobre stvari s nama.

Željko Sopić također radi odlične stvari s momčadi, nitko nije imun na ono što je od Rijeke napravio ove sezone.

– Sopić je odličan i jako inteligentan. Znali smo ga i prije nego što je došao, radio je odlično u Gorici. Iznenadio sam se kakav je kao osoba jer kada ga ne znaš, misliš da je ljut, da nema emocije, ali kada razgovaraš s njim, vidiš da je dobar čovjek. Kada sam imao probleme oko ugovora, on mi je puno pomogao. Ostao sam uvelike zbog njega. Poštujem ga jako. Nitko nije vjerovao u njega kada je došao, baš kao ni u nas, ali na kraju samo za sebe govori ono što je na terenu. I to je najvažnije, a on se tu dokazao. Siguran sam da će napraviti veliku karijeru. Uvijek svi govorimo puno o igračima, ali treneri su jako bitni.

Prisjetili smo se i Sopićeva čašćenja igrača na benzinskim postajama nakon pobjeda.

– Valjda je jako bogat kad nakon svake utakmice on časti na benzinskoj. Uzimamo pića, hranu, normalne stvari, ne trošimo mu puno. Taj način potpore je lijep. On nam je kao otac i mislim da mu to vraćamo na terenu.

A kakav je izvan terena, je li direktan kao što je i u medijima?

– Kada ima nešto za reći, to će ti odmah reći u lice. Meni je nekoliko puta rekao da sam bio grozan na terenu. Volim takav pristup, znam na čemu sam. Bolje tako nego da okoliša i izmišlja.

Sopić je poznat kao čovjek koji drži do svoje riječi, tako je i bilo kada je najavio da će momčad u tri ujutro imati trening nakon povratka s utakmice iz Splita.

– To je bilo nakon Hajduka, nekima je bilo možda malo teže jer su malo jače proslavili pobjedu, ali odradili smo i taj trening u tri ujutro. Mislim da ako želiš biti prvak, moraš se ponašati kao prvak. Tako nam je pokazao kakav mentalitet moramo imati.

Kako se inače slave pobjede? – Imamo ritual, pustimo pjesmu "Freed From Desire", a ako netko napravi nešto veliko kao kad je Hodža zabio hat-trick, onda kažemo njegovo ime ili "Rijeka is on fire". Ponekad popijemo i pivo na putu s gostovanja ako nam je sljedeći dan slobodan.

Sa Selahijem smo porazgovarali i o cijeloj zavrzlami oko produljenja njegova ugovora. Razvlačio se po medijima, a nakon cijele afere zaradio je i suspenziju pa nam je sada objasnio što se sve događalo.

– Bila je situacija da sam htio ostati i obnoviti ugovor, ali htio sam određene uvjete za sebe. Mislim da sam bio jedan od ključnih igrača, ali nismo uspjeli dogovoriti sve. Bilo je tu i puno nesporazuma, rekao sam da neću potpisati ako ne dobijem uvjete koje želim jer na kraju moram misliti i o sebi. Poštujem klub, ali to je i moja karijera. Dobio sam suspenziju, bila je takva situacija i već sam istaknuo da razumijem i odluku kluba. Gledao sam svoje prijatelje, braću kako igraju, a nisam im mogao pomoći na terenu. Nakon sastanaka s trenerom, menadžerom, predsjednikom, našli smo zajednički dogovor. Kada sam potpisao ugovor, bio sam najsretniji ovdje. Najbolja odluka koju sam donio je da ostanem.

O ponudama koje je tada imao na stolu nije želio govoriti, ali mi smo ga pitali kakav mu je sada odnos s predsjednikom Damirom Miškovićem.

– O predsjedniku imam jako dobro mišljenje, razumijem ga, bilo je nesporazuma u komunikaciji, ali na kraju je sve dobro završilo. On je napravio puno za mene, dobar je čovjek i mislim da je vrlo ponosan na sve nas kad vidi da smo na vrhu ljestvice. Ovo je svijet nogometa, danas si ljut, sutra sretan. Razgovarat ćemo o toj cijeloj stvari još, siguran sam.

S obzirom na to da je sve riješeno, Selahi se može fokusirati na Rijeku, ali i reprezentaciju Albanije. Nada se da će se nametnuti izborniku i dobiti poziv za Europsko prvenstvo koje je na rasporedu ovog ljeta.

– To mi je ambicija, cilj, pokušavam biti što bolji da me izbornik pozove. Sve radim da se nametnem za Euro. Spreman sam, ali izbornik odlučuje.

Selahi je krenuo s nastupima za mlađe uzraste Belgije, ali odabrao je Albaniju. Osim te dvije vrste imao je pravo i na dres Sjeverne Makedonije i Kosova. Za A vrstu Albanije ima četiri nastupa, debitirao je 2019.

– Za Albaniju sam se odlučio srcem, to je moja zemlja, moja zastava, moji korijeni. Ne žalim što sam tako odabrao. Drukčiji je osjećaj kada igraš za reprezentaciju i kada igraš za klub. Žalim što nisam igrao puno kao što sam se nadao, ali to je dio života. Još sam mlad, imam vremena da se nametnem.

Hrvatska i Albanija u istoj su skupini na Euru. U Rijeci su i neki hrvatski reprezentativci, je li bilo oklada i šala nakon ždrijeba?

– Odmah sam im rekao da ćemo sigurno pobijediti. Oni su rekli da nećemo.

Pitamo ga i je li ga tko od njih ispitivao što o Albaniji i što nam on sam može reći?

– Nisu me ništa pitali, svi sve znaju, a i još je rano za priče o tome. Ne budem li na Euru, navijat ću za Albaniju. No Hrvatska je moja treća zemlja, volim i nju. Što se tiče albanske taktike, u reprezentacijama inače nema puno taktike, tu je riječ o kvaliteti. Albanija ima jako dobre igrače koji igraju u velikim klubovima. Imam puno prijatelja, ali i suigrača od tamo, svi poštuju Hrvatsku, znaju ligu, igrače.

Fruk je najbolji u HNL-u

Kako pak on vidi Hrvatsku? – Reprezentacija se dokazala svijetu. Mi kao Albanci Hrvatskoj smo kao braća, poštujemo vas. Nije tu samo Modrić, imate Gvardiola, Kovačića, Livakovića, sve odreda sjajne igrače.

A mi ćemo se nakon reprezentacije još malo vratiti na samog aktera ove priče i njegove početke. Nogomet je počeo igrati s četiri godine u Belgiji, u kojoj je i rođen.

– Nogomet nam je u obitelji. Rođak mi profesionalno igra za Luzern, a brat i tata također su igrali, ali ne profesionalno. Sve se uvijek vrtjelo oko nogometa. Kada sam bio dijete, nije bilo mobitela, svi su se vani igrali i tako sam odrastao. Idoli su mi Cristiano Ronaldo i Luka Modrić.

Selahi je, osim za Rijeku, igrao i za Twente te Standard Liege. Postoji li neki igrač protiv kojeg mu je bilo najteže igrati?

– Mislim da je to bio Van de Beek kada sam bio u Twenteu, a on u Ajaxu. Težak je kao igrač, jak, pametan, ostaviš ga dvije sekunde, već ti je na leđima.

Tko je najbolji igrač HNL-a sada? – Znam da svi govore o Bruni Petkoviću, on je sjajan, ali za mene je najbolji Toni Fruk. Pametan je, na terenu briljira, asistira, ima odličnu sezonu i moj je suigrač.

Kakva vam je hrvatska liga, tu ste već neko vrijeme?

– Liga je vrlo teška i napeta, svi mogu pobijediti svakoga. Prije nego što sam dolazio, iskreno nisam puno znao o HNL-u. No tu su vrlo dobri igrači. Bilo bi bolje da su bolji uvjeti, stadioni i travnjaci.

A da nije nogometaš, bio bi... – Uvijek sam bio dobar učenik, ali oduvijek sam se želio baviti nogometom. Da ne igram, vjerojatno bih nastavio sa školom. Imam brata, on je u financijama, mislim da bih i ja tako.

Za kraj smo ga zamolili da kaže ljudima tko je Lindon Selahi kada napusti travnjak i zatvori vrata stana.

– Rekao bih da sam karakteran, pozitivan i pun poštovanja. Običan sam dečko. Na terenu možda izgledam agresivno jer idem u duele, ali nisam arogantan, jako sam miran. Uvijek sam dobro raspoložen i pozitivan, dolazim iz normalne obitelji koja mi uvijek čuva leđa.
[/quote]

Hvala

Daj legendo potpiši taj dugotrajni ugovor i ostani tu ako treba i do kraja karijere! Ja ti evo to sad potpisujem i idem kod javnog bilježnika.

Nestvarno dobra utakmica danas. Od prve do zadnje minute, kakvo postavljanje, čitanje, kakva energija, fokus, najdominantnija figura na terenu. Pojeo si im čitav vezni red.

Rekoh, ne znam u čemu je problem više? Odnosno znam. Neobična si i specifična biljka, podložna stotinu remetilačkih faktora koji ti remete stabilnost i utječu na tvoje dnevno raspoloženje. Posljedično onda i na cijelu tvoju pojavu, energiju, mimiku, govor tijela. Ti kad si unutra, ti si jedan od najboljih igrača ove lige. I igrač kojeg Rijeka na tržištu ne može pronaći.
A to tržište, šta nam ono reče Vukušić u članku, nešto te i ne prepoznaje. Jer kako ono, "što radi osim što trči i zuji?"

Ja ću ti priznati da sve manje prepoznajem i tržište, a i nogomet ovog doba. Ali uvjeren sam da si ti klasan igrač, jebeš tržište, vrijedan, koristan. Ali samo kad si "unutra". Znamo i ti i ja koje smo faze i procese prošli, i koliko je bilo u tvoje 3 ili 4 riječke godine tih tvojih dizanja i spuštanja. Puno brate, prepuno.

Prelomi, shvati da ti je ovdje dobro, moguće da nikad neće nigdje drugdje ni biit puno boljeg za tebe i uđi u ovu priču ponovo. Od početka, punim plućima i čistog srca. Isti takav tretman i korake očekujem i od kluba koji isto mora učiniti nekakav ustupak sa svoje strane. I idemo skupa dalje kao da ničega nije bilo. Pa ponuda jednog dana ako dođe, dobrodošla.

Želio sam reći, silna utakmica Lindon, silna. Jebao si im majku 

Od kad je on počeo igrat, mi smo 30% bolji

Radi nevjerojatnu razliku pa mi je tim čudnije da ga je tek od prošle utakmice Đalović ozbiljnije počeo koristiti. I gle čuda, odjednom smo proigrali. Sopić je upotrijebio najbolji mogući opis za njega - pravovremen. Uvijek je tamo gdje treba biti, kad treba biti.

Quote from: Kostrena on 23.11.2024, 21:57Od kad je on počeo igrat, mi smo 30% bolji

Ubi me ako nismo i 50% bolji

Lindon selahi

Najbolji igrači ekipe su Galesic, Selahi i Fruk. To je okosnica momčadi.

Pustiti Selahija, pogotovo nekom HNL konkurentu je kriminal. daj mu ugovor jebote život. jel toliki problem dati nekom igrači plaću koju zaslužuje. jebeni Kalik ima 360k godišnje pa daj ovom 300k.

Quote from: Zelko Maler on 25.11.2024, 07:17Pustiti Selahija, pogotovo nekom HNL konkurentu je kriminal. daj mu ugovor jebote život. jel toliki problem dati nekom igrači plaću koju zaslužuje. jebeni Kalik ima 360k godišnje pa daj ovom 300k.

Nisam siguran ima li naš klub kontrolu nad onime što će se dogoditi. Mogu mu ponuditi 300k, ali onda će se Dinamo i/ili Hajduk pojaviti sa 500/600k jer to mogu i jer im je cilj oslabiti izravnog konkurenta.
Ono što hoću reći je: sve je u rukama Selahija i njegovog managera.

Quote from: Vado Magnar on 25.11.2024, 08:57Nisam siguran ima li naš klub kontrolu nad onime što će se dogoditi. Mogu mu ponuditi 300k, ali onda će se Dinamo i/ili Hajduk pojaviti sa 500/600k jer to mogu i jer im je cilj oslabiti izravnog konkurenta.
Ono što hoću reći je: sve je u rukama Selahija i njegovog managera.

U rukama Selahija i managera je, ako dobije ponudu. Ne bi me čudilo da uredski genijalci zaključe da je "preskup" za Rijeku i prodaju ga na zimu za siću prije nego mu istekne ugovor. A bez da mu uopće ponude neku konkretnu cifru.