Vjerujem da si u pravu.

Medjutim, "malcice" mi je subjektivno kada roditelj pljuje po klubu jer su mu dijete odrezali radi manjka potencijala. Jer, bemu misha, moj mali je najbolji, a ako ne ogra, mora biti da neki drugi roditelj podmazuje djep treneru u pogonu. I voditelju, i Srecku, i Misku. Jer moje dijete je najperspektivnije i najveci talent. To je valjda ocito svima.

Quote from: Zaf on 18.08.2024, 17:20Vjerujem da si u pravu.

Medjutim, "malcice" mi je subjektivno kada roditelj pljuje po klubu jer su mu dijete odrezali radi manjka potencijala. Jer, bemu misha, moj mali je najbolji, a ako ne ogra, mora biti da neki drugi roditelj podmazuje djep treneru u pogonu. I voditelju, i Srecku, i Misku. Jer moje dijete je najperspektivnije i najveci talent. To je valjda ocito svima.

Pa roditelji su najveći problem.

Dijete u morčićima želi igrati nogomet, i baš ga briga za koga igra.
Već sam pisao, ali meni jebeno nije normalno da dijete od nekih 8 godina, uz treninge u klubu ide i na privatne sate nogometa. To je jeben presing koji roditelji nameću u nekoj svojoj ambiciji djetetu i onda dolazi do nekog razočaranja. Razočaranja roditelja u klub, trenera, svih oko sebe, a najgore je što se razočara i dijete jer misli da je razočarao... svog roditelja.

Problem je u tome što nemamo u ŠN ekstra talenta. Ekstra talenta ti teško možeš sakriti i prevariti da ne ide u seniorsku momčad, ali ako imaš 15 - 20 igrača koji su svi tu negdje onda se pogura uglavnom onaj koji je od interesa. Isti je slučaj sa igračima koji su došli iz Elektre.

Quote from: T.T.N.Y. on 18.08.2024, 17:33Problem je u tome što nemamo u ŠN ekstra talenta. Ekstra talenta ti teško možeš sakriti i prevariti da ne ide u seniorsku momčad, ali ako imaš 15 - 20 igrača koji su svi tu negdje onda se pogura uglavnom onaj koji je od interesa. Isti je slučaj sa igračima koji su došli iz Elektre.

Ajmo o konkretnim primjerima.

Jesmo gurali Brauta? Jesmo. I?

Kada govorim o konkretnim primjerima, i da su roditelji problem, jer stavljaju djecu u kalup, oni to dijete upišu u nogomet sa 6,7 godina. A možda bi dijete bio odličan rukometaš, odbikkaš, ili streličar. Ali da, tu nema love.

Ti ga vjerovatno znaš, Matej Mrle, vrlo dobar napadač, Goranin, neki turniri s Rijekom, Pomorac, i dečko se našao u... Kuglanju! Osvaja medalje, reprezentacija. Ali to je iznimka, današnja djeca koja počnu u nogometu, u 95% slučajeva je to jedini sport kojim su se bavili. I to zbog roditelja koji su ih stavili u kalup.

Porezno je da na jednom testiranju preko 75% djece koja su navela da se bave nogometom njne znalo napraviti kolut unazad. Tu svaka priča o djeci sportašima staje.

Svi ti mladi dečki za koje se tvrdilo da su supertalenti i da su nepravedno zapostavljeni, kad su otišli u sredinu u kojoj su imali slabiju konkurenciju nisu nešto napravili.
Onako iz glave,taman kad je SS došao, Matej Mrsic, Mihovil J. Klapan, a bilo ih je i kasnije

Quote from: ispod stijena on 18.08.2024, 15:23

Quote from: Zaf on 18.08.2024, 15:18Pretjerujete. Ovo je sad vec jako ruzno i nisko.

Ma nije...
Nek napišu imenom i prezimenom koji su ti dečki talentiraniji koji su morali napustiti Rijeku jer ne nose kovertr, a imaju privjeske od Rijeke na ključu od stana.

Ako momci iz elektre Osijek imaju imena i prezimena, tako imaju i ovi.

A na kraju krajeva forumski puk će nakon 3-4 sezone dat sud o tome koliko su dečki koji su bolji napredovali van strukture Nk Rijeke

Očito niste prepoznali moj sarkazam...nebitno. Uopće se ne osjećam da pretjerujem i to samo i jedino iz razloga što je Miško sam sebe doveo na glas kao izuzetnu škrticu...ponavljam, nebitno, tema su naši mladi i osobno ako ću za ikoga "navijati" da uspije, biti će to Jakac...i da, da ne zaboravim @Monarh vrlo dobri postovi, palac gore

Quote from: Monarh on 18.08.2024, 17:41Porezno je da na jednom testiranju preko 75% djece koja su navela da se bave nogometom njne znalo napraviti kolut unazad. Tu svaka priča o djeci sportašima staje.

Upravo to što si naveo. Guraju mulce u nogomet, prije nego su uopće naučili kretati se koordinirano. Ubij me ako ću ikad shvatiti poantu guranja klinca od 5-6 godina u nogomet.
Klinac mi je u toj nekoj predškolskoj dobi, kad smo tražili sportove i aktivnosti kojima bi se bavio, izrazio želju trenirati futsal. Nisam bio za tu ideju, ali neću klincu braniti nešto što želi, pa smo ga tu u Zg upisali u jedan od klubova. Gurali smo to jednu sezonu dok nije shvatio da generalno nije nešto pretjerano talentiran za nogomet i dok srećom nije shvatio da ga previše ne zanima.
Ono što sam htio naglasiti je da su ti treninzi bili žalibože vremena. Premali su za bilo kakve taktičke vježbe, a rada na motorici koja im je u to vrijeme bitna i ključna nema, jer se apsolutno sve vježbe rade s loptom kako djeci trening ne bi bio "dosadan".
I kao rezultat imaš da pol tih klinaca kad dođe u kasniju dob ne zna trčati kako spada.

IMO, prije 10te godine nema potrebe da se bave bilo kojim momčadskim sportom (pogotovo ne sa loptom). Gurati ih u bazične sportove radi motorike i koordinacije, pa tek kad su stariji i u stanju su slušati trenere i naučiti što im isti govore. Slobodno me može bilo koji trener tu na forumu probati uvjeriti u suprotno.

Djeci danas prvenstveno fali velika klapa i igranje dječjih igara, dosada koja potiče maštu i preuzimanje aktivnosti za vlastitu animaciju i svoj gušt u takvom okruženju velike klape.. Organizirano bavljenje sportovima, namjerno množina, bi trebala biti poželjna nadogradnja na taj dio odrastanja.
Kad vidim hrpu auta i roditelja koja svoju predškolsku djecu i djecu nižih razreda OŠ vozikaju po razno raznim "sportovima" bude mi žao i njih i djece. Blaženo ono vrijeme u kojem smo se mi "bavili" veranjem po drveću, odlaskom na more cijela klapa iz ulice, igranjem skrivača, izradom kućica, igrali graničara, nogomet, košarku, odbojku, ping pong, badminton, tenis, koturali, prvo napravili pa vozili karet, biciklu, isto prvo napravili pa gađali lukovima i strijelama, štukalnicama, praćkama, bacali kamena s ramena ili ga samo bacali ....
Roditelji bi se sjetili da nas imaju kad bi se upalila svjetla na ulici pa bi svako malo čuo kako netko iz dubine svog stana kroz otvorenu poneštru viče nečije ime. Znali bi da je ozbiljno i da nema više čekanja za poć doma, ako bi se i vlasnik glasa ukazao. Ko te pitao imaš li bočicu vode sa sobom dok izlaziš iz kuće i što si uzeo za jest. Sami smo našli i tu vodu vani, znali smo se snaći.
Nabrojavši sve ovo ajde pa ti imaj dvije lijeve.... olimpijada sportova u malom. Razvoj tjelesnih, umnih i socijalnih vještina samo takav, naučili i dobro i loše...
Znam jako dobro o čemu govorim, i sve što sam napisao je iz dugogodišnjeg iskustva u odgoju djece.

I to je vjerojatno nepovratno izgubljeno? Nove generacije roditelja su sve debilnije a samim time i djeca

Quote from: Kostrena on 19.08.2024, 09:20Nove generacije roditelja su sve debilnije a samim time i djeca

Nažalost da.

Quote from: Kostrena on 19.08.2024, 09:20I to je vjerojatno nepovratno izgubljeno? Nove generacije roditelja su sve debilnije a samim time i djeca

Pretpostavljam da je prva rečenica trebala završiti uskličnikom? Da točno, ali ne bih ja baš svu krivnju bacao na roditelje, dosta ovisi i o situaciji od slučaja do slučaja.
Evo ti primjer. Moja mlađa kćer je odrasla u kvartu u kojem oko naše kuće u krugu par sto metara nije bilo ni jednog djeteta njezine dobi (jedva se skupila 2 mala razreda prvašića). Starija je imala tu sreću pa je imala i još uvijek za prijateljicu ima 1. (slovima jednu) susjedu. U takvim ekstremima može se roditelj postaviti na trepavice. OK, kako smo mi cijela familija u tome u čemu jesmo one su imale priliku osjetiti tu klapu djece i ono o čemu sam napisao, ali da je bilo bez toga teško.
No pretpostavljam na što aludiraš. Utvarat ću si da je to ipak samo privid jer govoreći iz iskustva imam većinom zaista korektan i razuman odnos s roditeljima pa bi to više pripisao općim "razvojem" i smjerom u kojem idemo kao čovječanstvo nego kao volju ili umnu sposobnost pojedinca.

Ne baš upitnik jer me zanima mišljenje nekoga ko više zna od mene.
U Kostreni ima 18 parkića za djecu, u tih 18 nekad ih prođem sve ne bi li našli društvo ne nađem nikoga, jbte šta ta djeca rade cijeli dan

Quote from: Kostrena on 19.08.2024, 09:46Ne baš upitnik jer me zanima mišljenje nekoga ko više zna od mene.
U Kostreni ima 18 parkića za djecu, u tih 18 nekad ih prođem sve ne bi li našli društvo ne nađem nikoga, jbte šta ta djeca rade cijeli dan

A OK. Ne znam, ako znam više, ali iskustveno mogu imati neka zapažanja.
Samo djelomično sam ti onda iz vlastitog primjera već i odgovorio. Jedno je manji broj djece općenito.
Mislim da su jedni od većih razloga pametovanje roditelja pod najezdom svakakvih novih informacija.
Drugo strašno povećani zaštitnički odnos.
Crtica. Sjećam se kao jučer kad nam je nepoznata starija ženska pored prisutnih mene i supruge otišla do tobogana i stajala na dva metra od tobogana jer smo mi loši roditelji gledali s klupice kako se njihovo dijete samo vere i spušta po toboganu i nismo odmah unezvjereni i u panici skočili do djeteta na njezinu opasku kako bi možda mogla i pasti s tog tobogana.
Da mogla je, da mogla je doživjeti takav slučajni pad da možda ja danas ne bi ovako pisao, ali zar možemo biti uz djecu 24/7? I tko garantira da se opet neko sranje neće desiti
Ma puno tu ima onih objektivnih okolnosti, ali da stoji da ovisi o tome kakvi su roditelji, samo što ih ja donekle i razumijem s kakvim ih se sve budalaštinama i bombardira pa je ponekad nekima teško ići mimo struje i učiniti ono što bi inače bez vanjskih utjecaja učinili. Dakle kao i obično čast pojedincima, a nije da ih nema.

Pričamo o roditeljima koji daju djeci mobitel sa godinu dana. Većina je takvih i onda takvo dijete kad ima 5 -10 godina nije naviklo biti vani na igralištu nego doma na mobitelu.

Quote from: D2 on 19.08.2024, 08:51Djeci danas prvenstveno fali velika klapa i igranje dječjih igara, dosada koja potiče maštu i preuzimanje aktivnosti za vlastitu animaciju i svoj gušt u takvom okruženju velike klape.. Organizirano bavljenje sportovima, namjerno množina, bi trebala biti poželjna nadogradnja na taj dio odrastanja.
Kad vidim hrpu auta i roditelja koja svoju predškolsku djecu i djecu nižih razreda OŠ vozikaju po razno raznim "sportovima" bude mi žao i njih i djece. Blaženo ono vrijeme u kojem smo se mi "bavili" veranjem po drveću, odlaskom na more cijela klapa iz ulice, igranjem skrivača, izradom kućica, igrali graničara, nogomet, košarku, odbojku, ping pong, badminton, tenis, koturali, prvo napravili pa vozili karet, biciklu, isto prvo napravili pa gađali lukovima i strijelama, štukalnicama, praćkama, bacali kamena s ramena ili ga samo bacali ....
Roditelji bi se sjetili da nas imaju kad bi se upalila svjetla na ulici pa bi svako malo čuo kako netko iz dubine svog stana kroz otvorenu poneštru viče nečije ime. Znali bi da je ozbiljno i da nema više čekanja za poć doma, ako bi se i vlasnik glasa ukazao. Ko te pitao imaš li bočicu vode sa sobom dok izlaziš iz kuće i što si uzeo za jest. Sami smo našli i tu vodu vani, znali smo se snaći.
Nabrojavši sve ovo ajde pa ti imaj dvije lijeve.... olimpijada sportova u malom. Razvoj tjelesnih, umnih i socijalnih vještina samo takav, naučili i dobro i loše...
Znam jako dobro o čemu govorim, i sve što sam napisao je iz dugogodišnjeg iskustva u odgoju djece.

 

Po ovome zakljucujem da smo generacija.