Quote from: Ro-Ro on 27.10.2024, 11:28Bas sam se danas probudio uz hangover i glavobolju, I takav naletim na izjavu doticnoga I Galesica , jos me to vise razjebe

Pitanje za forumase ...ima nas tu svih generacija, ja sam recimo ona koja je odrasla u nastajamje Armade kraj Juge I pocetak HNL

Mene interesira na temelju cega je Djalovic legenda kluba ... puno nas se osjeca to prema njemu I suzdrzavamo se ali po cemu je on zasluzio tu titulu ... recimo nije odigrao niti 100 utakmica za klub ...ako vam se da bas.me interesiraju misljenja

Zbog svakog suludog uklizavanja prema stoperima, na svakom mogućem blatu ovog svijeta. Ljudina je uvijek bio. Mogao ići za djabe a da dobije bolje pare i nikad nije izdao

Ako se ne varam rekao je da nikad neće ići u Dinamo i Hajduk iz respekta prema navijačima Rijeke.

Mislim legenda, ne legenda, teško je o tome. Nismo klub s puno legendi, jednostavno takav klub, takva povijest.
Legende mogu biti razne, ne definira ih nužno mjesto rođenja, staž u klubu, dosezi. Nego nešto treće, moraju jednostavno imati neki x faktor. Jasno, prvi i osnovni preduvjet je nikad se ne ogriješiti o klub, navijače, imati socijalnu inteligenciju i znati da si bitan tim navijačima, lokalnoj zajednici. Neki se upišu u legendu i nekom nesretnom igrom slučaja nažalost. Poput nepreželjanog Pere Radakovića, tko je legenda ako ne momak koji je unatoč liječničkim upozorenjima odlučio nastaviti igrati na svoju ruku, za svoju Rijeku. I životom platiti u 20. i nekoj.
Tko je legenda ako ne jedan Damir Desnica? Tko? Tko bi se i u današnjim prilikama koje su stoput sretnije za jednog takvog čovjeka nego u vrijeme kad je Damir kretao, uspio izboriti za sebe, nadvladati i nadvisiti svih, biti primjerom i simbolom te Rijeke, i jednim od najvećih igrača u klupskoj povijesti?Legenda je čak i slab termin za jednog takvog čovjeka.

Srećko Juričić, Mauro Ravnić, Minta Ružić, Damir Matrljan, veliki Damir Kreilach, Goran Brajković, Mladen Ivančić. Za mene je ultimativna legenda Admir Hasančić, ne pitaj me iz kojeg razloga. Ali za mene je on taj iako je pukom igrom slučaja tu završio i danas živi tko zna gdje i van ove priče. Ali on će uvijek biti dio nas, barem mog odrastanja i onoga u što ja želim vjerovati.
Đoni Tafra, Alex Gorgon, Franko Andrijašević, Marko Vešović, sve su to igrači koji su imali ono nešto, koji su nama u konačnici dali možda i malo više nego mi njima, ili barem malo više od onoga što smo možda i zaslužili. Jer su mogli biti i surovi profesionalci, doći, odigrati svoje, uzeti lovu i okrenuti se glavom bez obzira. Ali nisu, znamo to svi.
Matjaž Kek je ultimativna legenda Rijeke isto.

Đalović, šta ja znam. Omiljen, karakteran igrač, prekratko je tu bio i prekratko je sve to trajalo da bi ga toliko mogao uzvisiti. Nema neki rezultat, pečat, veliko ostvarenje. Ali da, kao igrač, to je to. Srce, muda, imao je žicu kako zapaliti mase, imao je "komunikaciju" s tribinama. Mislim da nije kvaran kao čovjek, da je frend, drug, da mu Rijeka nije kao drugi klubovi ili običan posao, prolazna stanica. Zato želim vjerovati da će konačno prelomiti, uvidjeti kako stvari stoje i odjebati ovog mufljuza koji je sve zakuhao i ubacio ga u ovu igru. I da će nam ostati drag koliko je i dosad bio, a ne da ga ljudi pljucaju po cesti.

Borbenost na terenu, izjava da nikad nebi u Ha-Di zbog navijaca, u teška vremena nam s 2 prodaje donio solidan novac, dobra statistika kao igrač Rijeke pa i sad ostanak u klubu i neodlazak u Dinamo

Quote from: Silvio Dante on 27.10.2024, 12:39Mislim legenda, ne legenda, teško je o tome. Nismo klub s puno legendi, jednostavno takav klub, takva povijest.
Legende mogu biti razne, ne definira ih nužno mjesto rođenja, staž u klubu, dosezi. Nego nešto treće, moraju jednostavno imati neki x faktor. Jasno, prvi i osnovni preduvjet je nikad se ne ogriješiti o klub, navijače, imati socijalnu inteligenciju i znati da si bitan tim navijačima, lokalnoj zajednici. Neki se upišu u legendu i nekom nesretnom igrom slučaja nažalost. Poput nepreželjanog Pere Radakovića, tko je legenda ako ne momak koji je unatoč liječničkim upozorenjima odlučio nastaviti igrati na svoju ruku, za svoju Rijeku. I životom platiti u 20. i nekoj.
Tko je legenda ako ne jedan Damir Desnica? Tko? Tko bi se i u današnjim prilikama koje su stoput sretnije za jednog takvog čovjeka nego u vrijeme kad je Damir kretao, uspio izboriti za sebe, nadvladati i nadvisiti svih, biti primjerom i simbolom te Rijeke, i jednim od najvećih igrača u klupskoj povijesti?Legenda je čak i slab termin za jednog takvog čovjeka.

Srećko Juričić, Mauro Ravnić, Minta Ružić, Damir Matrljan, veliki Damir Kreilach, Goran Brajković, Mladen Ivančić. Za mene je ultimativna legenda Admir Hasančić, ne pitaj me iz kojeg razloga. Ali za mene je on taj iako je pukom igrom slučaja tu završio i danas živi tko zna gdje i van ove priče. Ali on će uvijek biti dio nas, barem mog odrastanja i onoga u što ja želim vjerovati.
Đoni Tafra, Alex Gorgon, Franko Andrijašević, Marko Vešović, sve su to igrači koji su imali ono nešto, koji su nama u konačnici dali možda i malo više nego mi njima, ili barem malo više od onoga što smo možda i zaslužili. Jer su mogli biti i surovi profesionalci, doći, odigrati svoje, uzeti lovu i okrenuti se glavom bez obzira. Ali nisu, znamo to svi.
Matjaž Kek je ultimativna legenda Rijeke isto.

Đalović, šta ja znam. Omiljen, karakteran igrač, prekratko je tu bio i prekratko je sve to trajalo da bi ga toliko mogao uzvisiti. Nema neki rezultat, pečat, veliko ostvarenje. Ali da, kao igrač, to je to. Srce, muda, imao je žicu kako zapaliti mase, imao je "komunikaciju" s tribinama. Mislim da nije kvaran kao čovjek, da je frend, drug, da mu Rijeka nije kao drugi klubovi ili običan posao, prolazna stanica. Zato želim vjerovati da će konačno prelomiti, uvidjeti kako stvari stoje i odjebati ovog mufljuza koji je sve zakuhao i ubacio ga u ovu igru. I da će nam ostati drag koliko je i dosad bio, a ne da ga ljudi pljucaju po cesti.

Haso je legenda i ljudina. Bio mi je susjed dok je igrao za Rijeku.

Quote from: 🔵 D10S ⚪️ on 27.10.2024, 13:10Haso je legenda i ljudina. Bio mi je susjed dok je igrao za Rijeku.

Sve znam stari.
Evo jednog primjera iz lične povijesti, moje i njegove. Nadam se da mi neće zamijeriti 

Priča ide ovako. Vrijeme je to otprije 25 i više godina. Mater mi je radila u jednom dućanu na zametskoj placi. Znat će Zamećani o kojoj se placi radi/lo, nije to ova koja je to danas. Nego ona koja je bila prije tamo kod Žudike, dispanzera, današnjim stanovnicima Rijeke će više značiti kad im kažeš pored Lidla. Odnosno iznad. Di je danas onaj mali parking. Da, tu je prije bila mala tržnica.
I dolazio je Haso redovito u dućan. Nekad sam, nekad sa ženom. I tako malo po malo, kroz priču, shvati i mama da se radi o igraču Rijeke. Nije to vrijeme bilo kao danas, nisi bio toliko upoznat ako nisi bio baš potpuno unutra, igrači su isto bilo normalni a ne bogovi koji zemljom hode, i logično da nije znala o kome se radi. A i ovaj je bio toliko "mali", fin i neprimjetan da nikad nije ni mogla pomisliti da se radi o nekom bitnom.
I kad je skontala, opet je sve ostalo na istom dok se jednom on sam nije nekako "raskrinkao", nekom rečenicom odao da ga je utakmica ili trening ubio, da se jedva čeka najesti i tako to. I onda je mama uletila, da, da, znam, imam doma dvojicu koji su takvi i takvi, ludi, ne spavaju, ne uče i ne jedu skoro, i Rijeka im je bitnija od matere i oca. I tu ga je dobila. Otad je uvijek pitao kako dvojica  i tako. Do jednom dok ga mater nije zamolila može potpis za dvojicu. Mi smo joj jasno dali album sa sličicama kojeg smo tada skupljali a nakon što nam je rekla da zna Haso doći.
I sad, priča ide ovako, da skratim. Kad je rekla Hasotu može to i to, ako može, Haso je šeretski rekao ma kakav bolan moj potpis, daj ti meni taj album, ja ću ga uzet sa sobom i ponijeti na trening, pa ti ga vratim malo više upečatljivog nego da je samo moj potpis unutra.
I evo tu "rezultata" toga, i dan danas u natkasni pored kreveta čuvam ovo i podsjetim se svako toliko:






I takav ti je bio naš Haso 

Quote from: Silvio Dante on 27.10.2024, 12:39Mislim legenda, ne legenda, teško je o tome. Nismo klub s puno legendi, jednostavno takav klub, takva povijest.
Legende mogu biti razne, ne definira ih nužno mjesto rođenja, staž u klubu, dosezi. Nego nešto treće, moraju jednostavno imati neki x faktor. Jasno, prvi i osnovni preduvjet je nikad se ne ogriješiti o klub, navijače, imati socijalnu inteligenciju i znati da si bitan tim navijačima, lokalnoj zajednici. Neki se upišu u legendu i nekom nesretnom igrom slučaja nažalost. Poput nepreželjanog Pere Radakovića, tko je legenda ako ne momak koji je unatoč liječničkim upozorenjima odlučio nastaviti igrati na svoju ruku, za svoju Rijeku. I životom platiti u 20. i nekoj.
Tko je legenda ako ne jedan Damir Desnica? Tko? Tko bi se i u današnjim prilikama koje su stoput sretnije za jednog takvog čovjeka nego u vrijeme kad je Damir kretao, uspio izboriti za sebe, nadvladati i nadvisiti svih, biti primjerom i simbolom te Rijeke, i jednim od najvećih igrača u klupskoj povijesti?Legenda je čak i slab termin za jednog takvog čovjeka.

Srećko Juričić, Mauro Ravnić, Minta Ružić, Damir Matrljan, veliki Damir Kreilach, Goran Brajković, Mladen Ivančić. Za mene je ultimativna legenda Admir Hasančić, ne pitaj me iz kojeg razloga. Ali za mene je on taj iako je pukom igrom slučaja tu završio i danas živi tko zna gdje i van ove priče. Ali on će uvijek biti dio nas, barem mog odrastanja i onoga u što ja želim vjerovati.
Đoni Tafra, Alex Gorgon, Franko Andrijašević, Marko Vešović, sve su to igrači koji su imali ono nešto, koji su nama u konačnici dali možda i malo više nego mi njima, ili barem malo više od onoga što smo možda i zaslužili. Jer su mogli biti i surovi profesionalci, doći, odigrati svoje, uzeti lovu i okrenuti se glavom bez obzira. Ali nisu, znamo to svi.
Matjaž Kek je ultimativna legenda Rijeke isto.

Đalović, šta ja znam. Omiljen, karakteran igrač, prekratko je tu bio i prekratko je sve to trajalo da bi ga toliko mogao uzvisiti. Nema neki rezultat, pečat, veliko ostvarenje. Ali da, kao igrač, to je to. Srce, muda, imao je žicu kako zapaliti mase, imao je "komunikaciju" s tribinama. Mislim da nije kvaran kao čovjek, da je frend, drug, da mu Rijeka nije kao drugi klubovi ili običan posao, prolazna stanica. Zato želim vjerovati da će konačno prelomiti, uvidjeti kako stvari stoje i odjebati ovog mufljuza koji je sve zakuhao i ubacio ga u ovu igru. I da će nam ostati drag koliko je i dosad bio, a ne da ga ljudi pljucaju po cesti.

Uf... pa nije Damir...

Quote from: SandroB on 27.10.2024, 13:42Uf... pa nije Damir...

A znam jebo ga ti, lapsus, brzina  a i Mišković mi je toliko u glavi i stvara nemir da je možda i u tome uzrok 

Quote from: Silvio Dante on 27.10.2024, 13:47

Quote from: SandroB on 27.10.2024, 13:42Uf... pa nije Damir...

A znam jebo ga ti, lapsus, brzina  a i Mišković mi je toliko u glavi i stvara nemir da je možda i u tome uzrok 

Damir = nemir 

Quote from: Silvio Dante on 27.10.2024, 13:47

Quote from: SandroB on 27.10.2024, 13:42Uf... pa nije Damir...

A znam jebo ga ti, lapsus, brzina  a i Mišković mi je toliko u glavi i stvara nemir da je možda i u tome uzrok 

S druge strane, ako pošalješ životopis u rijeka danas za mjesto novinara, sigurno će te prihvatiti. 

Quote from: TIR on 27.10.2024, 15:04

Quote from: Silvio Dante on 27.10.2024, 13:47

Quote from: SandroB on 27.10.2024, 13:42Uf... pa nije Damir...

A znam jebo ga ti, lapsus, brzina  a i Mišković mi je toliko u glavi i stvara nemir da je možda i u tome uzrok 

S druge strane, ako pošalješ životopis u rijeka danas za mjesto novinara, sigurno će te prihvatiti. 

Kako ono... Toni, Matej i...? Dobro da nisu Jure i Boban, jebo ih ja...

Btw (oprostite na offtopic, ali...),

Anegdota vezana uz Rijeka Danas;

Čitam tekst svojevremeno o Rijeci kao rokerskom gradu, ALI.... pišu dalje kako malo njih zna da Rijeka nije rokerski grad od Parafa i Termita naovamo, nego još od '60-ih godina prošlog stoljeća.

I sad ja očekujem da će pisati o "Uraganima" i eventualno pomorcima koji su iz svijeta donosili prve električne gitare, ali ne... piše naš Rijeka Danas kako su se u Rijeci održavali veliki rock festivali šezdesetih godina. Npr, '68. su u Rijeci na velikom rock festu nastupili "The Who", "Troggsi" i mnogi drugi.

Čekaj, čekaj... "The Who" u Rijeci? Pa zar neka budala misli da se to moglo tako provući kroz sve ove silne godine, da nije nigdje zabilježeno, da ne postoje svjedoci i da ne postoji baš nikakav dokaz, ako ne zapis, onda fotografija, ili barem najava... kopija od kopije, nešto... i na kraju, da ne postoji relevantna ili manje relevantna osoba koja bi to mogla potvrditi.

Ako ne pratite glazbu, to vam je laž u rangu "Rijeka je '68. igrala u polufinalu Kupa prvaka!".

Ne budi lijen, pošaljem ja mail potpisanom autoru te bljuvotine i upozorim ga da je u pitanju teška laž, a on meni mrtav-hladan:

"Evo, ispravio sam... sorry".

Od Đalovića će se tražiti 2 pobjede do reprezentacije, sutra imaju sastanak

Uff protiv Istre tesko do troboda.

Prije ćemo Osijek dobit nego njih