Neke vijesti jednostavno ne želiš čuti i s njima se ne želiš suočiti. Jedna od takvih probudila nas je u nedjelju ujutro, preminuo je Dean Šćulac, dugogodišnji dopredsjednik HNK Rijeka i direktor tvrtke Stadion Kantrida, koji nas je napustio nakon duge i hrabre borbe s teškom bolešću, koju je podnosio s nevjerojatnom snagom i dostojanstvom. Kao bivši sportaš, ništa drugo nije ni znao, predati se za njega nikada nije bila opcija.

Takav je bio Dean. Od prvog dana kada je 2012. godine s predsjednikom Damirom Miškovićem došao na Kantridu bio je tih, samozatajan, uvijek izvan prvog plana, a zapravo je bio ona najčvršća osovina zbog koje je cijeli mehanizam stvaranja jake Rijeke savršeno funkcionirao. Nije se isticao poput igrača i trenera, ali je neupitno bio jedan od ključnih ljudi u priči o Rijeci koja je osvojila dva naslova prvaka, pet Kupova i odigrala više od 80 europskih utakmica. Njegov rad, predanost i vizija bili su temelj svih pobjeda i trofeja jer je bio čovjek koji je znao kako vizije pretvoriti u stvarnost.

Dean je bio i mnogo više od sportskog djelatnika. Bio je snaga i oslonac našeg kluba, simbol predanosti, discipline i odgovornosti. Uvijek prvi na radnom mjestu, uvijek spreman pomoći, saslušati i stati uz svakoga kome je podrška bila potrebna. Nije poznavao riječ "odustajanje", a u najtežim trenucima pronalazio je snagu za osmijeh i toplu riječ ljudima oko sebe.

Deanova strast prema klubu posebno je došla do izražaja u ostvarivanju infrastrukturnih projekata s ciljem da HNK Rijeka prvi put u povijesti dobije svoj trening kamp. Na gradilištu Rujevice provodio je dane i noći, pazeći na svaki detalj, odlučan da projekt stadiona i trening kampa bude dovršen u rekordnom roku kao jedan od najboljih u regiji.

Njegova dosljednost, poštenje i veliko srce učinili su ga primjerom svima koji su ga poznavali, a njegova profesionalnost i predanost ostavili su neizbrisiv trag u našem kolektivu. Svojim radom i karakterom utkao je vrijednosti koje čine temelj HNK Rijeka, zajedništvo, poštenje i vjeru u rad.

Rijeka je prošle sezone osvojila veličanstvenu duplu krunu — uspjeh koji, nažalost, Dean nije mogao proslaviti zajedno s nama. Ipak, njegov duh, snaga i predanost itekako su bili prisutni. Najbolje je to posvjedočila dirljiva poruka Damira Miškovića tijekom slavlja na Korzu, kada je, obraćajući se navijačima, ove trofeje posvetio upravo našem Deanu.

Iako je u tom trenutku bio odvojen od svoje nogometne obitelj, naš Dean uspio je popratiti zadnje sekunde utakmice, osvajanje prvenstva, slavlje navijača i dolazak helikoptera.

Vedar duh, pozitivna energija i toplina ostat će trajno prisutni u našem klubu, na svakoj utakmici, u svakoj pobjedi i svakom osvojenom trofeju, Dean Šćulac bio je čovjek koji je živio za Rijeku i s Rijekom.

Dragi Dean, hvala ti na svemu što si bio i što si dao našem klubu i nama.

Počivao u miru.

HNK Rijeka izražava saučešće obitelji i prijateljima

https://nk-rijeka.hr/in-memoriam-dean-sculac-1970-2025

P.U.M.B.

Jedan veliki čovjek, radnik i navijač Rijeke.
Počivao u miru Božjem

..počivao u miru božjem..

Veliki borac.
Čast je bila poznavati ga i surađivati .
 

uffffff

Pa šta u stalnim intervalima to mora i mora dolaziti, nikako da nas pusti 

Dean, počivao u miru božijemu. Sućut familiji, prijateljima, radnoj zajednici u klubu.

Počivao u miru Božjem.

Je čovjek bio bolestan ili šta?

Quote from: ToBu on Yesterday at 18:24Je čovjek bio bolestan ili šta?

da

Super čovjek, počivao u miru

Nekoliko puta spomenuo sam ga na ovim stranicama kao moju "vezu" s klubom. Često smo si upućivali poruke, znali smo se čuti, bio je sušta suprotost slici kluba kakvu mnogi vide ili zamišljaju. Šćulac je bio sve samo ne zakopčan, nepristupačan, dalek ili nepovezan s navijačima. Nesebično je sve dijelio, odgovarao na svaku poruku, na svaki poziv. Ne bi se uvrijedio ni u trenucima kad su neizbježne kritike pljuštale. Neprestano je vjerovao u bolje dane, to je prenio u svoju borbu s bolešću, također.

Mene je oduševio kad me, ničim izazvan, pozvao na gradilište "zamjenskog stadiona" na Rujevici, uvalio kacigu i prošetao svakom stopom gradilišta. Pokazivao, objašnjavao. Slušajući ga, imao sam dojam da je debelo potkovani direktor gradilišta, upućen u najsitnije detalje. Osim znanja, vidjela se i velika količina strasti koju je uložio u Rujevicu... bolje reći Rijeku. Jedini teški zajeb kojeg sam tada napravio... jbg, pretjerano sam old school i ne patim od fotkanja. Ali da mi je sad fotka s gradilišta stadiona na kojem smo dvaput slavili titulu... e, baš sam mona.

Deane, ljudino... počivaj u miru. 

Pocivaj u miru.