Sezona bez trofeja odrađena s upitnom širinom kadra, vrlo dobri europski nastupi i donekle podignuta vrijednost igrača. Prevedeno na bodovnu skalu, nešto između trojke i četvorke.
I dok se Victor Sánchez prema van hvali ispunjenim ciljevima dogovorenim u kolovozu, ispod površine krije se nekolicina propuštenih obećanja i posljedični gubitak povjerenja u njega kao dugoročno rješenje.
Ignoriranje Pavića
Prvi je slučaj Branka Pavića. 19-godišnji vezni igrač je doveden na zimu iz drugoligaša Dubrave s, pokazat će se, opravdano velikim obostranim očekivanjima. Rijeka u njemu vidi novog Filipa Bradarića, a igraču i obitelji je jasno da može ostvariti višemilijunski transfer kroz prvoligaške igre. No, nije se naigrao.
Na prvi nastup čekao je tri kalendarska mjeseca, kada ga je Sánchez smjestio u vezni red protiv Gorice da kontrolira teren. Na suprotnoj strani zgusnutu sredinu držali su prekaljeni Domagoj Pavičić, Jurica Pršir, Iker Pozo te jedan od najboljih mladih igrača lige Ante Kavelj; Bio je to Paviću debi iz snova…
Pavić je u početku ostao u sjeni 24-godišnjeg Peruanca Alfonsa Barca, strogog defenzivca, koji je propustio tek tri proljetne utakmice. Zaigrao je u preostale 22, a s čak 8 skupljenih žutih kartona, opasno visi negativni disciplinski rekord Ivana Lepinjice.
Barco je među boljim zimskim prinovama: Barišić je zbog raznih ozljeda propustio većinu proljeća iako je kvalitetom najbolji, a Legbo i Morchiladze plove prema vodama koje čuvaju Lunetta i Smith…
Prednost je dugo vremena imao i Dejan Petrovič, iako se njegova (i Radeljićeva) situacija s odlaskom na ljeto zna već duže vrijeme. Slovenac je ispao iz sastava tek u domaćem porazu od Istre 1961 sredinom ožujka, i pojavio se revijalno u posljednjem kolu kada je proslavio 100. nastup i odlazak iz kluba.
Pavić je pristao doći u Rijeku s određenim garancijama, među kojima sigurno nije bilo tromjesečno čekanje prilike, uslijed zgusnutog rasporeda i rotiranja sastava… I kad je napokon zaigrao krajem sezone, pokazao je da je riječ o vrlo velikom potencijalu i dobrom ulovu sportskih direktora.
Zlomislić i Todorović
Vjerovali ili ne, Rijeka ima mlade igrače u svom rosteru! Daniel Adu-Adjei (20) jedini je U23 igrač koji je skupio poštenu minutažu u tekućoj sezoni, iako treba priznati da su ozlijede u tom cilju stopirale Barišića i Vignata. Gdje su drugi?
Kapetan Martin Zlomislić (27) ne bi nužno ostao bez Svjetskog prvenstva niti bi se pobunila svlačionica da je zbog slabe forme preskočio jednu ili dvije utakmice ove sezone. Dapače, možda bi i njemu pritisak bio manji. Prilika za to je bilo mnogo. Ističu se dva dvoboja protiv Osijeka na Rujevici (4:2 i 0:2), u kojima je Rijeka gubila u 5. minuti nakon izravnih grešaka Zlomislića. Ipak, Aleksa Todorović sjedi na klupi čitavu ligašku kampanju izuzev gostovanja Vukovaru u 25. kolu i posljednje dvije utakmice.
Slična je priča s Noelom Bodetićem, koji je ostao vječna rezerva Mladenu Devetku (27). Ima tek pet utakmica s ozbiljnijom minutažom ove sezone: sat vremena u Osijeku te po čitav susret u porazima od Istre i Varaždina odnosno pobjedama nad Vukovarom i Goricom.
Zlomislić i Devetak među prvima su za ljetni transfer, ali su ove sezone među najkorištenijim igračima. Zlomislić je kao prvi vratar očekivano skupio najviše minuta (4769), a Devetak zatvara kvartet s Majstorovićem, Dantasom i Orečom; svi imaju oko 4000 minuta na terenu. Iako za HNL prilike 22 godine ne predstavljaju nužno mladog igrača, Todorović i Bodetić imaju valjane razloge ostati razočarani proljetnom minutažom. A isto imaju i iz kluba, i ne samo zbog njih.
Mlađi igrači
Dominik Thaqi nestao je s radara nakon i više nego dobrih sat vremena protiv Sparte Prag i gibraltarskog Lincolna. Ostatak godine proveo je u limbu između klupe za rezerve i povremene igre za juniore. Iako je čitavu sezonu jedan od tri prirodna krilna napadača u rosteru (Menalo/Morchiladze, Rukavina, Thaqi).
Sánchez ga je prepoznao u juniorima u listopadu, koristio u studenom, pa vratio. Čak i u riješenim utakmicama ne bi dobivao ni trash time. Strah od ozlijede i mišićna masa realan su problem prelaska u seniore, ali prilika je bilo. Osim Thaqija, Roko Valinčić, Lovro Kitin te 16-godišnjaci Goran Grulović i Viktor Vešligaj imali su potencijalnih 270 minuta igre nakon što je Rijeka praktički osigurala Europu visokom pobjedom protiv Lokomotive u 33. kolu.
Ipak, zatvaranje sezone odradila su već poznata i umorna imena.
Rijeka je protiv posljednjeplasiranog Vukovara istrčala u najjačem sastavu izuzev pošteđenog Fruka. U ekipi prosječne dobi 25.7 godina, na revijalnih 2:0, nakon što je Vukovar uveo dva 17-godišnjaka, Victor Sánchez priliku daje 36-godišnjem Duji Čopu!
Vikend kasnije, u susjedskom derbiju Istre i Rijeke iskoristio je samo jednu zamjenu… U posljednjem kolu protiv Gorice, dvojac Grulović-Vešligaj ušao je u tek 87. minuti. Kao da se odrađuje ugovorna stavka bez baratanja zdravim razumom.
Jer kako drukčije opisati da u ta tri kola maksimalnu minutažu ima igrač na odlasku Mladen Devetak, a skoro maksimalnu Ante Oreč (268 minuta). Da je Barco odigrao dvije pune utakmice, uskoro 28-godišnji Ndockyt dvaput po sat vremena, a Radeljić uz jednu ligašku ima i finale Kupa protiv svog budućeg poslodavca… Gdje su nestale brojne rotacije s jeseni i ranog proljeća?
Sánchezov jednosatni monolog na pressici protiv Istre samo je dolio ulje na vatru, a razgovor s Miškovićem kojeg je u dva navrata najavljivao neće se dogoditi.
To zna i sam, jer iako situacija nije crno-bijela, ovakav rasplet posljedica je primarno Sánchezovih neispunjenih obećanja, a ne lošeg upravljanja klubom.