Ždrijeb digitalnih europskih kuglica kupio je Rijeci barem dva tjedna mira. Dvoboje 2. pretkola Konferencijske lige izgledno će igrati protiv (sjeverno)irskog Derry Cityja, čije je ispadanje protiv osvajača bugarskog kupa gotovo sigurna oklada. Iako u srpanjskim europskim kvalifikacijama bude iznenađenja, momčad koja ove sezone u 25 kola domaćeg prvenstva ima tek 6 pobjeda ne smije predstavljati problem niti sofijskom CSKA niti Rijeci.
To znaju i na Rujevici, i zato se lakše diše. Jer tržišni status quo kojeg drži Svjetsko prvenstvo utječe i na slabašnu hrvatsku ligu. Daljnja riječka ulaganja ponajviše ovise o tajmingu prodaje Tonija Fruka. Zato je širenje kadra ranim potpisima Ivana Ćubelića i Jakova Puljića bio klasično pametan potez Rijeke, pogotovo znajući za usporedive odlaske Petroviča, Ndockyta i Čopa. No, nije tajna da svi žele više i veće; Jurica Pršir i Martin Pečar bolje su kotirali na Rujevici, ali su odabrali financijski izdašnije ponude.
Matjaž Kek nije došao biti četvrti
Ali za nešto više, svi ćemo se morati strpjeti. Matjaž Kek zato radi, kako i sam kaže, u realnim uvjetima i s kadrom kojeg ima na raspolaganju. To što ima daleko je od savršenog: među 11 igrača s najvećom minutažom u tri pripremne utakmice nalaze se tek dva stroga ofenzivca (Adu-Adjei i Puljić), a nema nijednog prirodnog krilnog igrača…
Na suprotnoj strani terena, za jedinicu Rijeke se u ovom trenutku bore David Nwolokor (30) i Aleksa Todorović (22). Nwolokor u nogama ima jednu i pol sezonu prvoligaškog nogometa, a Todorović tri prvoligaška nastupa u profesionalnoj karijeri. Tu negdje je i Vito Kovač (18), vjerojatno igrač najvišeg plafona među njima, koji je dobio poluvrijeme protiv novog slovenskog prvoligaša Brinja.
Nedefinirana pozicija vratara savršeno personificira nesklad ambicija i mogućnosti.
Takva moraju biti i očekivanja. Kek je dovoljno mudar za savladati otvaranje sezone samo na temelju bogatog iskustva, znanja i aure, ali Rijeka treće pripreme u nizu započinje s kadrom bez ofenzivnog krila kvalitete za vrh HNL-a. Uskoro je trenutak kad će to iz neteme postati goruće pitanje.
Sportski sektor (Darko Raić-Sudar i Antonini Čulina) neupitno ima prijedloge, ali Rijekine financijske mogućnosti i provjereni ofenzivac spreman za početni sastav mjesec dana prije otvaranja HNL-a teško idu jedno s drugim.
Do kraja srpnja će sve biti mirno ponajviše zahvaljujući ždrijebu i stabilnoj okosnici momčadi. Ali ako kolovoz dočeka bez ulaznih tržišnih aktivnosti, Rijeka ipak ostaje bez većih razloga za optimizam. Već će europski ždrijeb (20. srpnja) pokazati kako treće pretkolo ne nudi puno osrednjih irskih momčadi, već nagaznih mina. Malo vjerojatno nositeljstvo u playoffu značit će i otežan četvrti pokušaj ulaska u grupnu fazu bez izravnog padobrana, nakon tri neuspješna (PAOK, Lille, Olimpija).
Srpanj će stoga izgledno usmjeriti kalendarsku 2026. godinu. Brzom realizacijom Frukova transfera, Rijeka si može priuštiti aktivniji i uspješniji prijelazni rok, s manje oslanjanja na propadanje boljih angažmana igrača na koje cilja. S druge strane, ostaje dojam da je i u postojećem kadru puno neizbrušenog materijala (Pavić, Adu-Adjei), a koji uparen s provjereno jakim imenima (Dantas, Oreč, Majstorović, Gojak) pruža snažan kostur za Kekov rad.
Mladi (zasad) na margini
Nedefiniranost pritom nije samo na vratarskoj poziciji. Primjerice, iako Kek u Alfonsu Barcu vidi solidnu zamjenu za ključnog stopera u protekle dvije sezone (Radeljić), 24-godišnjak je samo jedno u nizu imena čija budućnost u Rijeci nije sigurna. U tu kategoriju ulaze i već spomenuti Ante Oreč (24), Tiago Dantas (25) te Mladen Devetak (27). Dakako, Toni Fruk (25) najzvučnije je ime preostalog popisa igrača s najvećom minutažom protekle sezone koje Rijeka – s financijskog aspekta – treba prodati čim prije!
U toj priči mladi igrači su ostali marginalizirani. Po otprilike pola sata igre dosad su dobili Grulović, Thaqi, Cletus, Kitin i Cherno Saho. Naravno, početne utakmice priprema nisu trenutak za isprobavanje juniora, jer se od njih očekuje da se nametnu radom na treninzima. Ali interne rasprave u trokutu trener-sportski direktori-predsjednik moraju što prije definirati tko će s tog popisa put filijale Mure (poput Valinčića, Aščića i Butića), a tko će ostati dio šireg kadra Bijelih.
Matjaž Kek nudi optimizam, vjeru u kontinuirani rast i stabilnost, te uspjeh kao konačan cilj. Rijeka standardno funkcionira u svojim realnim mogućnostima sklapanja momčadi u hodu, ali navijačka očekivanja to moraju pratiti.
Provjereno ime na klupi ne znači instant uspjeh, iako crtice za znatiželjne ukazuju na izglednu borbu za prvaka! Jer Dinamo je upravo doveo Rijekinog ponajboljeg stopera Stjepana Radeljića. Kao i u slučaju Marka Leškovića (2016.) i Nike Galešića (2025.), Bijeli su nedugo zatim osvojili duplu krunu…
No, trebat će puno truda i sreće na tržištu da se već za mjesec dana stvori momčad dostojna takve usporedbe.