Otprilike 100 sati nogometa od 22. srpnja 2025. do 23. svibnja 2026. godine. Plus putovanja na stadion, gostovanja, praćenje vijesti iz medija, gledanje sažetaka i tematskih emisija, slušanje podcasta, komentiranje na forumu… Sve to najmanje jednom ili dvaput tjedno. Preduga sezona za svakog navijača Rijeke napokon je došla kraju, nakon 57 natjecateljskih utakmica.
Nije to bio neki poseban oproštaj. Uklopio se u proljetno sivilo, kao i svršetak sezone; labuđi pjev šampionske generacije odrađen je ispod razine. S glavama najboljih igrača dubokog pogleda prema njihovim budućim boravištima. Oni osrednji se sami sa sobom tek trebaju dogovoriti jesu li spremni na iskorak, a oni najslabiji čekaju hoće li postati tehnološki višak ili dobiti još jednu priliku.
Jer ljeto će biti dugačko; očekuje se remont u rangu onog sa zime 2022. godine. Neće se zadržati samo na terenu: bivši je i Victor Sánchez. Čeka se samo formalna objava posla koji je možda odrađen pred nekoliko mjeseci. Damir Mišković pronašao je način kako se ponovo spojiti s najvećim i najuspješnijim trenerom u povijesti Rijeke, i odlučio se javno porječkati sa španjolskim stručnjakom, koji mu nije ostao dužan.
Medijsko prozivanje i dociranje nije doživio ni Serse Cosmi, čijih je 12 utakmica bilo puno slabije od Sáncheza… Sánchezov kiks protiv Gorice (4:0) pada u treći plan pokraj ispadanja od Bijelog Brda (2:1) i domaćeg debakla protiv Dinama (2:7). Ostaje dojam da se Španjolcu više zamjeraju neka neostvarena obećanja dogovorena tijekom razgovora iza kulisa…
Sezona za trojku
Nije to Rijeka morala tako odraditi, nit je Sánchez zaslužio toliku ofenzivu. Ipak, malo prosipanja ugleda medijskim prepucavanjima ima svoju vrijednost. Ona je u cent jednaka odšteti koju bi Sánchez dobio u slučaju otkaza, a neće u sporazumnom raskidu suradnje koji će uslijediti. Za Rijekin model financiranja, svaki euro je bitan.
Sánchez će reći da s aktualnim kadrom nije mogao bolje od 18 pobjeda u 43 utakmice. Istaknut će europske dvoboje kao dokaz uspješne sezone. Vrijeme će pokazati je li slučajnost što je Španjolac i sedmi put zaredom promijenio klub nakon (manje od) jedne sezone. Odnosno, je li s naslijeđenim rosterom, u kojem primjerice nema nijednog prirodnog krilnog napadača, mogao zabiti koji gol više…
Dakako, ni on se nije iskazao. Pa je u pravilu sve bilo super i pozitivno, dok se ne izađe na teren. A onda bi Rijeka ušla nezainteresirano i dizelaški pa čitava 2026. godina stane u tri riječi: Omonia, Strasbourg, Hajduk. Damiru Miškoviću bi bilo puno teže pravdati Sánchezov odlazak, da je Rijeka osvojila Kup. No, igrači Rijeke se nisu pojavili na toj utakmici – kao i navijači, u još jednom organizacijskom debaklu domaćeg nogometa. Navijači su stigli do 30. minute, ali Bijeli se nisu upalili.
Sezonu bez trofeja – s četvrtom pozicijom u HNL-u – teško je ocijeniti uspješnom, iako će europska zarada, a posebno koeficijent, gurati Rijeku prema još kojoj grupnoj fazi u nadolazećim godinama.
Od Keka – do Keka
Rijeka bi u lipanj i novu sezonu trebala ući mirno. Mirno, i optimistično. S trenerom u kojeg ima puno pravo vjerovati da će dočekati kraj sezone.
Prvi put nakon četiri godine i čak sedam različitih imena!
Istu sudbinu nisu dijelili ove godine Victor Sánchez, a prošlih Radomir Đalović, Željko Sopić, Sergej Jakirović, Serse Cosmi, Dragan Tadić i Fausto Budicin. Svi su imali neku crtu, neki asterisk zbog kojih su postojale sumnje u njihove kvalitete pri potpisu ugovora, ili u staž u prvom svibnju mandata. A tko zna kako bi ta lista izgledala da je Matjaž Kek izbjegao koronavirus 2022. godine, zbog kojeg naposljetku nije po dogovoru preuzeo klupu nakon odlaska Gorana Tomića…
Preuzet će je ovog ljeta. Ostaje samo ono sitno pitanje – a s kim će Kek raditi?
U uredima će ga gotovo sigurno dočekati Darko Raić-Sudar i Antonini Čulina. Raić-Sudar odradit će treću sezonu na mjestu sportskog direktora Rijeke; prvu polovicu mandata je odradio jako dobro, ali slabo ga je završio. Sagledavši kvalitete i hijerarhijsku poziciju igrača pristiglih u protekle dvije sezone (četiri prijelazna roka), očito je da se sve teže snalazi u Rijekinim limitiranim financijskim gabaritima.
S druge strane, njegovu ruku i utjecaj u HNS-u bilo bi suludo odbiti, pa je moguće da ga čeka neka druga uloga u klubu. To potencijalno znači više odgovornosti na tržištu za Antoninija Čulinu. U kombinaciji s Matjažom Kekom i stabilnošću trenerske pozicije, brojne pogrešne procjene trebale bi se smanjiti.
Razgovori s potencijalnim prinovama i pojačanjima zasigurno se već vode, s obzirom na to da Rijeka već mjesecima zna tko odlazi na ljeto. Listu potencijalnih nije teško sastaviti, ali suziti je na karakterne igrače koji su spremni doći je već teže. Materijala ima u obje domaće lige, u većini susjednih, kao i u mladim reprezentacijama…
Novu Rijeku trebao bi predvoditi kapetan Ante Majstorović, a sve ostalo – ne zna se.
Može se dogoditi da Rijeka unovči samo Tonija Fruka, a mogu sletjeti i zanimljive ponude za većinu prvotimaca koje će Mišković teško odbiti.
Ali ovaj put ni domaći mediji neće moći progurati priču o (još jednom) raspadu Rijeke, jer se pod Matjažom Kekom očekuje period stabilizacije. Dakako, to je ulaz u svojevrsni labuđi pjev predsjednika Damira Miškovića, koji u Keku vjerojatno vidi savršenog posljednjeg trenera Rijeke u svom mandatu, prije prodaje kluba.
Kao i obično, navijačima neće trebati puno za optimizam, makar on bio neutemeljen. Teško će Rijeka fulati još jedan rok u nizu, u europske kvalifikacije ulazi kao siguran nositelj do playoffa, a neka pozitivna vijest s Rujevice poput bordo dresa brzo će vratiti euforiju na Kvarner.