Španjolski sudac ozbiljnog međunarodnog renomea bio je jedini primjer europskog nogometa kojeg smo u srijedu gledali na Rujevici. Dvostruki bunker s jedne strane, a defenzivna i bezidejna Rijeka s druge. Izuzmemo li jedanaesterac, model očekivanih golova bio je 0.59 naspram 0.2. Prava atrakcija.
Rijekina 573 uspješna dodavanja uz 69 posto posjeda lopte rezultirala su s 14 udaraca prema golu. Od tih 14, samo 3 su bila unutar 16 metara: Jankovićev pogodak s bijele točke, Menalov slabašan udarac glavom u 82. minuti te Radeljićeve škarice koje su izbliza pogodile braniča Shelbournea u ruku.
Rijeka je Ludogoretsu na Rujevici zapucala 11 puta, od toga 5 van šesnaesterca. Bila je dovoljno agresivna, stajala dovoljno visoko protiv objektivno jače momčadi, i stvorila dovoljno prilika. Jer nije imala uski bunker ispred sebe.
Jučer se Shelbourne postavio strogo defenzivno, s petoricom u posljednjoj liniji u fazi obrane. Usko i kompaktno. I predvidljivo, jer identičnog sustava i gotovo identičnog sastava istrčali su i u sve četiri prethodne europske utakmice. Tako će istrčavati i do daljnjeg, jer i bivši trener Damien Duff i sadašnji Joey O’Brien preferiraju takav stil nogometa. Nije stoga u pripremi utakmice bilo teško pretpostaviti kako će izgledati Shelbourne.
Poznat recept
I nije teško bilo ni pronaći načine kako probiti takav bunker. Vrlo je jasno to pokazao azerbajdžanski Qarabag, koji je četiri puta zatresao mrežu, uz jedan promašen jedanaesterac.
Za ovu potrebu započet ćemo i završit sa samo jednom metodom, najčešće glavnom kada se protivnik, uz kombinaciju formacije 5-4-1 ili 5-3-2, postavi i izrazito defenzivno. To je iskorištavanje brojčanog viška na krilnim pozicijama, što dodatno širi posljednju liniju.
Iz nekog razloga, to Rijeci jučer nije bilo niti u mislima. Igrački kadar možemo staviti u drugi plan, jer u pitanju su osnovne taktičke odgovornosti. Bekovi momčadi koja probija blok moraju stajati uz samu aut liniju, kada je to moguće i što bliže protivničkom šesnaestercu. Time natjeraju protivničke duboko i usko postavljene bekove da se udalje od stopera, daju im razlog da ne ostanu na rubu svog šesnaesterca čitavu utakmicu. I naravno, unoseći im paniku probijanjem i utrčavanjem u prazan prostor.
Jedna sekvenca iz sudačke nadoknade prvog poluvremena govori dovoljno o osnovnoj nepripremljenosti Rijeke na Shelbourne. Sažetak možete pogledati ovdje.
Crvenom bojom označen je lijevi bek Rijeke Mladen Devetak, koji je ulaskom u sredinu stvorio potpuni višak na lijevoj strani, na koju se izvukao Tiago Dantas. Niko Janković je ušao u sredinu, dok je Ante Matej Jurić kretao izvlačio stopere van pozicija, iako taj prostor nije imao tko napasti.
Sinoć nominalno desno krilo Ndockyt uputio je okomit pas prema Šimunu Butiću, koji se nalazi van kadra, kao i Ante Oreč. Butić se poskliznuo i slabo primio loptu pa je Shelbourne krenuo u kontru. Kontru će pritom pokušati istrčati tek tri igrača na lijevoj strani; dvojac zaokružen zelenom bojom ni ne pokušava krenuti naprijed, i to čini ukupnu brojku od sedam Iraca koji ostaju iza lopte.
Ali unatoč tome, Mladen Devetak vrlo disciplinirano, ali i nepotrebno, kreće u povratni trk kako bi zatvorio stranu koju – nitko ne napada.
Agilni Ndockyt uspješno zatvara Odubaka i klizećim startom oduzima loptu pa i Rijeka kreće u svojevrsni kontranapad. Oreč je povukao dvadesetak metara i vratio loptu Ndockytu, koji ju je proslijedio Niki Jankoviću u tri povezana dodavanja u stranu.
I u ovom trenutku se vidi sva nemaštovitost i bezidejnost Rijeke.
Irci su se uspješno vratili u osnovni 5-3-1; napadač Martin je ostao van kadra. Posljednja linija je posložena u 25 metara širokom prostoru na rubu svog šesnaesterca jer – ne moraju drukčije.
Ante Oreč ostao je preduboko, a Mladen Devetak je zbog nepotrebne povratne trke ostao bez energije da u sudačkoj nadoknadi napadne aut liniju i natjera svog čuvara na reakciju i izlazak iz linije.
Akcija završava relativno bezopasnim udarcem Nike Jankovića s dvadesetak metara prema golu, i Rijeka osvaja udarac iz kuta.
Nije se išlo na prebrojavanje na lijevoj strani, nije se forsirala lopta u prazan prostor pa ubačaj na visokog Jurića. Forsirala se očajna opcija udarca, a čak i da je vratar odbio lopte, svih pet braniča gostiju bi bilo bliže lopti nego neki igrač Rijeke.
Taktička nepripremljenost
Mladen Devetak i Ante Oreč su jučer primili 37 odnosno 61 loptu (Devetak je odigrao 61 minutu, Oreč cijelu utakmicu).
Među tih 37 dodavanja prema Devetaku – odnosno par više jer nije svako dodavanje bilo uspješno – 22 lopte su došle od obrambenih igrača, a još 7 od nominalno defenzivnog veznog Tiaga Dantasa. Ukupno 70 %, od toga 15 od Radeljića, 4 od Zlomislića, 2 od Majstorovića i 1 od Oreča. Od ofenzivaca je dobio 12 lopti: 7 od Jankovića, 3 od Ndockyta, te po 1 od Butića i Jurića.
Oreča se pokušalo proigrati 70 puta: 35 puta obrambeni igrači, i još 20 puta Tiago Dantas; ukupno čak 78 %.
Ovo su lokacije njihovih i usporedbe radi, pozicija s koje su bekovi Qarabaga u uzvratnoj utakmici dobili lopte.
Vrlo se očito primjećuje koliko su češće primali loptu pozicionirani visoko na terenu, a ofenzivniji lijevi bek je u tome briljirao. I uspjeli su stvarati prostor u zgusnuto postavljenoj obrani Iraca, izvlačenjem bočnih igrača van kompaktne petorke. Taj međuprostor, da ga je bilo, morala su jučer konstantno napadati Riječka krila.
Brojčana prednost protiv ovakvog bunkera logično je rješenje, a ovo su situacije za koje nije potrebna posebna kvaliteta na bočnim pozicijama.
Pitanje je uigranih kombinacija i napadanja prostora prema zacrtanim linijama, ništa više od toga. Radomir Đalović i njegov stručni stožer nisu položili bazičan ispit, što je veći razlog za alarm nego poraz koji bi se u Irskoj morao anulirati samokritikom, pametnijim pristupom i učenjem na greškama.