Riječka nogometna javnost još je u fazi traženja razloga za slab rezultat u tri od četiri posljednje domaće utakmice.
Jednima je to neuravnotežen sudački kriterij Patrika Kolarića, koji je bez pardona sudio Vidovićevo građenje lopte u 31. minuti, ali je za Valinčićevo povlačenje Fruka žuti karton dodijelio – Radomiru Đaloviću. Pričekat ćemo pro forma izvješće sudačke komisije i komunikaciju u VAR sobi, znajući da se situacija neće mijenjati. Jer ovu utakmicu nije igrao Dejan Petrovič, kojem je, mišljenjem iste Komisije, neopravdano dodijeljen crveni karton u Osijeku. Jedino je sigurno kako je Patrik Kolarić od perspektivnog suca potonuo na listi, i da je u toj kategoriji ostao tek Mateo Erceg.
Đalovićev respekt ili manjak kvalitete rostera?
Drugi će okriviti Radomira Đalovića koji je protiv Dinama, kao i ranije Shelbournea i Ludogoretsa, istrčao s neprimjereno velikom dozom respekta. Pokazala je Rijeka da, kada zagusti, djeluje vrlo opasno, i ne može se to pripisati isključivo protivničkom povlačenju niti sreći. Ali, ponovo je potrošeno 45 minuta igre bez ozbiljnog izleta do Nevistića. A zatim se kroz tri pogođene izmjene na poluvremenu atomski Dinamo sveo na četiri udarca izvan šesnaesterca, koji su svi redom završili u mreži iza južnog gola. Upitno je dakle psihološko stanje momčadi i pristup Rijeke u derbiju, nogometnim rječnikom – glava.
Treći će se vratiti na igrački kadar u kojem je prevelika kvalitetna razlika između igrača u Bijelom i protivničkih ekipa. Nevidljiva su bila oba krilna igrača (Rukavina, Ndockyt), dok su Janković i Devetak defenzivno bili ispod očekivane razine. Većina akcija išla je preko Ante Oreča, Tiaga Dantasa i Tonija Fruka, dok su Lasickas i Ilinković unijeli potrebnu energiju.
Odgovor je negdje između ta tri pogleda, a iako se neki faktori neće promijeniti tako brzo, onaj kojeg je naočigled najjednostavnije riješiti jest pristup.
Kako Rijeka može pritisnuti u drugom poluvremenu, a ne može u prvom?
Iako (čak i s uključenim jedanaestercem) utakmica protiv Shelbournea nije bila za pamćenje, i tu se primijeti direktniji pristup na samom kraju utakmice. Nije bilo prvi put… Na otvaranju sezone protiv Ludogoretsa Rijeka je ofenzivno imala pauzu između 15. i 70. minute igre, odnosno gotovo sve konkretno je stvorila u tih tridesetak minuta.
Respekt prema protivniku je poželjan, ali moraju se poznavati limiti. Pogotovo znajući da je sljedeći dvoboj na Rujevici playoff Europske lige između Rijeke i PAOK-a. U Grčkoj ni jača imena ne ostvare pozitivan rezultat kad se treba vaditi; čeka li nas još jedna uspavanka u četvrtak, ili će nekad beskompromisni napadač ipak krenuti agresivnije?
Hoće li Rijeka napokon pritisnuti od prve minute – pa makar i od Sopićeve 19. minute – ili će ponovo čekati rezultatski minus kako bi krenula po pogodak? Đalovićeve najave kako se Rijeku pita i protiv Chelseaja ne idu ruku pod ruku s ulaskom u utakmice kakve zasad viđamo.