Industrija je prošla dalje, ali emocija nema cijenu

Pred samo osam mjeseci Rijeka je u Grčkoj izgubila 5:0. Drugu sezonu zaredom u uzvratu playoffa europskog natjecanja dobila je petardu. Za dojam s terena nitko ne pita: relevantan je samo rezultat. Izgubilo se. Ni sada ne bi smjelo biti drukčije.

Rijeka je više od 180 minuta bila u potpunom egalu s klubom koji je definicija modernog nogometa. Industrija. Trojica prvotimaca Strasbourga iz sinoćnjeg susreta su bila tu i prošle godine (dvojica izdanci omladinske škole!), svi ostali su dovedeni ove sezone, za samo 75 milijuna eura.

Sve što nije dovoljno dobro za američkog milijardera, većinskog vlasnika Chelseaja i Strasbourga, završilo je u Francuskoj. Neće se tamo zadržati, jer ih ne interesira život u Alsaceu. Nogometaši koji svoj karakter za tekući mjesec definiraju prema frizuri koju odaberu, i koju namještaju prilikom svakog prekida. Na domaćem terenu nemaju podršku prvih 15 minuta utakmice, jer navijači Strasbourga nisu baš objeručke prihvatili gubitak identiteta kada su postali razvojni klub nekom bitnijem.

Svijet vrhunske nogometne industrije emociju poznaje samo pri svađama zvijezda na terenu ili tračevima iza kulisa. A o kakvoj je industriji riječ dovoljno govori sam naziv subjekta u čijem je vlasništvu Strasbourg: BlueCo 22 Ltd. Odnosno, Blue Company 2022; plavo (boja Chelseaja), i godina njihove kupovine. Kao lozinka za mail…

Rijeka je priča karaktera

I 70 % HNK Rijeka je formalno u vlasništvu tvrtke registrirane u Engleskoj. Ta se tvrtka ne zove “WhiteCo” jer je to samo nečiji prolazni projekt za okretanje novca. Zove se Teanna Ltd., prema imenima kćeri Damira Miškovića…

Mišković poteze također donosi gledajući brojke prije svega. Ali u pozadini je višegodišnje iskustvo balansiranja uspjeha i bilance. Mir, stabilnost, lojalnost i obiteljski pristup nogometnom klubu apsolutna je anomalija u današnjoj industriji. Iako u novije vrijeme mora eksperimentirati i mijenjati trenere češće nego bi htio.

Nakon sporijeg početka na klupi Rijeke, Španjolac je podignuo ljestvicu strahovito visoko. Ne, pravi stranac i dalje nije nikad osvojio HNL. Na našim livadama psiha često ima veću težinu od tehnike i motorike. Ali europske avanture pod Victorom Sánchezom mjerljive su samo s Rijekom Matjaža Keka 2015. godine. Ona se bez pardona nadigravala s budućim osvajačem Europske lige Sevillom, odnosno Feyenoordom i Standard Liegeom. Kao što je tada briljirao Andrej Kramarić, danas briljira Toni Fruk. Iznad svih, neupitno. Slijede ga Tiago Dantas (Moisés) i Stjepan Radeljić (Miral Samardžić)… I kao što su terenom letjeli Kvržić i Jugović, danas lete Ndockyt, Gojak i Oreč.

Victor Sánchez je u 10 utakmica Konferencijske lige upisao 2 poraza. U prvom (Armenija) je igrao 60 minuta s igračem manje, a u drugom primio pogodak nakon 72 sekunde igre. U grupnoj fazi se pripremao za četiri momčadi koje su sinoć nastupale u osmini finala (Celje, AEK, Sparta, Shakhtar). I protiv njih imao gol razliku 4:0.

Rijeka je kroz europsku zaradu veću od 8 milijuna eura neto samo na temelju nagrada i TV prava pokrila dobar dio godišnjeg budžeta.

Izvlače se maksimumi, ali ne galamom nego planom. Bez kompromisa i bez predaje, pa je tako u posljednjih pet minuta Rijeka rijetko viđenom ofsajd zamkom ili kroz dva izleta Martina Zlomislića u kornerima lovila pogodak. Nadigrala je i nadtrčala najmlađu momčad i jednog od favorita natjecanja. Imala pritom plan A, B i C.

Sretni završetak ili novi početak?

Iako se u kolovozu sezona činila prijelaznom, sada je situacija dijametralno suprotna. Naravno, Rijeka nema sredstava da iskoristi ovo i nadogradi, jer priželjkivano finale Kupa će biti labuđi pjev ove generacije; ljeto znači i prodaju većine istaknutijih igrača. Oni su postigli svoj maksimum i otići će na vrhuncu. Dvostruka kruna pod Radomirom Đalovićem pa europsko proljeće.

Provjerena tržišna strategija će se nastaviti: neće se trošiti milijuni na odštete. Ali mnogi novi će doći na poziv Bijelih, vidjevši koliko im može donijeti Sánchezov um. Poziv će im možda formalno uputiti Matjaž Kek, ako ponovo postane dio struktura Rujevice…

Vrijeme će pokazati je li ovo i labuđi pjev Damira Miškovića. Najpopularniji riječki nono danas slavi 61. rođendan, 14. na mjestu predsjednika HNK Rijeka. Već mu je neko vrijeme dosta nogometa, čemu ne pomaže činjenica da je pred samo godinu dana nekoliko mjeseci bio persona non grata nakon prodaje Nike Galešića Dinamu. U pokazat će se vizionarskom potezu… Ne pomaže ni statičnost pokvarenog sustava niti viših sila zbog kojih su njegove ideje na čekanju ili ostanu neostvarene, iako se pokažu da su ispred svog vremena. Stabilnošću je još jednom pokazao da Rijeka nekom može postati vrlo unosna investicija; ljetos je to umalo postao Bill Foley.

Ako se napokon sve poklopi za Kekov povratak u Rijeku, to će biti energija koja je Miškoviću potrebna za novi uzlet. U prostorijama već sada sjede i više nego dokazana imena – Darko Raić-Sudar i Antonini Čulina su formalno potpisali svih u kadru Rijeke osim Zlomislića – a nedavno su priključena i neka nova (Damir Kreilach).

Prilika je to za unaprjeđenje statusa. Nabildani europski koeficijent (18.625) znači izgledno nositeljstvo u 2. pretkolu i playoffu Europske lige, te u svim pretkolima Konferencijske lige. Vrata nove europske skupine otvara osvajanje Kupa i padobran Europske lige. Skupina donosi barem 5 milijuna eura samo nastupom, a još toliko podiže vrijednost igrama. Ali put će biti značajno teži nego ove godine, i za pretkola se mora definirati roster na vrijeme.

Treba raditi na ugovorima, prvo onom Victora Sáncheza (2027.) i njegovog stožera.

Preusmjeravanje dijela zarade mora ići i na zakašnjelo povećanje gabarita za plaće igrača. S tri stopera u kadru ne može se do četvrtfinala Konferencijske lige… A kroz nadolazeće ljetne prodaje, Rijeka bi trogodišnji ciklus nakon Cosmija mogla zatvoriti s ukupno 50 milijuna eura! Sad je na 30 milijuna u protekle dvije sezone… Već se ove sezone ulagalo više nego prijašnjih, sada će biti prostora za napredak.

Nije lako (opet) biti moralni pobjednik i grliti broncu zlatnog sjaja, jer nerijetko Rijeka ostane kratka za jedan gol (Lille 2023.), jednu stativu (Dinamo 2024.) ili jednu grešku (Ludogorets 2025.). Nije ovo ni prvi ni posljednji put. Ne treba se praviti da ispadanje nije bitno ako je Rijeka dala svoj maksimum i stisla skupu talentiranu momčad iz vrha Lige petice na njihovom terenu.

Ali nakon usporedbe vlasničke strukture, stranih imena na terenu i uredima… Eto vam vaš prolaz i četvrtfinale, ali neće vas usrećiti.

Niti promil koliko nas ispadanje naše Rijeke.

Podijeli tekst na mrežama: