“U nogometu ništa nije nemoguće.”
Tako je glasila glavna poruka koju je novi trener Rijeke, Victor Sanchez, uputio svojim igračima na prvom sastanku. Uistinu, tko bi prije tridesetak dana uopće pomislio da Radomir Đalović neće dočekati prvu rujansku utakmicu na klupi riječkog prvoligaša. Smjena, koliko god bila šokantna, u posljednjim se danima kolovoza činila gotovo neizbježna, a na kraju je cijela priča razriješena očekivanim potpisom prvog španjolskog trenera u povijesti HNK Rijeke.
O Sanchezovom trenerskom stilu i filozofiji već se puno pisalo, no pravo je pitanje što on donosi Rijeci?
Kao prvo, Rijeka bi u taktičkom smislu i po pitanju stila igre trebala postati znatno fleksibilnija. Iako Sanchez preferira španjolskih 4-2-3-1, njegova trenerska povijest sugerira kako se ne libi promijeniti sustav igre – čak i unutar same utakmice – kako bi najbolje iskoristio prednosti svojih igrača i prilagodio se protivniku. Riječ koja se najčešće može pročitati u analizama Sanchezovih trenerskih pothvata je “pragmatičnost”, što će svakako biti značajna promjena u odnosu na popriličnu predvidljivost taktičkih postavki njegovog prethodnika.
Kao drugo, Sanchezova trenerska filozofija, koja se uglavnom oslanja na pozicijsku igru i ostale koncepte koje njeguju brojni španjolski treneri, trebala bi biti kompatibilna s novim rosterom Rijeke. Koliko god su Đalović i pojedini njegovi suradnici vapili za pojačanjima, prvenstveno krilima i „razbijačem“ na poziciji šestice, činjenica je da Rijeka nakon ovog prijelaznog roka ima značajno širi i, što je još važnije, ofenzivnije orijentirani kadar. To sasvim sigurno nije bilo prilagođeno Đalovićevoj viziji čvrstog i reaktivnog nogometa, ali Sanchez bi mogao pokazati kako među igračima koji trenutačno nose riječki dres ima puno više maštovitosti i napadačkog potencijala.
Treći i najočitiji očekivani efekt Sanchezovog imenovanja je pozitivan impuls koji se očekuje prilikom dolaska svakog novog trenera. Igrači koji su dosad bili u drugom planu imaju motivaciju da se dokažu novom treneru. Standardni se prvotimci, prečesto gurani u krute taktičke kalupe bivšeg trenera unutar kojih su igrali izvan svojih prirodnih pozicija, nadaju da će sada njihov talent biti korišten na logičniji i jednostavniji način.
Priča sa Sanchezom ima i drugu stranu, onu o kojoj se manje priča. Izuzmemo li prošlu sezonu, u kojoj je Sanchez fantastično vodio ljubljansku Olimpiju do naslova državnog prvaka i nokaut faze Konferencijske lige, španjolski strateg nije imao značajnije trenerske uspjehe i nerijetko je dobivao brze otkaze. Od proljeća 2015. godine do rujna 2023. godine kao trener je vodio ukupno 119 utakmica i pritom upisao samo 29 pobjeda te 47 poraza uz 43 neriješena ishoda.
Sanchez je do Olimpije u prosjeku osvajao tek 1,09 bodova po utakmici.
Niti jednu sezonu nije završio s pozivnim omjerom pobjeda i poraza, a samo je na klupi tadašnjeg španjolskog drugoligaša Malage, od proljeća 2019. do početka 2020. godine, imao pozitivnu gol-razliku.
No, Rijeka se još jednom kladila na potencijal, onako kako to inače radi s igračima. Prošle je sezone Sanchez pokazao da u njemu ipak ima ono nešto i da mu očito leži srednjoeuropski nogomet. Olimpija je pod njegovim vodstvom igrala lijep nogomet uz fantastičnu gol razliku od +69 i čak 139 zabijenih golova u 56 utakmica. Pritom su u čitavoj sezoni primili samo 34 gola, a u prosjeku su po utakmici osvajali 2,04 boda. Da se s upravom Olimpije uspio dogovoriti oko novog ugovora sasvim bi sigurno još uvijek vodio ljubljanski klub, no splet okolnosti doveo ga je na Kvarner u trenutku dok je slovio za vruću robu na trenerskom tržištu.
Kocka je bačena: Rijeka je Radomira Đalovića, ljubimca dobrog dijela riječkih navijača i nedavnog osvajača dvostruke krune, pomalo poetično zamijenila s čovjekom koji ga je prije nešto više od godinu brutalno potukao u playoffu Konferencijske lige s onih još uvijek pomalo nestvarnih 5:0. Sanchez u ruke dobiva izvrstan roster koji zasigurno ima velike rezerve, pogotovo u napadačkom smislu, i u kojem se nalaze drugi i treći najskuplji igrač lige (Fruk i Janković) te Justas Lasickas, koji je sa Sanchezom uspješno surađivao prošle sezone u Olimpiji.
S druge strane, pred Sanchezom je veliki izazov dokazivanja riječkoj i hrvatskoj nogometnoj publici. Kao i nimalo lagan zadatak rezultatske stabilizacije aktualnog hrvatskog prvaka, koji već nakon nekoliko kola ima popriličan zaostatka za vodećim dvojcem u nacionalnom prvenstvu.
Potencijal, i s trenerske i igračke pozicije, je tu. Pitanje je samo kojeg ćemo Sancheza dobiti: genijalca iz prošle sezone, ili lutalicu iz ranijih sezona. Vrijeme će pokazati.