U travnju 2024. godine, Radomir Đalović dao je intervju za Nepresušan kao pomoćni trener Željka Sopića.
Godinu i mjesec dana kasnije, zlatnim se slovima upisao u povijest HNK Rijeka.
Kao drugi osvajač dvostruke krune.
Kao tek šesti trener u posljednjih 20 godina HNL-a koji je i u igračkoj karijeri nastupao za klub s kojim je osvojio naslov prvaka.
Kao nekad igračka legenda sa 68 nastupa i 46 postignutih pogodaka u dva navrata.
Kao igrač koji je u financijski teškim uvjetima Rijeci uprihodio preko milijun eura na ime odšteta, dvama transferima u inozemstvo.
Ali najvažnije, kao osoba.
Ovako nam je tada odgovorio na pitanje gdje se vidi u budućnosti:
Mnogima se ta želja nije ostvarila. Mnogima kojima jest, nisu je iskoristili kao Radomir Đalović.
Izdvajamo neke od komentara na njegov odlazak, s našeg foruma, tribine Nepresušan:
Hvala Đale na trofejima, poštenju i ljubavi prema klubu. Zauvijek ćeš imati posebno mjesto u srcima navijača.
Nadam se da će ispeći zanat negdje malo dalje od nas, da nam se ne osveti kad mu dođemo “na megdan”. A onda, jednog dana… isto tako se nadam da će naša rukovodeća garnitura dočekati ga širom otvorenih vrata.
Đale je otišao tiho, ali ostaje glasniji od svih.
Nije tražio reflektore, nije tražio lovorike. Dao je što je imao, uzeo dvostruku krunu i ostao kad su svi drugi bježali. Bio je jedini koji nije okrenuo leđa kad se činilo najlakše. Zato ga navijač Rijeke nikad neće zaboraviti.
Vrijeme je za dalje, za nova lica i nova vremena. Ali jedno ostaje – Đale je uvijek naš. Zauvijek naš.
Đale hvala na svemu. Vječno ostaju upisani najljepši gol Rijeke svih vremena za 4-0 protiv Hadjuka i dupla kruna koju si osvojio s limitiranom ekipom.
Oprosti za svaku kritiku i uvredu, jebiga, Rijeka je ipak prije svega jedna velika emocija.
Sretno u daljnjem radu i nadam se da će nam se putevi u budućnosti opet spojiti.
Zazivao sam njegov odlazak, ali sada kada je stvarno otišao imam neku knedlu u grlu. Jako mi je žao da je moralo doći do ovoga. Čovjek kakvog treba imati u klubu i koji voli Rijeku više nego neki domaci ljudi. Zadnje vrijeme nije išlo, ali jbg, to je trenerski posao. Do skorog viđenja i hvala ti.
Hvala Đale na svemu, zauvijek si upisan u povijest kluba. Mnogi će se morati potruditi da naprave isto.
Pomiješani osjećaji jer igra je za onu stvar. S druge strane vojnik kluba, emocija i ljubav 100%, jučerašnja izjava na Poljudu me dirnula. Đale, uno di noi, ostaješ zapisan ko onaj ko je uzeo duplu krunu kad nitko nije u to vjerovao.
Svibanj 2025… Definitivno najljepši mjesec… Svaki dan ideš leć i budiš se sa tom mišlju… Dišeš 0-24 Rijeku i očekuješ iduću utakmicu ko da je posljednja… To mu se zaboravit neće.
Oproštajni video me je slomio, hvala ti Đale za sve što si napravio za našu Rijeku.
Ja mislim da je Đaloviću pao ogromni teret s leđa, i da će na drugom mjestu više uživati, kako god to sada zvuči.
Najviše patiš kada ti je do nečega najviše stalo, njemu, nama svima koji vole Rijeku je lakše voditi i gledati klub dalje srcu.
Na ovu gromadu od čovjeka teško je ostati imun. Kod svih nas je izazivao reakciju. Pretežno onu pozitivnu, ljudski iskrenu i toplu. Kakvu je samo bajku ispisao s Rijekom u jednoj od najluđih sezona u našoj ligi. Strahovit motivator, živa energija od čovjeka.
Na kraju dana odlazi kao šampion, kao pobjednik… I sigurno će za račun uspjeha u Rijeci dalje razvijati svoju karijeru na puno većem nivou, nego što bi to bio slučaj da nije dobio svoju priliku života u Rijeci. Želim mu svu sreću. Uvijek će mi ostati gorko slatka ova tvoja godina u Rijeci. Slatka zbog trofeja, gorka zbog rastanka…
Hvala Radomire, i sretno!