Riječki navijački puk s radošću je primio vijest koja se ovog ponedjeljka proširila Rijekom i okolicom: Tiago Dantas postao je novi igrač aktualnog hrvatskog prvaka. Omaleni Portugalac predstavljen je kao najzvučnije riječko pojačanje, igrač koji bi Đalovićevoj ekipi trebao dati dimenziju više u kreaciji i napadu. I analitičari i navijači složili su se u ocjeni kako je sportski menadžment HNK Rijeka još jednom odradio vrhunski posao, no izostala je bilo kakva euforija ili pretjerano veselje. Dantas je, reći će mnogi, još samo jedan u nizu igrača koji na Rujevici pokušava oživjeti karijeru.
Ili je možda i više od toga?
Istina je da je njegova priča gotovo kopija svake druge biografije igrača koji se traži: unazad 5 godina Dantas luta po raznim ligama i pritom niti u jednom klubu ne ostaje dulje od godinu dana. Već s 19 godina je u sezoni 2020./2021., kao jedan od najvećih tadašnjih talenata matične mu Benfice, otišao na posudbu u Bayern. U bavarskom je gigantu uglavnom zarađivao plaću u drugoj momčadi, ali je ipak skupio i 2 nastupa za prvu ekipu u Bundesligi s kojom je i osvojio naslov nacionalnog i svjetskog klupskog prvaka.
No, gdje god je dalje otišao Dantas je ostavio trag i pokazao da ima elitnu razinu razigravanja suigrača. U sezoni 2021./2022. je s 87% točnih dodavanja bio najprecizniji razigravač u portugalskom prvoligašu Tondeli. Potom je u sezoni 2022./2023. otišao u PAOK i odradio možda i najbolju sezonu u karijeri: s 90.48% točnih dodavanja bio je najprecizniji dodavač među svim veznjacima i ukupno treći najprecizniji dodavač među svim igračima u najvišem razredu grčkog nogometa (među igračima s 20 ili više nastupa, op.a.). Na kraju navedene sezone je kao kapetan (!) na europskom prvenstvu predvodio portugalsku U-21 reprezentaciju za koju su tada igrali Pedro Neto, Vitinha, Joao Neves, Francisco Conceicao, Fabio Silva i drugi.
Početkom sezone 2023./2024. Dantas seli u redove nizozemskog AZ Alkmaara gdje još jednom dokazuje klasu. Među svim veznjacima u ligi (koji su odigrali barem 19 utakmica), Dantas je bio četvrti najprecizniji u ukupnim točnim (88.61%) i osmi najprecizniji u točnim dugim dodavanjima (68.75%). Pritom je bio i veznjak s najviše točnih dodavanja u vlastitoj polovici (28.86 po utakmici).
Grčka, Portugal, Osijek!?
A onda je prošle sezone Portugalac došao i na hrvatske travnjake. Tadašnji sportski direktor Osijeka, Jose Boto, ga je po drugi puta (nakon angažmana u PAOK-u) povukao za sobom, ali samo na godinu dana. Dantas je potiho odradio još jednu tipičnu sezonu po svojim mjerilima: bio je drugi veznjak lige po točnosti dodavanja (87.25%) i točnim dugim loptama po utakmici (3.8) te treći po ukupnom broju točnih dugih dodavanja u sezoni (86).
Kao reakciju na Dantasov dolazak u Rijeku, moj portugalski prijatelj, inače veliki navijač Benfice, poslao je kratku poruku sačinjenu od dva dijela. Prvi dio poruke, preveden s portugalsko-engleskog, u slobodnom bi prijevodu glasio: „Igra odlično, ali je jako malen“. Glavna i možda jedina prava zamjerka u Dantasovom igračkom profilu su njegovi gabariti, odnosno manjak istih.
Omaleni Portugalac niži je i od sunarodnjaka Vitinhe i našeg maestra Modrića, ali i legendarnog „Riječanina“ Tonita, igrača koje inače smatramo prototipom niskih kreativaca. On neće dobiti mnogo duela – niti na zemlji, još manje u zraku – niti će fizičkom prisutnošću zatvarati koridore i tjerati protivničke igrače na promjenu smjera i dodavanja. Ipak, svojom će borbenošću i taktičkom odgovornošću pokriti svoj dio terena i odraditi defenzivne zadatke, barem na onom nužnom minimumu.
Drugi dio poruke iz unutrašnjosti Portugala još je važniji: „Odlična kupnja, prije 3 godine mislio sam da će postati jedan od najboljih veznjaka svijeta“.
Nogometno sagrađen i razvijen kao radilica klase Modrić-Kroos, Dantas često ostaje na svojoj polovici i oko sredine terena, pripremajući i pokrećući akcije za svoje suigrače. Na svojem kontu neće imati puno golova i asistencija, čak ni predasistencija, ali će zato neumorno razigravati sve oko sebe. Dantasov potencijal je ogroman i njegove kvalitete često ne zapinju u mreži statističkih filtara, no on što nam statistika ipak može reći je da Rijeka u prošloj sezoni nije imala takvog igrača.
Dirigent
Selahi i Petrovič imali su daleko manje točnih dodavanja u vlastitoj polovici (17.8 i 14.5 nasuprot Dantasovih 21.33) uz značajno manju razinu kreacije. Situacija je još izraženija u protivničkoj polovici. Tamo je Dantas imao 24.6 točnih dodavanja po utakmici; najbolji riječki igrač ponovno je bio Selahi s 15.7 točnih dodavanja, a jedan Toni Fruk zaustavio se na 13.5 točnih dodavanja. Dantas nad riječkim veznjacima dominira i u protivničkoj trećini gdje je prošle sezone imao 9.3 točnih dodavanja po utakmici, a riječke je trupe predvodio Fruk s jednim manje. Portugalac je bio i peti veznjak lige po ukupnim točnim dodavanjima po utakmici (51.62; za usporedbu Selahi 38.6), a njegova točnost dugih lopti (60.14%) veća je od svih riječkih igrača u prošloj sezoni (najbolji Gojak s 54.05%).
Portugalac, dakle, uistinu može ponuditi novu dimenziju u igri riječkog prvoligaša. Njegov „sitni vez“ trebao bi značajno unaprijediti riječke sposobnosti probijanja niskih bunkera protiv slabijih ekipa – situacije u kojoj su se u prošloj sezoni često mučili i teško stvarali šanse. S druge strane, Dantas će odmah po dolasku biti daleko najbolji „detonator“ dugih lopti među svim Đalovićevim veznjacima. To je melem za uši crnogorskog stručnjaka koji, pogotovo protiv Dinama i jačih europskih ekipa, želi igrati brz i vertikalan nogomet. Pritom omogućava i usporavanje tempa kada je to potrebno, spuštanjem u niske među prostore i zadržavanjem lopte, baš poput Modrića u reprezentaciji.
Uzimajući sve u obzir, dojam je da je Rijeka u Dantasu dobila možda i najboljeg razigravača u svojoj modernoj povijesti. Na Đaloviću i njegovim suradnicima je da u čim kraćem roku uklope Portugalčeve vještine u svoj taktički kalup te da istovremeno „sakriju“ njegovu fizičku inferiornost kroz pažljiv odabir njegove nove uloge u ekipi. No, potencijal je tu i on je ogroman, ne treba bježati od te činjenice. Dantas je uistinu došao ojačati riječki vezni red i ekipu u cjelini, a činjenica da su ponajbolji riječki kreativci u prošloj sezoni, Fruk i Janković, već jednom nogom na izlaznim vratima kluba, stavlja dodatnu težinu na Portugalčeva sitna ramena.
On je taj izabrani, on je taj koji mora biti novi nosioc igre.
Ako i dalje mislite da je taj teret prevelik za malena portugalska leđa, važno je podsjetiti se kako se najjači otrovi, čak i oni nogometni, čuvaju – u malim bočicama.
Đalovićeva radnička Rijeka ionako već ima obrambene bedeme i središnje terijere. Ono što joj nasušno treba je tihi dirigent.
Upravo je to uloga kao stvorena za Dantasa. Naćulite uši, uperite pogled, izoštrite osjetila: na travnjaku Rujevice mogli bi, uz malo sreće i zdravlja, gledati jednog posebnog igrača.