Dalmatinko kup održava se u Puli, Medulinu i Rovinju, u prekrasnoj Istri — idealnoj kombinaciji vrhunskog sportskog događaja, prirodnih ljepota Jadrana, lokalne gastronomije, zabave i toplog gostoprimstva. Dođite i uvjerite se zašto je Dalmatinko kup ,,Više od nogometa".

https://www.novilist.hr/novosti/crna-kronika/policija-sprijecila-napad-torcidasa-na-sezonce-iz-srbije-na-hvar-stigli-gliserima-i-naoruzani-palicama/

Eh....

Split više funkcionira kroz odnos s ljudima, a Rijeka kroz odnos prema vlastitoj slobodi.
To je, naravno, pojednostavljenje, ali dosta dobro objašnjava mnoge druge razlike.

Split: "Tko si ti meni?"
U splitskom mentalitetu jako je važna socijalna povezanost. Tko ti je prijatelj, čiji si, odakle si, s kim si, kakav odnos imaš s ljudima.
Bliskost se često stvara brzo i kroz intenzivnu komunikaciju. Netko može biti vrlo direktan, zadirkivati te, ući ti u privatni prostor — i upravo time pokazivati da te prihvaća u svoj krug.

Zato je i konflikt često osoban:"Što ti imaš protiv mene?"

Rijeka: "Pusti me da budem ono što jesam."
U riječkom mentalitetu naglašenija je autonomija. Manje je važno da odmah znaš tko je čiji, a važnije je da svatko ima pravo biti svoj.
Bliskost se može graditi sporije. Netko može biti rezerviran, ironičan ili čak hladan na prvi pogled, a da to uopće ne znači da mu nije stalo.

Zato je konflikt češće:"Zašto se ti uopće miješaš u moj život?"

I tu nastaje najveći sudar:
Splićanin može riječku distancu interpretirati kao:"Ne voli me / umišljen je / hladan je."

Riječanin može splitsku neposrednost interpretirati kao: "Previše se zanimaš za mene / pritišćeš me / zašto moraš sve znati?"


A zapravo se radi o dva različita koncepta bliskosti.

U Splitu se bliskost često pokazuje ulaskom u tvoj prostor. U Rijeci se bliskost može pokazivati poštovanjem tvog prostora.

I zato je zanimljiv paradoks:

Splićanin može misliti da je Riječanin hladan upravo zato što mu daje slobodu.
Riječanin može misliti da je Splićanin naporan upravo zato što mu pokušava biti blizak.

Naravno, govorimo o kulturnim tendencijama, ne o pravilima za svakog pojedinca.

Ako bih ih morao opisati s dvije riječi:

Split — pripadnost.
Rijeka — autonomija.

I mislim da je upravo tu najdublja razlika.




Ako usporedimo Rijeku i Zagreb, razlika je dosta drugačija nego Rijeka–Split. Oba grada su relativno urbana i sekularna, ali imaju drugačiji osjećaj identiteta.

Najveća razlika: veličina i društveni kod

Zagreb je više "institucionalan", Rijeka više "svoja".


Zagreb je glavni grad: više se osjeća hijerarhija, karijera, status, obrazovanje, institucije i profesionalna mreža. Ljudi su često usmjereniji na posao, napredovanje i društveni položaj.

Rijeka ima snažniji osjećaj lokalne urbanosti i individualizma. Manje je važno impresionirati druge i više postoji stav:

"Ja znam svoje, ti znaš svoje."


Zagrebački mentalitet može biti:

-društveno sofisticiraniji i oprezniji u prvom kontaktu
.više usmjeren na status i profesionalni identitet
.pristojniji i diplomatskiji u komunikaciji
-dosta podijeljen prema društvenim krugovima
.manje spontan nego splitski
ali također vrlo otvoren različitim stilovima života.

Zagrepčanin često neće odmah reći što stvarno misli ako procijeni da bi mu to moglo zakomplicirati odnos.


Riječki mentalitet je češće:

-direktniji u smislu "neću se pretvarati"
-skeptičniji prema statusu i formalnim autoritetima
-izrazito individualistički
-ironičan
-manje opterećen time da moraš ostaviti određeni društveni dojam
.povezan s osjećajem grada koji ima vlastiti identitet, neovisno o tome što je politički ili ekonomski manje važan od Zagreba.


U međuljudskim odnosima:

Zagreb:
"Upoznajmo se, vidjet ćemo imamo li zajedničke interese."

Rijeka:
"Možemo biti zajedno, ali nemoj odmah definirati što smo."

Zagreb može biti rezerviraniji socijalno, ali često vrlo aktivan u stvaranju mreža.Rijeka može biti otvorenija prema različitosti, ali istodobno rezervirana prema prebrzom zbližavanju.

Arogancija se doživljava drugačije:

U Zagrebu se samopouzdanje i ambicija lakše toleriraju jer su dio glavnog grada i profesionalnog života. U Rijeci osoba koja se previše ističe može dobiti reakciju:"Dobro, što se praviš važan?" Riječki humor često služi upravo tome da spusti osobu koja se previše uzdigla. Zagreb je, s druge strane, više naviknut na natjecanje: tko je gdje zaposlen, što je završio, što radi, s kim je povezan itd.

Ako smo Split–Rijeka saželi kao:

Split = pripadnost
Rijeka = autonomija

onda bih Rijeka–Zagreb sažeo ovako:

Zagreb = status / mreža / karijera
Rijeka = identitet / sloboda / autentičnost

Naravno, to su kulturne tendencije, a ne karakterne osobine svakog Zagrepčanina ili Riječanina.

I postoji još jedna jako zanimljiva razlika: Zagreb i Rijeka imaju potpuno drugačiji odnos prema "provinciji" i prema tome što znači biti urbani čovjek. Tu se mentaliteti dosta snažno sudaraju.


Zagreb: "mi smo centar"

Zagreb je glavni grad i to se osjeti u mentalitetu. U njemu su koncentrirani politika, mediji, velike kompanije, fakulteti, kulturne institucije i velik dio društvenih elita.

Zbog toga postoji svijest:"Ako želiš nešto postići, dođi u Zagreb."

Zagreb je zato prirodno više okrenut prema hijerarhiji i centru. Postoji ideja da se društveni uspjeh može mjeriti time gdje radiš, s kim se družiš, što si postigao itd.Ali postoji i druga strana: Zagreb je ogroman i pun ljudi koji su doselili iz drugih krajeva Hrvatske. Zato "pravi Zagrepčanin" često nije toliko dominantan identitet koliko bi čovjek očekivao.Grad je više mreža različitih ljudi.

Rijeka: "mi nismo ničija provincija"

Rijeka ima potpuno drugačiju povijest i osjećaj sebe.Iako je manja, ima vrlo snažan osjećaj da je samostalna urbana sredina, s vlastitom kulturom i vlastitim pravilima.

Zato Riječanin može imati stav:"Zašto bih morao ići u Zagreb da bih bio urban, obrazovan ili moderan?"

To je dosta važna psihološka razlika.

Rijeka se ne mora nužno natjecati sa Zagrebom po veličini. Više postoji potreba da kaže: "Mi smo drugačiji."

I tu nastaje određeni riječki otpor prema zagrebačkom "centru"
Zagrepčanin može govoriti:"To je najbolje u Zagrebu." Riječanin može pomisliti: "Dobro, ali zašto misliš da je Zagreb mjerilo svega?"
To nije nužno neprijateljstvo prema Zagrebu.

Više je skepsa prema ideji da Zagreb ima pravo definirati što je važno, moderno, kvalitetno ili urbano.

Riječki identitet se velikim dijelom gradio upravo kroz osjećaj različitosti od hrvatskog mainstreama.

Jako zanimljiva analiza Hrki! Bravo!

Je li ovo neki AI uradak?

Quote from: D2 on 30.08.2026, 20:59Je li ovo neki AI uradak?

Struktura teksta definitivno baca na ChatGPT. Moguće da je Hrki jednostavno napisao ogromnu nepreglednu kobasicu i zamolio AI da mu uredi.

Plenkovićeve "dvostruke konotacije" u praksi:



Problem puno širi i ozbiljniji od južnih debila, ako ćemo iskreno.

Lijepa
naša
ustašija

Mislim, čemu čuđenje i upitnici nad glavom? Pričamo li o istoj grupi, iz istog grada, o navijačima istog kluba, s čije ograde na poljudskom sjeveru se godinama kočeperila krpa s natpisom "maxovi mesari"?

Od podruma Europe ništa me više ni iznenaditi ni šokirati ne može. Država po totalno njihovim uzusima i principima. Konačno su došli na svoje. I mogu što žele. Žalim djecu, žalim mlade koji će odrastati, koji odrastaju u atmosferi totalne zatrovanosti. Di smo mi čovječe došli u 35 godina, pa zdravije je društvo pet puta bilo neposredno nakon rata. Gdje se o ratu de facto prestalo momentalno govoriti, gdje ipak ovako eksplicite nisi mogao ići totalno van razuma i okvira zrelog ponašanja. O čemu pričamo čovječe božiji, pa u Jasenovcu ti je postavljena ploča s natpisom Za dom spremni. U Jasenovcu hejjjjj   

Odmah izbaciti iz europe i idemo dalje.. e da je društvo normalno

Naravno, slijedit će relativizacija problema, snažne poruke poput "mi smo svakako protiv toga, ali" te pozivanje na kažnjavanje individualaca

Klub ne vidi ništa sporno u ponašanju huligana dok je van stadiona, to je postala dogma

U tom kontekstu, zanimljiva vijest na koju sam danas naišao - https://www.bbc.com/sport/football/articles/cmde8dx2263lo - Hibernian sljedeće tri utakmice na dopušta ulaz svojoj navijačkoj grupi zbog sranja koje su napravili na gostovanju. Eto, može se i ne okrenuti glavu od nasilja i govora mržnje.

Quote from: Silvio Dante on 15.10.2026, 18:28pa zdravije je društvo pet puta bilo neposredno nakon rata.

Ovo je brutalno istinito.

Meni je doduše RH bila najugodnija za život dok je Kosorica bila premijerka. De facto tehnička vlada, nacionalne tenzije pa gotovo nikakve. Sranje počinje kad Milanović osvaja vlast. Karta koju je Sanader odigrao 2001. odigrana ponovo, samo ovaj put se "dignitet domovinskog rata" nije branio na Rivi nego plinskim bocama... A onda na scenu dolazi Karamarko i sve kreće u smjeru u kojem još uvijek ide, samo što je u međuvremenu prijeđena i točka bez povratka i bojim se da je to to.

Bome gaze ih na terenu..

Mene je sve ovo sto se dogadalo zadnje dane u Splitu- ne da je zgrozilo, nego prestravilo. Jer ovo je nezamislivo da se dogada u Europi, u zemlji koja je imala jednu od najvisih stopa zrtava po stanovniku za vrijeme zazivanog Adolfa.
Naravno da nije samo problem torcide i Splita, ovakvi postoje u cijeloj Hrvatskoj -iako oni dolje mozda prednjace po broju ovakvih.
Predena je jos jedna civilizacijska granica, prije se nekakvo uzdizanje NDH pravdalo da to nema veze sa nacizmom, da je uzdignuta desna ruka zapravo hrvatski pozdrav, hrvatskih domoljuba. Sada se vise ni ne skriva ono sto znamo- da oni koji ikako opravdavaju ustastvo zapravo nalaze opravdanje i za Hitlera ili jos gore-uzdizu ga kao danas. Ne izolirani pojedinci- nego tisuce, naoruzane.
A ima ih i u nasem gradu, jer i sam ih znam dosta, dal ih je dovoljno da se i kod nas jednom razmase do mjere da jednom gledamo ovakve stravicne scene- nisam siguran da nije moguce.

Ta djeca su danas totalno izgubljena, organizirali su se u neke paravojne skupine i mrze, nasilni su, predstavljaju si Domovinski rat kao svetinju a bacaju ogromnu mrlju na njega ovakvim ponasaljem i sirenjem mrznje. Nije im se stalo nakraj nego ih se opravdavalo dok je bilo u povojima , sada se vise ni nemoze.

Francuska Republika bi već danas trebala oduzeti priznanje koje im je dodijelio de Gaulle 1945. A one retuširane slike bez zvijezde na prsima je i bolje da takve drže u ladicama.
Oni dole i dalje nemaju obraza osuditi što se desilo. Želim vjerovati da je zbog straha od Torcide, a ne do moralnih vrijednosti. Od njihovog kluba nećemo doživjeti nikad ništa više od uvijenih izjava, ne zaboravimo to su isti oni koji izjavljuju na Kantridi "nisam ništa vidio".

Ali,.... primjer kako o tome piše Slobodna Dalmacija (pazite kočopernog imena novinama Slobodna Dalmacija pa samo zbog tog imena bi se trebali u zemlju sakriti)
boldam dijelove gdje je vidljivo da je njih više sram tko će to iskoristiti nego što ih je sram samog čina, osudu ne mogu boldati jer je u tekstu nema.

Na kraju rečenice "trebao posramiti", znači razmišlja se bi li ili ne bi trebao i to još onako samo malo, umjesto jasne osude i riječi "trebao sramiti".

Nego da se ne pravimo finćukasti i sutra čudimo kao pura dreku, nije u cijeloj Europi ništa bolje pa ni u našem dvorištu. Ili mislimo i dalje da su, recimo jedan banalan primjer, grafiti po gradu samo djelo razigrane mularije.


https://slobodnadalmacija.hr/sport/hajduk/sramotni-poklici-koji-su-se-culi-iz-kortea-torcide-vec-su-na-naslovnicama-mediji-iz-regije-pisu-o-skandalu-iz-splita-1584800

"Korteo Torcide i sramotni pokliči koji su se čuli, a za koje je i splitska policija ustvrdila da ima kažnjivog sadržaja, odlično su "legli" medijima iz regije, koji su se brzo nabacili sa svojim naslovima. Naravno, nitko nije spominjao sam korteo, čekanje navijača Hajduka na jednu europsku jesen. U prvi plan izašla je scena u kojoj je dio okupljenih navijača skandirao antisemitske parole, spominjao Auschwitz i Adolfa Hitlera.
Tako srpski Telegraf ima naslov: Skandal! Ajmo Ustaše, ustaj Adolfe, Auschwitz, Auschwitz'. Torcida uzvikuje ove užasavajuće riječi u centru Splita.
Sportsport.ba o istom skandalu ima tekst pod naslovom: Europa će pričati o ovome: Sramotne scene tokom kortea Torcide u Splitu, spominju se ustaše i Hitler.
Nedvojbeno situacija zbog koje bi se Split trebao posramiti – scene koje se sigurno nisu trebale dogoditi, niti se smjelo dopustiti da se u svijet pusti ovakva slika."

Problem je institucionalni.

Institucije se ne bore protiv fašizacije. Toleriraju ju jer vladajućima odgovara iz političkih razloga.

Letvica se kontinuirano spušta, jučer je bilo okej prvo bijelo polje, danas ZDS, sutra "ustani Adolfe", a za par godina će klinci vjerovati kako je Njemačka napala Poljsku u samoobrani.