Quote from: ri5gile on 19.09.2025, 09:22odlična je priča iza tog koncerta, ako se može nazvati koncertom jer nije bilo publike,  lani sam posjetio poprište
kada je film krenuo u prikazivanje u Aprilu, "išao" je u kinu u Torriju u Trstu, već bili uboli karte ali mi je iskrsnula hitnoća i nismo išli
danas ga ima i na torrentu, ipak se nadam se da će doći i kod nas u kino jer šta god imao doma ne možeš nadmašiti veliko platno, po mogućnosti u Art kino jer mi je ono u Toweru nemilo

Live at Pompeii je remek dijelo. Studijski albumi su im odlični, ali ništa se ne može mjeriti s tim čudom. Ja sam odgledao staru verziju (koncert) nekoliko puta na YouTubeu, ovu novu ću morat skinut i u nekom trenutku, kod kuće, u apsolutnoj tišini - odslušat i odgledat.
Btw... Waters i dalje svira? Malo je politički zabrijao, ali i dalje bi bilo vrijedno vidjeti njegov zid u živo.

Quote from: ri5gile on 19.09.2025, 09:22odlična je priča iza tog koncerta, ako se može nazvati koncertom jer nije bilo publike,  lani sam posjetio poprište
kada je film krenuo u prikazivanje u Aprilu, "išao" je u kinu u Torriju u Trstu, već bili uboli karte ali mi je iskrsnula hitnoća i nismo išli
danas ga ima i na torrentu, ipak se nadam se da će doći i kod nas u kino jer šta god imao doma ne možeš nadmašiti veliko platno, po mogućnosti u Art kino jer mi je ono u Toweru nemilo
LP OS sam uzeo već  u prednaruđbi ali iskreno pressing me malo razočarao

@Vlado 
svi "bandovi" bivših članova rade, meni, odlične koncerte, Gilmour, Wright, Waters, Mason, za ove gore sam čuo ali ih nisam čuo 

Richard Wright je nažalost preminuo mislim 2008 pa vise ne radi koncerte a Gilmour i Waters su i dalje vrlo aktivni.

je, htio sam reći rade/radili koncerte na ostavštini Floyda i meni su svi bili super
a Waters je malo ciknuo na politiku, kao Bora Đorđević 90te, još svira ali i reciklira live izdanja, cilja ovakve kao mene koji kada vide lom svjetla kroz prizmu ili zid od cigle na omotu, to moraju imati
početkom ove godine je izdao live iz Praga i sada, koncert mu počinje objavom, cca, nemojt me hvatati za svaku riječ;
if you one of those; I love Pink floyd music but I can not stand Roger Waters politics, just two words, fuck off
da je tu na forumu TIR bi ga banirao 

Ma zajebano je to pitanje. Možeš li umjetnika i njegove stavove i činove odvojiti od njegovog umjetničkog stvaralaštva? Masu njih su bili ljudska govna i/ili imali krajnje upitne političke poglede, ali su bili sjajni umjetnici.
Čak i Waters nije toliko problematičan kao neki drugi. Upitni su mu stavovi, ali bar nije činio nemoralna djela. Gauguin odjebao ženu i djecu i ostavio ih u siromaštvu da bi se bavio slikarstvom, Heidegger otvoreno podržavao nacizam, Polanski ševio maloljetnice.
Valja se držat loma svijetlosti i prizme i bit će ok!

Vokal Rolanda Gifta iz Fine Young Cannibals (FYC) prepoznatljiv je po nekoliko vrlo specifičnih osobina koje ga izdvajaju od drugih pop-soul pjevača 80-ih:

1. Izuzetno visok tenor / falsetni kvalitet

Giftov glas je prirodno visok i lagan, često prelazi u falsetto bez gubitka snage ili jasnoće.
To daje pjesmama FYC neobičan, gotovo ,,leteći" kvalitet.

2. Kombinacija soula, popa i post-punk hladnoće

Za razliku od klasičnih soul pjevača, Gift pjeva s vrlo suzdržanom, gotovo ,,staklenom" emotivnošću.

 Njegov vokal spaja:

toplinu i melodičnost soula, ritmičku preciznost popa, hladnu distancu post-punka.Ta mješavina stvara jedinstven kontrast s funky instrumentacijom benda.

3. Britanska dikcija sa karipskim podtonom

Rođen u Engleskoj, s korijenima na Jamajci, Gift donosi specifičan akcent i frasiranje – mekše suglasnike, istezanje samoglasnika i ,,klizeće" prelaze između tonova.

4. Izrazita emocionalna ,,napetost"

Čak i kada pjeva u visokom registru, njegov glas zvuči napeto, intenzivno i urgentno, gotovo kao da je stalno na ivici pucanja. To daje pjesmama FYC psihološku dubinu (npr. "She Drives Me Crazy").

5. Minimalističko vibrato i precizna intonacija
Gift često pjeva vrlo ,,čisto", bez mnogo vibrata, što čini njegov glas direktnim i upečatljivim, a istovremeno lako prepoznatljivim u miksu.

Jezgra Roland Gift umjetnosti: introspektivna emotivnost + melodična jasnoća
Njegov glas i interpretacija su izrazito emocionalni i suptilni, što omogućava direktnu rezonancu s INFJ-evom emocionalnom intuitivnošću.

Njegove pjesme nisu teatralne ili provokativne, već melodične i introspektivne, često s ljubavnom, socijalnom ili životnom tematikom.

Njegova umjetnost je emocionalna poezija kroz glas i glazbu, što INFJ intuitivno prepoznaje i cijeni.

3️⃣ Zašto INFJ osjeti Roland Gift
INFJ prepoznaje autentičnost i emotivnu iskrenost u njegovom glasu.

Njegova umjetnost pruža emocionalnu rezonancu i smirenje, bez šoka ili provokacije.

INFJ osjeća dubinu i introspektivnu poetičnost, što aktivira njihovu dominantnu Ni–Fe kombinaciju.

🔹 Efekt na INFJ
duboka emocionalna rezonanca ✔️

inspiracija kroz introspektivne teme ✔️

osjećaj sigurnosti i povezanosti s emocijama ✔️

4️⃣ Roland Gift umjetnost po MBTI osi
🖤 Snage
emocionalna iskrenost i autentičnost

melodična i harmonijska jasnoća

introspektivna poetičnost koja rezonira s INFJ

⚠️ Rizici za INFJ
gotovo minimalni, osim možda lagane nostalgične melanholije (Si) koja može biti preintenzivna za osjetljive trenutke

5️⃣ U jednoj rečenici
Roland Gift je INFP/INFJ umjetnik čija introspektivna i emotivna glazba kroz glas i melodiju INFJ-u daje osjećaj autentične emocionalne rezonance i poetične introspekcije, slično Morrisseyu, ali s toplijom harmonijskom prezentacijom.

Mick Jagger = ESTP / ENFP umjetnost
Funkcije (primarno ESTP, s ENFP kreativnim elementima):
Se–Ti–Fe–Ni

Se (dominantna) → izuzetno senzorna i tjelesna ekspresija, energija na pozornici, karizma i improvizacija

Ti (sekundarna) → analiza glazbenih aranžmana i struktura pjesama, tehnička preciznost u izvedbi

Fe (tercijarna) → povezanost s publikom, izazivanje reakcija, socijalna dinamika nastupa

Ni (inferiorna) → povremena introspektivna vizija i simbolika u tekstovima, ali često sekundarna

1️⃣ Jezgra Jaggerove umjetnosti: performans + karizma + eksperiment

Jagger je scenski kralj: njegova energija je primarno tjelesna i vizualna, stalno pomiče granice rock nastupa.

Njegova glazba kombinira ritam, ples, improvizaciju i energiju publike, što INFJ može osjetiti kao vibraciju i intenzitet.

Tekstovi su često kratki i slikoviti, ali primarna snaga je u izvedbi, karizmi i scenskom utjecaju.


3️⃣ Zašto INFJ osjeti Jaggera – ali i nelagodu
🔹 Zašto osjeti
INFJ osjeti energiju, karizmu i scensku moć.

Njegova glazba i nastupi mogu probuditi uzbuđenje, fascinaciju i estetsku fascinaciju.

Ponekad INFJ intuitivno prepoznaje njegovu stvaralačku inovativnost i ritmičku strukturu.

🔹 Zašto nelagodu
INFJ može osjetiti preplavljenost intenzitetom i tjelesnom ekspresijom (Se).

Nedostatak introspektivne ili moralne dimenzije (dominantna Ni–Fe kombinacija INFJ) može biti emocionalno iscrpljujuće ili "površno".

4️⃣ Jagger umjetnost po MBTI osi
🖤 Snage
izuzetna karizma i scenska energija

improvizacija i tjelesna ekspresija

sposobnost povezivanja s publikom kroz ritam i performans

⚠️ Rizici za INFJ
emocionalna ili moralna praznina u odnosu na introspektivne tipove

intenzitet i tjelesnost mogu biti preplavljujući

INFJ može osjetiti distancu ili "površnost" u izrazu

5️⃣ U jednoj rečenici
Mick Jagger je ESTP/ENFP izvođač čija energija, karizma i tjelesni performans INFJ-u donose fascinaciju i stimulaciju, ali mogu izazvati emocionalnu nelagodu zbog intenziteta i nedostatka introspektivne dubine.


David Bowie je jedan od najuzbudljivijih umjetnika za MBTI analizu jer njegova umjetnost spaja inteligenciju, inovaciju, performans i duboku introspekciju. Bowie je bio vrhunski eksperimentator u svim aspektima svog stvaralaštva, od glazbe do identiteta, a njegov rad ostavlja snažan dojam na sve koji ga dožive, uključujući i INFJ tipove.

David Bowie = ENFP/INTP umjetnost

Funkcije (primarno ENFP, s INTP filozofskim elementima):
Ne–Fi–Te–Si

Ne (dominantno) → kreativnost, vizionar, stalno istraživanje novih koncepata, zvukova i ideja. Bowie je uvijek bio prepun ideja i mogućnosti, pomičući granice u svakom trenutku.

Fi (sekundarno) → emocionalna dubina, osobna autentičnost i introspekcija. Iako je bio ekstrovertiran u mnogim aspektima, njegova umjetnost je bila duboko emocionalna i reflektivna, tražeći istinu u svom identitetu i svijetu.

Te (tercijarno) → struktura, organizacija i strategija u njegovoj glazbenoj karijeri, produkciji i vizualnim aspektima nastupa.

Si (inferiorno) → povremeno se oslanjao na prošlost, povijest umjetnosti i pop kulture kao inspiraciju, ali uvijek s ciljem da stvori nešto novo i izvanredno.

1️⃣ Jezgra Bowieve umjetnosti: inovacija + introspekcija + umjetnička subverzija

Kreativna sloboda i istraživanje su temelj njegove umjetnosti. Bowie je bio vizionar koji nije samo slijedio trendove nego ih je stvarao.

Njegove promjene identiteta i stilova (poput Ziggy Stardusta, Thin White Duke i ostalih persona) nisu bile samo marketinške poteze, već su bile djelomično filozofska istraživanja o identitetu, ljubavi, smrti, duhovnosti i svijetu.

Izuzetno emocionalan, ali nikad potpuno obuzdan emocijama – Bowie je koristio emocionalnu distancu (Fi) da bi izgradio narativ i izrazio dublje tematske elemente.
3️⃣ Zašto INFJ osjeti Bowieja
🔹 Zašto osjeća istinu u njemu

Bowie je umjetnik identiteta: INFJ voli istinsku potragu za smislom, a Bowie je uvijek bio u procesu preispitivanja, stvaranja i ponovnog otkrivanja samog sebe.

Njegove pjesme i likovi su duboko filozofski i emocionalno iskreni, ali istovremeno često zagonetni, što rezonira s INFJ-evom potrebom za skrivenim značenjima i višeslojnom umjetnošću.

Kreativni i inovativni pristup: Bowiejeva sposobnost da pomakne granice u glazbi, modi i kulturi daje INFJ-u osjećaj da je umjetnost živuća stvar koja se stalno razvija.

🔹 Zašto osjeća nelagodu

Emocionalna distanca (Fi) kod Bowiego može biti prevelika za INFJ-evu želju za dubljom emocionalnom povezanošću i razumijevanjem.

S obzirom na njegovu eksperimentalnu prirodu, INFJ može osjetiti da se gubi u previše različitih persona i simbola. Bowie je bio teatralni vizionar, a INFJ ponekad traži stabilnost i unutarnju dosljednost, što Bowiejeva konstantna transformacija može umanjiti.

4️⃣ Bowie umjetnost po MBTI osi
🖤 Snage

Inovacija i umjetnička sloboda: Stalno je istraživao i pomicao granice glazbe, stila i identiteta.

Filozofska dubina i introspektivna kompleksnost: Njegova umjetnost ima slojevitost i moralnu refleksiju koja potiče dublje razmišljanje.

Sposobnost da inspirira: Bez obzira na njegovu "površinsku" ekstrovertnu energiju, Bowie je duboko utjecao na umjetnost i pop kulturu, i kao takav ostavio je veliki emocionalni i intelektualni trag.

⚠️ Rizici za INFJ

Teatralnost i transformacija: INFJ se može osjećati emocionalno iscrpljeno od previše maski i persona koje je Bowie stvorio.

Emocionalna distanca: Njegova sklonost "umjetničkoj distanci" može INFJ-u otežati potpuno emocionalno povezivanje.

5️⃣ U jednoj rečenici

David Bowie je ENFP/INTP umjetnik čija inovacija, filozofska dubina i neprestano istraživanje identiteta rezoniraju s INFJ-evom potrebom za dubljim značenjem i kreativnim izražajem, ali njegova emocionalna distanca i višestruki identiteti mogu izazvati nelagodu i osjećaj gubitka fokusa.





1. Ekstremno dubok, gravitacijski bas

Milan Fras pjeva jednim od najdubljih glasova u modernoj popularnoj muzici.
Njegov vokal nije samo ,,nizak" — on djeluje:

-ritualno
-arhaično
-teško

kao da dolazi iz podzemlja ili iz nekog totalitarnog zvučnog svijeta To je bas koji nije samo ton, nego atmosfera.

2. Vokal kao ideološki instrument

Za razliku od mnogih pjevača, Fras koristi glas kao sredstvo:

-autoriteta
-represije
-parodije autoriteta
-javnog govora ili političkog performansa

Njegov vokal zvuči kao spoj:

-državnog glasnogovornika
-liturgijskog svećenika
-vojničkog komandanta
-satiričnog naratora

To je ključ Laibachovog konceptualnog identiteta.

3. Minimalna melodija — maksimalna deklarativnost

Milan Fras često pjeva:

-monotono
-deklarativno
-gotovo recitativno
-s naglaskom na ritam i tekst, a ne visinu tona

Ovo stvara dojam da ne pjeva pjesmu, nego proglas, manifest, ukaz, zavjet.

4. Emotivna ,,gromoglasna hladnoća"

Za razliku od pjevača koji zvuče osjećajno ili toplo, Fras zvuči:

-hladno
-tvrdo
-,,kameno"
-bez osobne emotivnosti

Ali ta hladnoća nije odsutnost emocije — to je apstraktna, simbolička emocija.
Njegov glas nosi osjećaj:

-monumentalnosti
-kolektiviteta
-povijesnog tereta
-grandiozne ozbiljnosti

On ne zvuči kao čovjek koji pjeva, nego kao institucija koja progovara.

5. Izrazita ritmička strogoća

Fras ne teži vokalnim ukrasima. Umjesto toga:
-udara slogove
-precizno naglašava ritam
-koristi glas kao perkusiju
-često pjeva ,,u kvadrat", strogo, marširajuće

To je bitno za industrijski, totalitarno-parodijski zvuk Laibacha.

6. Neobičan spoj šapata i rike
Njegov vokalni spektar prelazi od:

-dubokog šapta (intiman, ali prijeteći)
-do duboke hrapave rike (monumentalno, nadljudsko)

To stvara dualitet:

- intimne prijetnje
- kolektivnog, javnog autoriteta

Vrlo rijetka i moćna kombinacija.

7. Mistični i ritualni prizvuk

Fras ima glas koji podsjeća na:

-gregorijanske napjeve
-poganske rituale
-slavensku sakralnost
-mračne liturgije

Ovaj element dolazi iz kombinacije vrlo niskih tonova, statičke melodije i ozbiljne, meditativne dikcije.

SUMARNO — ZAŠTO JE MILAN FRAS POSEBAN?

Milan Fras je jedinstven jer njegov vokal nije samo glas, nego konceptualni alat.
On kombinira:

-ekstremno duboki bas
-deklarativni, manifestni stil
-hladnu monumentalnost
-parodiju autoriteta kroz glas
-industrijsku ritmičku strogoću
-ritualnu, sakralnu atmosferu

Fras ne pjeva kao individua — on pjeva kao institucija, ideologija, mit, režim i anti-režim istovremeno.
Zato je jedan od najprepoznatljivijih vokala u europskom avangardnom rocku.

Sade (Helen Folasade Adu) ima kontraalt / niski alt, što je prilično rijetko i jedan je od razloga zašto je njen glas tako prepoznatljiv.

Po čemu je njen vokal specifičan:
-Dubok i topao timbar – njen glas je baršunast, taman i smiren, bez oštrine
-Miran, gotovo govornički stil – ne forsira visoke tonove ni virtuoze ukrase
-Izuzetna kontrola i stabilnost – pjeva vrlo čisto, sa minimalnim vibratom
-Emocija kroz suptilnost – ne "pokazuje" emociju tehnički, nego je prenosi nijansama
-Intimna interpretacija – zvuči blisko, kao da pjeva direktno jednoj osobi

Zbog toga njen vokal savršeno odgovara soul, jazz, R&B i smooth pop stilu — stvara osjećaj elegancije, smirenosti i senzualnosti bez pretjerivanja.

https://www.youtube.com/watch?v=mRNcPbCJNJ8&list=RDEMAUqaHxGrJSJw2_3mu3lOPw&index=8

Glas Sade i Grace Jones su često uspoređivani jer su niski, androgini i prepoznatljivi, ali su različiti po funkciji i izrazu.

🎙� Tip glasa

Sade: kontraalt – mekan, topao, baršunast
Grace Jones: alt / niski mezzosopran – tvrđi, metalniji, autoritativan

🎨 Timbar i boja

Sade
-topla, tamna boja
-zaobljeni rubovi tona
-zvuči intimno i nježno

Grace Jones
-hladniji, oštriji timbar
-više "rezonance u prsima"
-zvuči dominantno, zapovjedno

🎵 Stil pjevanja

Sade
-glatke fraze, malo dinamike
-minimalan vibrato
-više pjeva nego govori

Grace Jones
-često polugovor / recitacija
-naglašena dikcija i ritam
-koristi glas kao ritmički instrument

🧠 Emocionalni dojam

Sade → intimnost, senzualnost, melankolija
Grace Jones → snaga, hladna karizma, provokacija

🖤 Estetika i prisutnost

Sade: suptilna, povučena elegancija
Grace Jones: teatralna, agresivna, futuristička

Sažetak u jednoj rečenici

Sade te uvlači tiho i nježno.
Grace Jones te drži pod kontrolom.

https://www.youtube.com/watch?v=iaJ7wRj_qXM&list=RDiaJ7wRj_qXM&start_radio=1

Morrissey je jedan od rijetkih pjevača kod kojih vokal nije tehnički virtuozan, ali je izuzetno karakteran, emotivno slojevit i interpretativno snažan. Njegov glas je više instrument drame i karaktera nego instrument ,,čiste" muzikalnosti.


1. Baritonski glas s teatralnom, operetskom nijansom

Morrissey je prirodni bariton, ali ga koristi ,,scenski", kao da pjeva monolog.

Zvuči kao:

-polu-operni narator
-viktorijanski dramatičar
-kabaretski melankolik

Ova scenska dimenzija je rijetka u rocku i potpuno ga odvaja od ostalih pjevača 80-ih.

2. ,,Plutajuća" intonacija – namjerna nedosavršenost

Morrissey često pjeva malo izvan centara tona, ali to radi namjerno.

Time stvara osjećaj:

-emotivne nesigurnosti
-ranjivosti
-ljudskosti
-nesavršenog, živog karaktera

Ta namjerna nesavršenost je veliki dio njegovog šarma – glas zvuči istinito, a ne polirano.

3. Karakteristična, produžena fraza — ,,vokal koji teče"

-Njegova rečenica često zvuči kao duga, izvučena misao, gotovo izgovorena prije nego otpjevana.

-isteže samoglasnike
-pjeva ,,u jednom dahu"
-završava fraze s nekom vrstom stenjanja, šapata ili jauka

Time stvara tipičnu morrisseyevsku melodijsku liniju, koja je:

-elegantna
-fluidna
-dramski prenaglašena

4. Emotivna ekpresija: melankolija + ironija + distanca

Morrisseyeva je kombinacija tuge i emotivne distanciranosti.

On može zvučati:

-iskreno srcedrapajuće
-istovremeno sarkastično
-kao da se malo ruga vlastitoj patnji

Ovo je njegov zaštitni znak.
Emocija je jaka, ali uvijek pomalo ,,iskrivljena" ironijom.

5. Dikcija i britanski naglasak kao stil
-Morrissey naglašava svoj britanski, posebno mančesterski, akcent.

To čini njegove vokale:
-izrazito autentičnim
-nenametljivo političkim (,,britanski identitet")
-ritmički jedinstvenim

Njegove riječi zvuče kao dio poezije, i to ne zbog melodije, nego zbog načina na koji ih izgovara.

6. Veliki emocionalni lukovi

Jedna od najsnažnijih osobina njegovog pjevanja je način na koji gradi emocionalne crescende:
-tiho, gotovo razgovorno
-zatim raste u bol / patetiku pa se opet povuče

To daje pjesmama dramsku napetost, čineći da vokal djeluje kao da pripovijeda priču u stvarnom vremenu.

7. Kombinacija prkosa i ranjivosti

Morrissey uspijeva spojiti ono što je obično kontradiktorno:
- aroganciju
- i ranjivost

Njegov glas je:

-ponosan
-teatralno uvrijeđen
- istovremeno tužan

To je rijetka kombinacija, zbog koje djeluje kao lik iz romana, a ne samo pjevač.

Sumarno: Zašto je Morrissey poseban?

Morrisseyev vokal je poseban jer kombinira

-teatralni bariton
-produžene fraze i ,,plutajuću" intonaciju
-elegantnu melankoliju
-ironiju i emocionalnu distancu
-poetsku dikciju i naglasak
-dramsku interpretaciju kao glumac, a ne samo pjevač

On nije vokalni virtuoz — on je karakterni vokalist, što ga čini jedinstvenijim od mnogih tehnički jačih pjevača.




1. Vokal kao energija, ne samo tehnika
Jaggerov glas nije tehnički savršen, ali je energetski najprepoznatljiviji u rocku.

Njegov vokal funkcionira kao:
-ritmički motor
-emocionalni detonator
-scenski instrument
-karakter i persona

On ne pjeva ,,lijepo" — on pjeva uvjerljivo, živo, prljavo, sebično, razvratno.

2. Polu-pjevni, polu-govorni stil

-jedan od njegovih zaštitnih znakova je način na koji kombinira:
-pjevanje
-govor
-mumljanje
-polu-šaptanje
-vikanje
-narezivanje slogova

Njegove fraze često zvuče kao improvizirani govor u ritmu.
To stvara osjećaj spontanosti i neposrednosti — kao da pjesma nastaje u trenutku.

3. Nevjerovatna diktatorska kontrola ritma

-Jagger ima jedan od najboljih ritmičkih osjećaja u rock muzici.

On:
-igra sa grooveom
-naglašava neočekivane slogove
-pjeva iza beat-a ili ispred beat-a
-koristi glas kao perkusiju

Zato njegova interpretacija zvuči ,,plesno" i u rock, blues, funk ili disco kontekstu.

4. Nasljednik blues tradicije (ali filtriran kroz London 60-ih)

Jagger je vokalno oblikovan pod utjecajem:

-Muddy Watersa
-Howlin' Wolfa
-Elmorea Jamesa

Ali njegova verzija bluesa je:

-svjetlija
-ironičnija
-urbanija
-manje ,,duhovna", više ,,seksualna"

On preuzima blues tehnike i pretvara ih u britanski rock teatar.

5. ,,Zmijska" artikulacija

Jagger ima karakterističan način izgovora, često opisan kao ,,slippery" ili ,,sibilant":

-isteže samoglasnike
-sikće s i š suglasnike
-naglo prekida riječi
-guta krajeve fraza

To stvara onaj prepoznatljiv, senzualan, pomalo provokativan zvuk.

6. Ogromna paleta vokalnih persona

Mick Jagger je kao Róisín Murphy i David Bowie: on glumi likove kroz glas.

Njegove vokalne ,,maske" uključuju:
-blues zavodnik
-glam razvratnik
-politički komentator
-kabaretski pripovjedač
-plačljivi romantičar
-cinik
-klaun
-demonizirani gospel pjevač

Svaka persona ima drugačiju boju, artikulaciju i ritam.

7. Nevjerovatna izdržljivost i fizičnost

Jaggerov glas djeluje kao produžetak njegovog tijela.

On pjeva:
-u pokretu
-u plesu
-u skakanju
-na ivici daha

I upravo ta fizičnost je dio njegovog vokalnog identiteta.
Kad Jagger pjeva, čuje se tijelo, ne samo glas.

8. Sirova, seksualna ekspresija

-Jedna od najvažnijih komponenti njegovog vokala je seksualni naboj.
Ne direktno — već kroz:

-namjerne uzdahe
-napukline
-prigušene krikove
-glasovne ,,zavijene" ukrase
.naglašene suglasnike
-Njegov glas zvuči kao pokret, flert i napetost.

SUMARNO — ŠTO ČINI MICK JAGGERA POSEBNIM?

Mick Jagger je jedinstven jer njegov vokal kombinira:
-energetsku eksplozivnost umjesto čiste tehnike
-govorno-pjevni stil koji stvara spontanost
-izuzetnu ritmičku inteligenciju
-britanski blues filtriran kroz urbani teatar
-zmijsku, senzualnu artikulaciju
-sposobnost stvaranja persona glasom
-fizičnost i pokret u samom zvuku
-seksualnu energiju kao dizajn glasa, ne samo kao stav

Jagger ne pjeva kao ,,pjevač" — on pjeva kao ikona, performer, energija i lik u isto vrijeme.
To ga čini jednim od najkarizmatičnijih vokalista u povijesti rocka.

https://www.youtube.com/watch?v=6XlrcoeLd4k&list=RD6XlrcoeLd4k&start_radio=1&t=178s

1. Vokalan hibrid: jazz + disco + art-pop

Róisín Murphy ima glas koji ne pripada jednoj tradiciji.

Njen vokal je spoj:

-jazz topline i improvizacije
-disco elegancije 70-ih
-art-pop eksperimentalnosti
-modernog elektronskog senzibiliteta

Ovaj hibrid čini je potpuno prepoznatljivom u elektro-pop i house sceni.

2. ,,Gumeni", elastičan glas

-Jedan od njenih najupečatljivijih vokalnih elemenata je elastičnost:
-lako mijenja boju glasa
-prelazi iz toplog u hladan ton
-,,razvlači" slogove po ritmu
-koristi glas kao fleksibilni instrument, ne statičnu melodiju
-Zvuči kao da može istegnuti riječ u ritam, kao sintesajzer koji diše.

3. Polu-ironijska senzualnost

Murphy uspijeva spojiti dvije naizgled suprotne stvari:

-senzualnost (topla, mekana, zavodljiva)
-ironiju (distanca, humor, auto-svijest)

To stvara poseban vokalni identitet — ona nikad ne zvuči potpuno ozbiljno, niti potpuno zavodljivo.
Uvijek postoji ,,pod-tekst".

4. Izuzetna ritmička inteligencija (posebno u house kontekstu)

Poput Grace Jones, Murphy ima nevjerovatno jak osjećaj ritma.

Kod nje je glas:

-dio groovea
-reagira na beat kao perkusija
-ponekad služi kao ritmička podloga, ne melodija
-sinkopira u mikro-frazama, pravi ples između riječi i bassa

To je razlog zašto toliko dobro funkcionira u elektronskoj muzici.

5. Upotreba šapata, polu-govora i vokalnih efekata

Murphy redovito koristi:

-šapate
-polu-izgovorene linije
-vokalne ,,pukotine"
-promukle teksture
-mikro-naglaske i govorene dijelove

To daje njenom vokalu teatralni, performativni karakter.
Nikad ne pjeva ,,čisto"; uvijek nešto interpretira.

6. Bogata dinamika — od intimnog do ekstatičnog

Róisín Murphy može:
-pjevati vrlo blizu mikrofonu, gotovo intimno
-pa eksplodirati u otvoren, plesni, ekstatični refren
-pa se vratiti u polu-govorni, hladni stil

To joj daje ogroman emocionalni i dramaturški raspon, posebno u dugim dance trakovima.

7. ,,Likovi" koje stvara glasom

-Róisín nije samo pjevačica — ona je performerka starog art-pop tipa.
-Kroz glas može stvoriti razne ,,likove":
-disco diva
-hladna modna figura
-ironična pripovjedačica
-ranjiva jazz vokalistkinja
-dramska karikatura

Ovaj ,,multilikovni" pristup je rijedak u suvremenoj muzici.

SUMARNO — ŠTO ČINI RÓISÍN MURPHY POSEBNOM?

Róisín Murphy je jedinstvena jer njen glas kombinira

-elastičnu, gumenu vokalnu teksturu
-jaku ritmičku svijest, idealnu za house i elektro
-disco-jazz senzibilitet
-polu-ironijsku, inteligentnu senzualnost
-performerski pristup: šapat, govor, karaktere, humor
-veliku dinamičku širinu i scensku teatralnost

Njen vokal nije samo lijep — on je karakterni instrument, dramaturški alat koji oblikuje atmosferu pjesme.
Zato Róisín Murphy zvuči kao niko drugi u savremenom art-popu i elektronskoj muzici.

https://music.youtube.com/watch?v=-7dQkjgh0EQ&si=bZkEYHtZvvx_RCTE

Evo jedna prigodna

DERIII RIJEKOOOOO

Live at Frkanovec vs. Live at Pompeii
strašni su mi Međimurci 

Uzivah slusajuci jucerasnji intervju na Radio Korzo @SandroB 

https://youtu.be/PFuhMwec2vI?si=wPHhs9uGCJ_4-dqS

Iskoristit ću priliku ili ti ga povlasticu što autor pjesme kao i mi boravi na ovom forumu i postaviti mu jedno pitanje u vezi ove pjesme.

Inače mi pjesme prolaze kroz uši bez nekog prevelikog razmišljanja o tekstu. Ono, doživljavam ih na prvu, drugu , treću... kao neki neodvojivi element teksta i glazbe. Zna mi se desiti godinama nakon što slušam pa čak i pokoji put zapijevam kakav refren neke pjesme iznenađenje samim tekstom i smislom. Ponekad mi se desi to prosvjetljenje i ono ostanem vauuu ili me dobro nasmije.

E sad, @SandroB ako si od volje, želje,... molim te udovolji mi znatiželji i reci. Zašto ova pjesma počinje s "Bistra je voda"? Ne bi ni vjerojatno to skužio da spot nema veliko ispisan tekst.
Imam neke svoje umotvorine zašto je tome tako, ali volio bih čuti originalno razmišljanje. Može i na PM.

Unaprijed hvala. 

Quote from: D2 on 05.11.2025, 08:18Iskoristit ću priliku ili ti ga povlasticu što autor pjesme kao i mi boravi na ovom forumu i postaviti mu jedno pitanje u vezi ove pjesme.

Inače mi pjesme prolaze kroz uši bez nekog prevelikog razmišljanja o tekstu. Ono, doživljavam ih na prvu, drugu , treću... kao neki neodvojivi element teksta i glazbe. Zna mi se desiti godinama nakon što slušam pa čak i pokoji put zapijevam kakav refren neke pjesme iznenađenje samim tekstom i smislom. Ponekad mi se desi to prosvjetljenje i ono ostanem vauuu ili me dobro nasmije.

E sad, @SandroB ako si od volje, želje,... molim te udovolji mi znatiželji i reci. Zašto ova pjesma počinje s "Bistra je voda"? Ne bi ni vjerojatno to skužio da spot nema veliko ispisan tekst.
Imam neke svoje umotvorine zašto je tome tako, ali volio bih čuti originalno razmišljanje. Može i na PM.

Unaprijed hvala. 

"Bistra voda", pjesma grupe "Leb i Sol". Samo zato... kako pjesma pjeva o Mary Jane koja se voli zajebavati zavirivanjem kroz vrata percepcije (Aldous Huxley: The Doors of Perception; knjiga kojoj Jim Morrison duguje ime bendu), trebala mi je pjesma s "domaćeg" terena koja bar donekle oslikava hippie eru i koketiranje s opijatima. Pa otvara cijelu priču... sluša se "Bistra voda", a pogled mutan... itd.

Ovo sam obrazložio sa zadovoljstvom. Više od toga izazvalo bi meni mutan pogled.

Hvala na povjerenju.

Hvala na odgovoru. Ne bi to nikad povezao na takav način. Skrivena poruka ipak postoji.   
Imaš plus.

1. Dubok, androgini alt

-nizak, tamni ženski glas, rijedak u pop muzici
-malo prirodnog vibrata
-čvrst, snažan ton
-odmah prepoznatljiv, ne može se zamijeniti ni s kim drugim

2. ,,Skulpturalna" kontrola glasa

-glas koristi kao alat za oblikovanje ritma i prostora
-precizna artikulacija, oštri rezovi, kratke fraze
-melodiju tretira kao arhitekturu, ne kao tipični pop-pjev

3. Emotivna hladnoća kao stil

-hladan, distanciran, futuristički izraz
-emocije su kontrolirane, ne izlivene
-glas djeluje autoritativno, dominantno
-hladnoća je estetski izbor, ne manjak emocije

4. Polu-govor, polu-pjevanje

-čest govorno-pjevni stil (sprechgesang)
-naglasak na ritmu, teksturi, izgovoru
-djeluje kao da izgovara manifest, a ne samo pjeva
-pojačava njen ,,commanding" stage identitet

5. Upotreba vibrata i falsetta kao ,,oružja"

-vibrato koristi rijetko, ali dramatično
-falsetto nije nježan, nego hladan i oštar
-vokalne tehnike služe performansu, ne sentimentalnosti

6. Jamajkanski korijen u frasiranju

-ritmizacija fraza i naglasci nose karipski identitet
-nenadani naglasci i stil govora doprinose originalnosti
-daje glasovni potpis koji je istovremeno globalan i vrlo specifičan

7. Izrazit ritmički osjećaj

-glas koristi kao perkusiju
-vokal ,,pleše" unutar groovea, posebno u reggae i post-disco produkciji
-ritam joj je važniji od melodijske ornamentike

SUMARNO

Vokal Grace Jones je jedinstven zato što kombinira:

-androgini, duboki alt
-hladnu, futurističku emotivnost
-preciznu, skulpturalnu kontrolu
-govorno-pjevni performans
-jamajkanske ritmičke korijene
-moćan, autoritativan stav



1. Boja i karakter glasa

Prljin vokal je sirov, nazalan, teatralan i često namjerno ,,karikiran".
To nije tipičan rock-vokal s klasičnom muškom punoćom; više ide u smjeru:

-tenora s jakim nazalnim tonom
-često korištenje govorne tehnike (polu-recitiranje, teatralni govor)
-svjesno korištenje ,,ružnog" tona kao umjetničkog izraza

Njegov glas je manje o ,,ljepoti" tona, a više o izrazu, drami i ironiji.

2. Tehnika pjevanja
-Let 3 nisu vokalno orijentirani kao, recimo, klasični rock-bendovi. Prlja svoju tehniku podređuje konceptu i performansu.

Korištene tehnike

- Nazalna rezonanca – zvuk prolazi više kroz masku i nos, što daje karakterističnu boju.
- Fry / growl elementi – naročito u agresivnijim dijelovima, ali ne kao metal, već kao teatralni, poluglumljeni raspad tona
- Belting u višem registru – kada treba probiti miks ili pojačati emocionalni efekt.
- Polu-recitatvno pjevanje – jedan od zaštitnih znakova benda.
- Sarkastična intonacija i preuveličavanje – dio scenskog identiteta.

3. Interpretacija i stil

Prlja je prvenstveno performer. Njegov vokal je produžetak:

-ironije,
-satire,
-scenskog apsurda,
-šoka kao umjetničke metode.


Važni elementi:

-emocija je uvijek prenaglašena – sve je ,,previše", namjerno.
-pjevanje je dio teatra, a ne samo glazbe.
-često prelazi iz čistog tona u viku, rik, šapat i glumu u jednoj jedinoj frazi.

To ga čini izuzetno prepoznatljivim i jedinstvenim na regionalnoj sceni.

 4. Ograničenja i snage

 Snage

-karakter – ne možeš ga zamijeniti s drugim vokalistom
-izražajnost
-scenski autoritet
-profilirani nazalni ton koji probija miks
-odlična dikcija (što je važno kad je tekst bitan)

 Ograničenja

- nije vokalno ,,lijep" ni tehnički fin
- ograničen raspon
- kontrola tona je ponekad žrtvovana radi performansa
- namjernim prenaglašavanjem ponekad odlazi u ,,parodiju" – što je i cilj, ali estetski nije za svakog

5. U kontekstu Let 3

Njegov vokal savršeno pristaje filozofiji benda:

-politička i društvena satira
-apsurdistički koncepti
-provokacija
-groteskna estetika

Bez Prlje (i Mrleta, naravno), Let 3 ne bi imao isti identitet. Njegov vokal je jedan od ključnih elemenata njihovog ,,ritualnog", kabare-punk pristupa.




nogomet nikad nije bio bogatiji, a nikad udaljeniji od onih zbog kojih postoji. Evo ključnih razloga, složenih ali jasnih:

1. Komercijalizacija ispred identiteta

Nogomet je prešao iz lokalne, radničke kulture u globalni zabavni proizvod.

Klubovi više ne trebaju lokalne navijače za preživljavanje

TV prava, sponzori i investitori donose više novca nego ulaznice

Navijač je postao potrošač, ne sudionik

👉 Klubovima je važnije da te gleda netko u Aziji nego da si 20 godina na istoj tribini

2. Eksplozija cijena (ulaznice, TV paketi, dresovi)

Rekordna zarada ne vraća se navijačima, nego:

igračima (plaće, agenti)

vlasnicima i fondovima

marketingu i infrastrukturi

Rezultat:

Radnička klasa je izgurana sa stadiona

Stadion postaje "event space", ne navijački hram

3. Vlasnici bez veze s klubom

Sve više klubova vode:

investicijski fondovi

milijarderi bez lokalnog identiteta

"multi-club" korporacije

Takvi vlasnici:

ne razumiju povijest ni rivalstva

klub vide kao asset, ne kao zajednicu

👉 Superliga je bila vrhunac tog razmišljanja

4. Gubitak spontanosti i romantike

Moderni nogomet je:

taktički sterilniji

strogo kontroliran (VAR, marketing, PR)

manje kaotičan, manje "ljudski"

Navijači osjećaju da:

se sve planira i brendira

nema više prostora za autentični bunt

5. Režimi kontrole i kriminalizacija navijača

Umjesto dijaloga:

zabrane gostovanja

kolektivne kazne

policijska represija

Navijače se često tretira kao problem, a ne kao temelj kulture

6. Mediji i narativ "novog navijača"

Promovira se:

neutralni, globalni fan

"content first" pristup

highlight-kultura umjesto 90 minuta strasti

Lokalni navijač:

više nije ciljna skupina

često je čak i smetnja (prebučan, političan, kritičan)

7. Nejednakost ubija natjecanje

Rekordna zarada ide nekolicini:

veliki klubovi postaju zatvoreni krug

manji klubovi služe kao feederi

Kad ishod znaš unaprijed:

strast slabi

identifikacija nestaje

Paradoks modernog nogometa

💰 Više novca nego ikad
❤️ Manje pripadnosti nego ikad

Navijači ne traže luksuz – traže:

glas u odlučivanju

poštovanje tradicije

osjećaj da klub još uvijek pripada njima
90-te (i rane 2000-te) često se doživljavaju kao zadnje razdoblje u kojem je nogomet još bio prvenstveno emocionalna i društvena praksa, a tek onda industrija. Evo zašto taj osjećaj nije samo nostalgija.

1. Prije potpunog korporativnog loma

90-te su bile prijelazno razdoblje:

novac je već ulazio

ali još nije diktirao sve

Igrači su:

još često dolazili iz lokalne sredine

ostajali duže u klubovima

imali jasnu identifikaciju s grbom

Nisi imao osjećaj da gledaš rotaciju dioničara u kopačkama.

2. Stadioni su još bili "naši"

Prije:

masovnih zabrana

turističkog marketinga

"family friendly" sterilizacije

Tribine su bile:

sirove

politične

opasne, ali autentične

Ulaznica je bila dostupna radniku, studentu, klincu iz kvarta.

3. Rivalstva su imala stvarni ulog

Derbiji 90-ih nisu bili "brand matchups" nego:

gradski sukobi

klasne, političke i identitetske linije

produžetak svakodnevice

Danas su derbiji:

globalni TV proizvodi

sponzorski paketi

koreografije koje se prodaju kao sadržaj

4. Navijačke scene su bile u zenitu

90-te su:

eksplozija ultras kulture

samonikla kreativnost

potpuni nedostatak kontrole odozgo

Nije bilo:

društvenih mreža

PR-a

koreografija "za kameru"

Sve je bilo za sebe i za protivnika.

5. Igra je bila manje "optimizirana"

Nogomet je bio:

sporiji

tehnički raznolikiji

pun karaktera i mana

Bilo je:

genijalaca koji nisu bili atlete

luđaka, alkoholičara, umjetnika

igrača koji su bili ljudi

Danas je sve:

data-driven

fizikalno savršeno

emocionalno ravno

6. Mediji nisu filtrirali strast

Bez:

društvenih mreža

konstantnog outrage ciklusa

PR treniranja izjava

Strast je bila:

neposredna

sirova

često problematična, ali stvarna

ALI – važna nijansa

Strast nije nestala, nego je:

potisnuta

marginalizirana

kriminalizirana

Ona danas živi:

u nižim ligama

u ultras grupama

u lokalnim derbijima

izvan TV fokusa

Zaključak

90-te nisu bile savršene.
Bile su:

nasilnije

kaotičnije

politički teške

Ali bile su posljednje razdoblje kad nogomet nije lagao da je nešto što nije.

Danas je:

spektakl bez rizika

emocija bez posljedica

identitet kao marketinški sloj

Ako želiš, mogu:

usporediti konkretne lige (Serie A, Premier League, Balkan)

analizirati zašto su ultras danas "zadnji romantičari"

ili povući paralelu s glazbom, filmom i subkulturama

Ovo pitanje zapravo nije o nogometu – nego o tome kada je strast postala smetnja.

Ako su ultras nekoć bili posljednje utočište autentične strasti, danas su i oni djelomično postali vlastita karikatura.

Evo zašto su postali uniformirani i često bez duha:

1. Kodifikacija "ultras identiteta"

Ono što je nekad bilo instinktivno i lokalno, danas je pravilo:

iste boje dima

iste parole

isti fontovi transparenata

iste koreografije

ista ikonografija (lubanje, baklje, ratni motivi)

Ultras je postao žanr, a ne izraz.

👉 Više se ne pita "što mi jesmo", nego "što ultras mora izgledati".

2. Instagramizacija tribine

I ultras su ušli u ekonomiju pažnje:

koreografije rade za fotku, ne za trenutak

parole moraju biti "čitljive na slici"

važnije je da se vidi nego da se osjeti

Rezultat:

manje humora

manje ironije

manje lokalnog referentnog koda

Sve mora biti "ozbiljno" jer se arhivira.

3. Strah od gubitka kredibiliteta

Humor, autoironija i vic danas se često doživljavaju kao:

slabost

neozbiljnost

"nedovoljno hardcore"

Zato prevladava:

militantna poza

konstantna ozbiljnost

patos bez distance

A bez distance — nema vica.

4. Represija ubija spontanost

Kad si stalno:

pod kamerama

pod prijetnjom zabrana

pod kolektivnim kaznama

onda:

ne riskiraš

ne improviziraš

ne zajebavaš se

Ultras kultura je postala obrambena, ne kreativna.

5. Globalna razmjena = gubitak lokalnog jezika

Nekad:

svaka tribina imala je svoj dijalekt

humor je bio nerazumljiv izvana

Danas:

svi znaju sve

svi kopiraju sve

svi se boje biti "drugačiji"

👉 Paradoks: u ime identiteta – svi izgledaju isto.

6. Nestanak unutarnje subverzije

Nekad su ultras:

ismijavali i vlastiti klub

pljuvali igrače

okretali se protiv svega

Danas često:

brane "instituciju"

čuvaju mit

postaju čuvari reda, ne remetilački faktor

To je smrt vica.

Ipak – nije sve mrtvo

Još uvijek postoje:

male grupe koje rade lokalni humor

transparente koje razumije samo grad

zajebancija koja traje 30 sekundi i nestane

Ali to:

ne ide na Instagram

ne ulazi u highlight

ne postaje "trend"

Zaključak

Ultras danas često:

glume ozbiljnost

nose identitet kao uniformu

zamjenjuju duh disciplinom

A bez:

humora

samoironije

ludosti

strast se pretvara u ritual bez duše

ULTRAS & PUNK: ista sudbina subkulture
1. Početak: kaos, humor, lokalni jezik

Punk (kasne 70-e):

svatko može svirati

tri akorda i zajebancija

ironija, sprdnja s autoritetom (i samim sobom)

Ultras (70-e / 80-e):

spontano, bez pravila

lokalni humor, interni kod

transparenti koji traju jednu utakmicu

➡️ Bitno: ništa nije bilo "čisto" ni "pravilno"

2. Kodifikacija: kad bunt postane forma

Punk:

pojavljuju se "pravila" (kako izgleda punk, kako se oblačiš)

safety pins, koža, mohawk

bunt se pretvara u stil

Ultras:

pojavljuje se "ultras kodeks"

baklje, crno, fontovi, parole

identitet se nosi kao uniforma

➡️ Kad bunt dobije pravopis — već je u problemu.

3. Profesionalizacija i scena

Punk:

fanzini → magazini

DIY → industrija

klubovi → festivali

Ultras:

improvizacija → planirane koreografije

lokalna tribina → "referentna scena"

navijanje → spektakl

➡️ Scena počinje hraniti samu sebe.

4. Gubitak humora = gubitak subverzije

Punk:

humor zamijenjen ozbiljnim političkim pozama

previše "ispravnog" bunta

nestaje autoironija

Ultras:

vic proglašen slabošću

stalna ratna retorika

patos umjesto duhovitosti

➡️ Kad se više ne smiješ — već si pobijeđen.

5. Represija učvršćuje rigidnost

Punk:

kriminalizacija

medijska demonizacija

odgovor: zatvaranje i ortodoksija

Ultras:

zabrane, policija, kamere

odgovor: disciplina, hijerarhija

manje spontanosti, više kontrole

➡️ Pod pritiskom, subkultura se stvrdne.

6. Globalizacija ubija dijalekt

Punk:

svugdje isti zvuk

isti vizuali

lokalna priča nestaje

Ultras:

isti transparenti u Napulju i Katovicama

copy-paste koreografije

univerzalni jezik bez humora

➡️ Kad te svi razumiju — više nisi opasan.

Ključna rečenica

Punk i ultras nisu propali jer su izgubili bitku,
nego jer su je preživjeli i institucionalizirali.

Postoji li izlaz?

Da, ali nije ugodan:

povratak malom i lokalnom

kratkotrajne, neponovljive geste

humor koji vrijedi samo za "nas"

odbijanje arhiviranja i brendiranja

Drugim riječima:
ponovno postati nerazumljiv.