Prema pisanju Sportskih Novosti, Adrion Pajaziti neće biti nova ljetna prinova Rijeke, jer se 22-godišnji Albanac odlučio za Hajduk. Odluka je navodno pala kada mu je novi-stari sportski direktor Goran Vučević predstavio ulogu u novom Hajduku. Kao i Vitali Šegi pola godine ranije, Nikoličius Perišiću, Žaperu i Brekalu pred dvije, odnosno Ferri i Kaliku pred tri, Krovinoviću i Katiću pred četiri, a Livaji pred pet godina. I svi su oni napravili željeni iskorak: osvojili – dva Kupa…
Dolazak u Rijeku – zna se odavno – zahtijeva određene kompromise. U praksi su to oni najteži: financijski. Plafon plaća je manji nego u Osijeku i Hajduku, a čak se i u Istri po novome navodno da zaraditi koliko u Rijeci, barem prije šampionskih bonusa. Ali od svih navedenih, jedini klub koji u kontinuitetu uspješno preprodaje i plasira igrače u bolje destinacije je Rijeka. Najčešće su to klubovi iz najboljih desetak europskih liga, a ponekad su među opcijama i one egzotične.
Dapače, tri su transfera propala u proteklih godinu dana iako je ponuda osiguravala egzistenciju igračima od 22-23 godine… Recept se zna: smanjiš apetit za 20, 30, 50 tisuća eura u startu, iskoristiš priliku pa te rezultat i kvaliteta plasiraju u recimo Belgiju (Ivanović), gdje unutar godinu dana vrijediš 13 milijuna eura i dobiješ epitet najtraženije robe na europskom tržištu.
Kratkoročni kompromis za dugoročni uspjeh osnovni je postulat koji se očekuje od potencijalnih Rijekinih prinova i pojačanja.
Poslove ne smijemo promatrati selektivno pa reći da su dobri igrači samo oni koji uistinu dođu, a svi drugi Rijeci zapravo nisu ni trebali. To je pogrešno: dobri bi bili i Marko Rog i Tibor Halilović prošle zime odnosno pretprošlog ljeta, i povremeni njemački reprezentativac Mergim Berisha prije eksplozije u Salzburgu, i Marin Pongračić nakon šampionske sezone, kao i Nikica Jelavić početkom 2017. godine…
Negdje nije bilo suđeno, a katkad se moglo bolje. Iako su i Franjo Ivanović i Marco Pašalić bili na Rijekinom radaru i prije Sergeja Jakirovića, obojica (kao i Toni Fruk) su istaknuli njegove pozive kao ključne za svoj dolazak. Tri telefonska poziva možda su donijela Rijeci 15 milijuna eura i dvostruku krunu.
Svojevremeno je i Ivan Mance bio popularan po svom dahtanju igračima na telefon, a u legendu je ušla njegova izjava “šanse za transfer su 50-50: ja bih da dođe, a on još ne želi”. Taj još ne želi je jako bitan u pregovaranju, i ponekad je nužno pokazati dodatan interes kroz predstavljanje vizije i planova. Dok je Rijeka bila “lijepa priča”, svaki novi igrač bi na službenom predstavljanju odradio par osnovnih riječi, ali neizostavna je bila jedna rečenica.
Uvijek bi ga privukao – Projekt.
Pajaziti nije taj
Adrion Pajaziti, prvotimac pretposljednje Gorice, vjerojatno nije ime na koje se trebaju trošiti sati, podebljavati ponuđeni uvjeti i dahtati na telefonsku slušalicu kako bi ga se privuklo. Ako mladom igraču treba crtati zašto je dolazak u prvaka države bolja opcija nego odlazak u splitski kružni tok, on nije karakter na kakvog se cilja. Realna istina.
Uostalom, prošlog ljeta je Rijeka dovela dvojac mrvicu jačeg pedigrea, iz osmoplasirane Istre 1961. U potpunoj tišini su potpisani Ante Majstorović i Mladen Devetak. Nije se vodila višetjedna menadžerska i novinarska saga o vaganju opcija, svakodnevnom dahtanju, predstavljanju vizije i ostalom. Reklo bi se: došli su tiho i ušli u legendu.
Darko Raić-Sudar nije tip koji će svakodnevno zvati igrače, s kojima su detalji ugovora već dogovoreni, kako bi ih nagovorio da što prije obuku Rijekin dres. Da, mogao, čak i trebao, bi biti bolji u tom segmentu. Dugo se godina financijski kompromis balansirao Projektom, i pokazalo se kao dobar put. Išlo se na pripreme u Dubai, pa su dolazili Roman Bezjak, Mario Gavranović, Moises, Alex Fernandez, Alexander Gorgon i mnogi drugi…
PR čuda radi, i nekad treba dodati gas jer će inače novi Toni Fruk završiti u mađarskom Ujpestu ili slovenskoj Olimpiji, umjesto u Rijeci.
Ali dahtanje i PR ne bi smjeli biti potrebni da se – uz dužno poštovanje – nagovori bivšeg igrača Gorice, koji je odigrao prvu pravu seniorsku sezonu u životu. Nekad je OK ako takvi na kraju i ne dođu, jer su odabrali naizgled zelenije travnjake…