Nova utakmica, novi primljeni pogodak iz “tunela”. Šesti u posljednjih 10 susreta (bez Kupa). Ukupno osmi u 19 utakmica u 2026. godini!
Kronološki gledano, u Maksimiru je krivac Legbo, protiv Osijeka koprodukcija Zlomislić-Barco, a protiv Gorice i Istre su presječena naivna okomita dodavanja prema sredini (Vignato, Rukavina). Strasbourg je prvim prelaskom centra izbacio čitavu Riječku obranu, a Omonia je zaobišla ozlijeđenog Barišića i akciju završila s 3 na 1. Slaven Belupo je u siječnju zabio iz prvog ubačaja, a još u prosincu je Istra povela na grešku Zlomislića, u utakmici koja se formalno završila u siječnju.
Menalo je tu Istru vratio na tvorničke postavke u 9. minuti, a Rijeka pod Victorom Sánchezom je još samo dvaput zabijala u prvom kvartalu utakmice: Dantas Lokomotivi nakon kontre iz Lasickasove presječene lopte na centru, te Fruk Slaven Belupu iz jedanaesterca.
Slabi rezultati čitavog proljeća uglavnom se mogu pravdati ili ranim primljenim pogotkom, ili kardinalnom greškom u nastavku utakmice.
Pa je tako Beljo u subotu zabio za 2:2 iz jedanaesterca, Petrovičev crveni iz 44. minute (uz dva promašena mrtvaca u nastavku!) pogurao je Hajduk ka pobjedi, a tada fenjeraš Osijek zabio je nakon naivnog Thaqijevog zaboravljanja čuvara i konfuzije uže obrane. Izuzeci su remi protiv Strasbourga, i debakl protiv Gorice; preostali porazi spadaju u jednu od dvije spomenute kategorije!
Gdje je problem? Što donosi ponekad bezglava ofenziva u ranoj fazi, počevši od napucavanja kod izvođenja centra? Statistički, gotovo ništa! Rijeka je prema očekivanim golovima bila značajno bolja tek protiv tri HNL ekipe: Varaždina, Lokomotive (za pola gola) i Slaven Belupa.
Fali igre na sigurno
Treba li Rijeka pametnije otvarati dvoboje, pokušajem reciklaže posjeda kao što to u pravilu radi u kasnijim fazama pri rezultatskom minusu? Kada nerijetko trokut golman-stoperi ili stoperi-defenzivni vezni provedu najviše minuta s loptom u (bezopasnom) posjedu?
Je li sporije i sigurnije građenje napada lijek za mirnijih 90 minuta? Zasigurno bi pomoglo, jer je polovica ranih primljenih pogodaka izravna posljedica riskantne igre Rijekinih igrača.
U Maksimiru, na dodavanje Ndockyta (plavo), Legbo laganim korakom pokušava izbaciti igrača Dinama (crveno) i krenuti u napad, iako je iza njega prazan prostor pod kontrolom Rijeke (žuto).
Protiv Gorice, kontru na visoko postavljenu obranu Rijeke zakuhao je Vignato (plavo), kada je htio probiti osam igrača domaćina na vrlo uskom prostoru i pronaći Fruka (crveno). Iza su ga čekala oba stopera Bijelih plus Pavić, dok je lijevo od njega sam bio Morchiladze.
Sličnu grešku je napravio Rukavina protiv Istre 1961, kada nakon istrčavanja Majstorovića (plavo) mlako vraća loptu prema sredini, iako gosti kretnjama vidno kreću u presing tog prostora (crveno). Okomito prema nazad sam je bio Radeljić (žuto).
Za kraj, situacija protiv Osijeka, gdje gosti uskim presingom zatvaraju sredinu terena, a Zlomislić nakon bespotrebnog pasa Majstorovića (plavo) umjesto ispucavanja u sigurno ili u stranu (žuto) bira tromog Barca (crveno).
Ako je u pitanju inzistiranje na kontroliranoj gradnji napada, očito je da aktualni kadar Rijeke nije tehnički potkovan za beskonačne promjene strana. Jedini igrač koji je profilom stvoren za takav tip nogometa je Tiago Dantas, koji je u 3 od 4 primjera predaleko od lopte.
Victor Sánchez propustio je prilagoditi svoju ideju nogometa realnom stanju kadra s kojim radi, i to je jasna greška. Unatoč činjenici da protiv jačih ekipa, Rijeka u kontinuitetu pokazuje zavidnu razinu taktike, kvalitete, trke pa i discipline!
Ali jednak kontinuitet su amaterske greške i slab ulazak u početnoj fazi proljetnih utakmica. Osam primljenih pogodaka nije izuzetak već pravilo, a rani rezultatski minus baca u vodu dio planiranja i pripreme utakmice, što na kraju donosi dodatne promjene pa i očajničke poteze pri lovu rezultata.
I baca sjenu na Sánchezove ideje, radi kojih će ostatak proljeća Španjolac provesti pod određenim pritiskom. Četvrto mjesto vodi u Europu, a Rijeka u finalu Kupa ima priliku osigurati kvalifikacije za Europsku ligu, protiv Dinama koji ju u 4 navrata nijednom nije nadigrao! Ali unatoč sjajnom europskom uspjehu, Rijeka je na 47 % osvojenih bodova u HNL-u, i zbog toga se pale alarmi.
Teško ih je ugasiti bez kvalitetnijih imena u rosteru, a još će ih teže biti ugasiti bez pola momčadi (Oreč, Barišić, Husić(?), Radeljić, Dantas, Vignato, Fruk) protiv izravnog konkurenta u Varaždinu. Ali Sánchez si ovog puta mora pomoći sam: za početak, stabilizacijom defenzive u otvaranju utakmice.
Bit će to gostovanje lakše nego se čini, jer Rijeka ima i više nego dovoljno baruta (Gojak, Barco, Pavić) za umrtviti igru domaćina. Mirnoća u posljednjoj liniji uz pragmatičnost rješenja pri gradnji napada može Rijeku dovesti do prve pobjede u Varaždinu još od 2023. godine.
Ali samo ako uče iz svojih grešaka…