Autor: Snowcrash, forum Nepresušan
Minutaža bez gola iz igre – 360. Osijek, Dinamo, Varaždin i Hajduk, s učinkom dva boda, a već je tjednima prije realizacijski katastrofalnog niza alarm vrištao zbog bodova. Uvukla se zloslutna nervoza do vrha riječke piramide. U glavama nas navodnih navijača čeka se samo još jedan posrtaj, pa da predsjednik prereže gordijski čvor mačem i razriješi nas muka.
U teškoj depresiji, gdje se Rijeka odjednom grčevito bori za 4. mjesto, utakmicu s Lokomotivom obilježila su i dva nevjerojatna intervjua. Prvi, onaj dokapetana Ante Majstorovića, pred utakmicu – u kojem sve zrači optimizmom. Fali još samo pitanje – koliko ste sigurni u pobjedu na Maksimiru, i Majstor odgovara – 100 %. Da li je znao, i da li je 100 % vjerovao u pripremu Victora i Ramira – nismo znali tada, da li se može reći da znamo sada kako jest?
Drugi intervju slijedi poslije utakmice, gdje pomoćni trener Lokomotive Mate Maleš objašnjava:
“Ideja nam je bila fokusirati se na obranu i iznenaditi tranzicijom, ali nismo uspjeli u tome. Rijeka je bila toliko razigrana i dobro pripremljena na nas da nismo imali rješenja na njih. Izmjenama smo pokušali dobiti čvrstinu i agresiju jer je Rijeka radila dobar pritisak na Subotiću, čime nas je malo i iznenadila. Pokušali smo i s dvije špice, ali nije išlo.”
Matija Subotić ove je sezone je odradio 29 utakmica i skupio 2096 minuta. U drugom dijelu sezone, konstantni je starter (uglavnom u igri cijelu utakmicu). Igra Lokomotive vrti se oko njega, praktički 40% napada započinju preko njega. Iz nekog razloga nedorađenosti, rijetko ili nikako prelazi na desnu stranu od središnje osi (i u reprezentaciji U19), pa nalikuje na Jankovića u tim godinama. U svakom slučaju, impresivna polusezona za 18-godišnjaka.
Ideja Jelavića i Maleša je uvijek ista: Dajčer, Subotić, Belcar, Pajač i Vasilj svi operiraju po lijevoj strani (svaku utakmicu!) s ciljem preopterećenja obrane protivnika po toj strani.
Ilustracija postavljanja Lokomotive u uspješnom nizu kojeg smo prekinuli:
Ključni igrač je naravno Matija Subotić. Ako zaustaviš protok lopte po lijevoj strani do Subotića, kao što je to učinio Sanchez sa postavljanjem Pavića izrazito desno (Oreč, Lasickas, Majstorović), Subotić postaje usko grlo.
Na desnoj strani, Lokomotivi su operirali tek Vuković i Vešović, uz potpuno odsječenog starog i sporog Kolingera u obrani. Na ogromnom prostoru, jer između njega i Dajčera i ispred njih – nema nikoga.
Zato je Sanchezova ideja bila Dantas naprijed u sredini, s ciljem da će on (ili netko drugi) dodati Gojaku, koji će prolaziti Kolingera (svaki put kad se Vešović ne stigne vratiti) i asistirati prema praznoj sredini.
I dugim loptama tražit Adu-Adjeija po sredini na praznu protivničku polovicu ili jedan na jedan šansu, i lopta do Čopa za 3. gol, koji po dodavanju Gojaku, odvlači 3 igrača Lokomotive u peterac i otvara sredinu za Merveila. Nije to slučajno postavljena igra za izmjene.
Rezime: Postavljanje Pavića izrazito desno izbrisalo je Subotića i kompletnu ofenzivnu ideju Lokomotive po lijevoj strani, koja se šablonski ponavlja iz utakmice u utakmicu.
Dvoboj našeg 19-godišnjaka i njihovog 18-godišnjaka velikim dijelom usmjerio je utakmicu, a Jelavić i Maleš nisu se snašli jer ne postoji plan B za šokantnu statistiku Pavić vs. Subotić.
Dobro pripremljen, ali predvidljiv protivnik bez plana B, i Branko Pavić koji savršeno odradi povjerenu ulogu. Da ne vjeruje 100 % u ideju igre i ulogu prema protivniku, da li bi je odradio ovako?
Branko Pavić osvojio je 7 od 11 duela na zemlji, 1 od 2 zračna duela, imao 92.6 % uspješnih dodavanja, i pretrčao 80 metara terena s loptom u nogama. Matija Subotić je (u jednom poluvremenu) imao tek 13 dodira s loptom, pretrčavši 25 metara s loptom u nogama, češće prema svom golu s negativnom progresijom lopte od 7 metara.
Na kraju, pitanje na koje ne znamo odgovor, a morali bi znati za predsjednik i sportski direktori: da li je Branko Pavić integriran u ekipu i asimiliran u namjensku igru, ili je bolje da je igra postavljena po specijalizaciji idealnih pozicija/kretanja i integraciji igre prema igračima?
Nije uvijek isti odgovor, a granica integracije/asimilacije je – kvaliteta i iskustvo igrača na raspolaganju.