Bio je kapetan u finalu Kupa i skupio maksimalnu minutažu u svih šest ovosezonskih derbija s Dinamom. Trebao je predvoditi trofejnu obranu Rijeke u narednim godinama kao iskusno ime neupitne kvalitete. Ali, ako ne nađe zajednički jezik s klubom, Matej Mitrović odlazi neispunjena posla, kao promašaj.
Dugo vremena je Mitar vagao o odlasku iz Belgije. U pet kalendarskih godina upisao je tek pedesetak nastupa, a za Rijeku je samo ove godine skupio 32. Ozlijede koje su obilježile njegovu pustolovinu u Bruggeu naslijedio je i povratkom u Primorje, kada je nespreman zaigrao u pripremnoj utakmici, ozlijedio tetivu mišića i preskočio praktički čitavu sezonu 2022/23: vratio se tek u travnju… Izgubljena je godina dana, a novci su uredno stizali na račun. Oporavio se krajem sezone, a proteklog ljeta je bio u punoj spremi i, iako vidno sporiji nego na svom vrhuncu, podsjetio da je riječ o stoperu reprezentativnih kvaliteta.
A kao što je dobio priliku u svom prvom mandatu u Rijeci, kada je u sastav upao nakon ozlijede Darija Kneževića 2014. godine, tako je ovog proljeća ispao pred gostovanje Gorici, u snježnom Turopolju. Stjepan Radeljić i Niko Galešić pokazali su iznimnu kvalitetu i izbacili nominalno udarni stoperski par Dilaver-Mitrović, a Sopić je rotirao sva četiri igrača po potrebi. Na kraju je Mitrović proljetno poluvrijeme odigrao tek sedam puta: četiri puta protiv Dinama te po jednom protiv Varaždina, Rudeša i Lokomotive.
Stažom i iskustvom, ali i stavom na terenu, promeće se u izglednog kandidata za kapetana nakon odlaska Nediljka Labrovića, iako se kao prirodni izbori nameću Ivan Smolčić i Veldin Hodža. A možda ga i od povratka među Vatrene udaljava tek jedna jaka europska jesen. Mitroviću bi Rijeka, s igračkog aspekta, trebala biti među najpoželjnijim lokacijama. Osigurana minutaža, snažan status u ekipi i poznato okruženje u kojem uživa sa ženom i djetetom nadmašuju eventualni donji dom belgijske lige ili Tursku. A nije na odmet i godina oporavka tijekom kojeg Rijeka nije gubila vjeru u njegove kvalitete… Njemu samome trebala bi biti razlog više da ipak smanji financijske apetite.
Iako je Mitrović odigrao proljeće bez veće greške, Rijeka je pobijedila tek dva od sedam susreta u kojima je odigrao barem 45 minuta.
Tržišna vrijednost ne smije biti jedini parametar
Rijeka je rijedak primjer privatnog kluba koji uspješno živi od prodaja igrača uz uspješne rezultate na domaćoj, nerijetko i međunarodnoj sceni. Zasluga je to “biznis prije svega” stava Damira Miškovića, koji se ponekad zadovolji i nižom ponudom nego što bi to učinili navijači. Bilanca je najvažniji faktor, pa je njegovim dolaskom pojam resale value – vrijednost koju igrač donosi budućom prodajom – postao bitan faktor prilikom sklapanja rostera svake sezone.
Amenovanje igrača kojeg Rijeka ne može učinkovito preprodati svedeno je na minimum. U prosjeku, svake godine se potpišu tek dva ili tri igrača starija od 26 godina. Kada se iz jednadžbe izbace rotacijski igrači ili igrači koji nisu ostavili gotovo nikakav trag (Vrančić, Đuričin, Pavlović, Merkulov, Arsenić, Đoković), a i napomene da je nekolicina stigla na posudbe (Drmić, Franko, Marić, Leovac), taj prosjek se dodatno smanji.
Razumno je to razmišljanje, jer igraču Mitrovićevih kvaliteta Rijeka isplati i do pola milijuna eura za dvogodišnji angažman. Zaraditi ne može gotovo ništa pa će u najboljem slučaju ostati na financijskoj nuli, iako je i to nerealno za očekivati. Ali ponekad treba gledati i na sportsku stranu priče.
Ove sezone strašno su napredovali i Niko Galešić (23) i Stjepan Radeljić (26). Dva vrhunska imena za HNL prilike ugovorom su vezani do 2026. godine, što znači da je sljedeće ljeto posljednja prilika za prodaju. Tada će to biti izgledno ispod tržišne cijene, a dobra ponuda može sletjeti već ovog ljeta ili zime. Odličan seniorski debi odradio je i Duje Dujmović (20) osvojivši drugu ligu sa Šibenikom, a iz juniora vidno odskače Roko Valinčić (17).
Emir Dilaver je sigurno bivši: ako i bude iznimno neočekivanog preokreta u trenutnoj situaciji s njegovim ugovorom pa ostane u klubu, njegove igračke kvalitete više nisu dovoljne za Rijekine ambicije. S današnjim danom, Rijeka u sezonu u kojoj ima objektivno realističan put do grupne faze europskog natjecanja ulazi s dva stopera! I obojica su na prodaju…
Stabilnost kluba izražava se i zadržavanjem neosporne kvalitete.
Ništa nije konačno jer pregovori između Rijeke i Mitrovića i dalje traju, ali trenutno je Mitar bliže odlasku nego novom ugovoru. U studenom će navršiti 31 godinu, a s obzirom na fizičku spremu i zdravstveni karton, teško će preseliti zapadnije od Rijeke i ostati u Europi. Izglednije je hvatanje popularnog vlaka za egzistenciju u nogometnim egzotikama. Naravno, najveća prepreka ostanka u Rijeci jest njegov težak ugovor kojeg Rijeka zasigurno pokušava smanjiti, dok Mitrović ne namjerava pretjerano snižavati svoje zahtjeve. Financijski gabariti Rijeke osiguravaju likvidnost kluba, ali ponekad ukazuju na manjak sportske ambicije.
Rijeka je u situaciji kada zna da ostankom Mateja Mitrovića ne može vratiti uloženo. Ali bez ulaganja, na tržištu ne može pronaći ni približno jednaku igračku i ljudsku kvalitetu s poznatog govornog područja na kojoj može zaraditi (Marco Boras, Krešimir Krizmanić) pa se ubrzo otvara knjiga načetih i rekonvalescenata (Filip Benković), a ubrzo se popis dostupnih kandidata bliži Mitrovićevom godištu (Renato Stojković). Ali bi Mitrovićevim ostankom poslala jasnu poruku tržištu; jer koliko Mitrović treba Rijeku, toliko i Rijeka treba Mitrovića.
Dinamo je na jesen, kada su rezultatski pali i u Europi i u prvenstvu, napravio naizgled najgluplji transfer godine: pomalo panično je potpisao Théophile-Catherine (33). Igrač koji je dva mjeseca ranije bio tehnološki višak donio im je mirnoću, stabilnost i kvalitetu, a na kraju sezone i dva trofeja. Uložili su pola milijuna eura u njegov dvogodišnji ugovor, a isplatio im se jer su i njegovom zaslugom tek 180 minuta udaljeni od grupne faze Lige prvaka. I bit će tamo i sljedeće sezone, predstavljati autoritet kao i Emir Dilaver početkom sezone.
Značaj kakvog Dinamu donose Ristovski, Ademi, Mišić ili Petković Rijeka ne može naći na tržištu.
Gotovo sve iste parametre zadovoljava i Lindon Selahi (25), uz dodatak da je on ujedno i ključni igrač u Sopićevom sustavu. Naravno da se nešto manje od pola milijuna eura, koje je donio Anton Krešić, ne može izravno uložiti u povišice za Mitrovića i Selahija… Sa Selahijem je zimus postigao dogovor i produljio vjernost. Igrač koji po svemu prikazanom nije tek profesionalno vezan uz Primorje trebao bi biti dio višegodišnje strategije kluba.
Selahi je novim ugovorom paradoksalno dobio epitet – neuspjeha! Tako je barem govorio bivši sportski direktor Ivan Mance. Svojevremeno je opisao cilj riječkog modela i financijske održivosti: ako se igraču ne podigne vrijednost i ne proda ga se uz zaradu unutar dvije do tri godine opisao je kao neuspjeh, poraz sportske politike. Nije se ništa promijenilo ni odlaskom Mancea, jer to je potvrđeno uspješan model poslovanja i nema se što za zamjeriti. Uostalom, godine su pokazale da nitko nije nezamijenjiv…
Ali u nekom trenutku će Rijeka, odnosno Damir Mišković, morati prelomiti i cijeniti trenutni doprinos više od potencijalnog novčanog. Netko mora biti iznimka koja potvrđuje pravilo.