Rijeka je na Poljud kroz godine dolazila u šarolikim sastavima i različite kvalitete u odnosu na protivnika. Šampionska Rijeka Matjaža Keka, kao i prijašnje generacije koje je Slovenac šahovski pomno slagao, nerijetko su bile razinu ili dvije iznad Hajduka. Obično je Kek igrao na inteligenciju: iskusno bi izdržao prvi nalet domaćina i uredno isporučio dva, tri ili četiri gola kroz kontre. Provjeren recept, savršen za Rijeku koja bi iz sezone u sezonu, statistici i zdravom razumu unatoč, uglavnom bila autsajder u Jadranskom derbiju.
Ipak, čak i u njegovo doba rekordnih pobjedničkih nizova u Splitu, rijetko kad bi Rijeka pošteno istukla domaćine. Energetski ih nadigrala visokim pritiskom i povrh svega uzela bodove.
Moćna Rijeka bila je s jedne, ali s druge strane je bila posložena i prema imenima na papiru najjača momčad u ligi. Dok su se u srijedu po društvenim mrežama pratile geolokacije Ivana Perišića i Josipa Brekala, Rijeka je u nezapamćenoj kaljuži odigrala 100 ratničkih minuta. I opet je na prepunom Poljudu energetski pojela Hajduk, preuzevši prvo mjesto nakon 20 odigranih kola. Nadigrala, ponizila i u suzama ostavila rivala pred 33 tisuće gledatelja.
Nakon iznenađujućeg poraza od Slaven Belupa, mnogi su otpisali Rijeku mišljenjem da si kandidat za naslov ne smije dopustiti takvo što. Ali maraton HNL-a dug je 36 kola; tek smo zakoračili u drugu polovicu. Do kraja je još pet derbija: po dva derbija s Dinamom i Osijekom te gostovanje Hajduka na Rujevici. U igri je još 11 malih utakmica, koje su u HNL-u sve samo ne to. Prvoplasirana Rijeka ima 41 osvojen bod, a do kraja prvenstva u igri je čak 48 bodova!
Zato – isključivo bodovno gledajući – ne, Rijeka ovom pobjedom nije riješila prvenstvo. Tek je napravila korak prema preuzimanju uloge favorita. Bijeli su savršeno odgovorili na višemjesečno podcjenjivanje pa i nepoštivanje od strane protivnika i medija. Nisu u Turopolju u mrežu ulazili krumpiri, niti se Hajduk pobijedio sam. Rijeka je i statistički i objektivno bila bolja momčad u obje utakmice – odigrane unutar samo četiri dana – i potpuno zasluženo odnosi puni plijen iz obje.
Bodovi su super, ali samopouzdanje dobiveno pobjedama je – neprocjenjivo. Zato ova tri boda nose nešto više.
Strahovita doza vjere ubrizgana je u vene igrača, stručnog stožera, ali i navijača.
Sada treba pametno dalje. Samouvjereno, ali mislima čvrsto na zemlji. Olakotna je okolnost što će Hajduk desetkovan ozljedama i suspenzijama put Osijeka, dok se interno poljuljani Dinamo tek treba konsolidirati. Upravo tu i leži prednost Rijeke: ne zamara se konkurencijom, već gleda prvo na sebe. Željko Sopić nije tip trenera kojeg će uzdrmati nova pobjeda u Jadranskom derbiju, a ako smo naučili nešto iz povijesti, neće se promijeniti medijski postavljena uloga Rijeke.
Ništa se značajno očito neće mijenjati ni po pitanju suđenja. Patrik Kolarić je za derbi solidnu sudačku partiju, u kojoj je puštao agresivniju igru bez nasjedanja na obostrana simuliranja, odlučio upropastiti u 90. minuti nakon odluke o rekordnih 11 minuta sudačke nadoknade. A vrijeme će pokazati na temelju koje (i kakve) je snimke poništen pogodak Gode u 62. minuti, s obzirom na to da se kutevi prikazani u izravnom prijenosu ne mogu smatrati relevantnima. Odnosno zašto crvenim kartonom nije kažnjen Kalik u posljednjoj minuti susreta. Posvetit ćemo svakako zaseban tekst tom slučaju.
A nakon trideset i nekog kola, kada Rijeka svemu unatoč bude na plus tko zna koliko bodova, možda se netko usudi i upitati: “čekaj, pa ovi će opet uzeti sve!?”
Samo što će tada već biti prekasno.
