Rijeka će posljednju reprezentativnu pauzu u 2025. godini dočekati na osmoj poziciji, bodovno bliža posljednjem Osijeku (+4) nego trećeplasiranom Varaždinu (-5). Svu snagu i nogometnu relevantnost HNL-a opisuje činjenica kako Rijeka ima četvrtu najbolju gol razliku u ligi, a nedvojbeno igra drugu najslabiju sezonu otkad je Damir Mišković na čelu kluba. Ali krenimo s našim kućnim pragom…
Victor Sánchez je na 12 ovosezonskih utakmica, i sada već imamo dovoljno ozbiljan uzorak dvoboja za donošenje prvih zaključaka.
Po dolasku je najavljivao razumne stvari: rotacije igrača zbog zgusnutog rasporeda, rad na taktici, stabilnost obrane i efikasnost napada. Natjecateljski: prolazak u play-off Konferencijske lige. Ali je na predstavljanju spomenuo i (nerealnu) borbu za titulu prvaka.
Rotacije
Jasno je da Rijeka ovog ljeta, većinski zbog čekanja ishoda očekivanog, a danas propalog ulaska Black Knight fundacije u klub, nije napravila željeni iskorak na tržištu. Ponajbolji pojedinci prošlogodišnje Rijeke otišli su bez dovođenja instant-zamjene (Selahi, Djouahra). Umjesto Djouahre je s vremenom sletio Samuele Vignato, ali on je s ozbiljnom minutažom krenuo tek nedavno protiv Osijeka. Zaslugu za nedovoljno kvalitetan roster zasigurno imaju i Darko Raić-Sudar i Antonini Čulina, ali krivica nije isključiva jer udarna jedanaestorka Rijeke ima što za reći.
Kada su pod novim trenerom krenule rotacije, riječka nogometna javnost ih je objeručke prihvatila. Pogotovo nakon što je Radomir Đalović iznova forsirao samo isprobana rješenja, i vidno ispuhani šampioni su nerijetko ostali dužni. Ima smisla mijenjati početni sastav iz kola u kolo, znajući koliko je malo svima potrebno za eksploziju samopouzdanja.
Ali kako vrijeme teče, Sánchezove rotacije uvode konfuziju. Najveća prednost Radomira Đalovića, Željka Sopića i Sergeja Jakirovića bila je motivacija, nerijetko kroz galamu. I u HNL-u to radi. Treniranje u 2 ujutro ima svoje prednosti… S druge strane, Victor Sánchez je tip trenera koji će mirno promatrati što se događa na terenu, analizirati i popraviti za sljedeći put. To je dugoročno ispravno – takav je bio i Matjaž Kek – ali kratkoročno se na terenu pojavljuju igrači već upitne kvalitete, a sada i bez voljnog momenta. Momčad je u rezultatskoj krizi, a Sánchez i dalje izmišlja pozicije.
Za mene nema prvih 11 i zamjena, samo oni koji se mogu koristiti i oni drugi.
Pa je tako protiv Sparte Prag, a kasnije i Dinama i Lincolna uletio Merveil Ndockyt (uspješno!), i onda nestao. U Gibraltaru je iz naftalina izvađen Ante Matej Jurić, koji je u 68 minuta igre imao jedan dodir s loptom u protivničkom šesnaestercu, dok je Daniel Adu-Adjei nakon tri gola u tri utakmice (Gorica, Slaven Belupo, Maksimir) dobio po pola sata u sljedeće četiri. Istovremeno, Dominik Thaqi je postao nezamjenjiv iako se učinak talentiranog 18-godišnjaka može svesti na jedan asist.
Za gostovanje u Varaždinu, u prvoj postavi je kao desni stoper krenuo Justas Lasickas, unatoč činjenici da su njegove dvije promašene visoke lopte izravno utjecale na posljednja dva primljena gola Rijeke. Wingbackovi su postali Bruno Bogojević (lijevo) i Luka Menalo (desno), iako su obojica najbolje igračke godine provela kao krila, i to na suprotnim stranama terena.
Ante Oreč je nakon loše partije u Gibraltaru dobio poštedu od početka (iako slijede dva tjedna odmora), dok je Anel Husić odgledao susret s klupe nakon deset utakmica maksimalne minutaže. Uvijek mirni Amer Gojak u pravilu dobije svojih pola sata po utakmici, iako je zbog ozlijede leđa njegov doprinos uglavnom nepostojeći. Tu je još i devetka Duje Čop, koji je protiv Osijeka postigao svoj tek peti pogodak u 2025. godini.
Ne isključujemo probleme s ozljedama, ali neke rotacije su upitne.
Rijeka nakon 23 natjecateljske utakmice u tekućoj sezoni ima Martina Zlomislića s gotovo maksimalnom minutažom (Todorović je branio Kup) te Tonija Fruka na drugom mjestu. Prema minutaži, prvi sljedeći ofenzivac je Niko Janković, 8. na listi! Obrana i defenzivni dio veznog reda su uglavnom jasno definirani (minutažom, ali ne i pozicijama koje se mijenjaju), dok se u ofenzivi iz kola u kolo stvaraju samo novi upitnici. Među njima i nezapažena uloga Tiaga Dantasa.
Stabilnost
Nakon više od dva mjeseca za kormilom Rijeke, Sánchez je imao dovoljno treninga za objektivno prepoznati mogućnosti igračkog rostera. U nekom trenutku rotacije postaju neshvatljive, i postavlja se pitanje zašto ponekad ne zaigraju nominalno najbolji? Čini se da Victor Sánchez u moru predubokog razmišljanja, novih pozicija i rotacija, ponekad propušta vidjeti očito.
Jer upravo s njima – Vignatom, Jankovićem, Orečom i Adu-Adjeijem – je Rijeka pritisnula Varaždin u posljednjih 30 minuta toliko da ni 1:3 ne bi bio nezaslužen rezultat. Ali Rijeka je prošle sezone u nekim utakmicama imala previše sreće, pa je zato u dva ligaška gostovanja (Dinamo, Varaždin) ostala bez bodova. Iako je mogla osvojiti i svih 6. Također nezasluženo.
U još jednom plivanju uže obrane, desetkovani Varaždin je poveo primarno zahvaljujući Dominiku Thaqiju čija je naivno upućena prizemna lopta prema sredini zakuhala situaciju za nezainteresiranog Stjepana Radeljića koji nije ispratio igrača, te Martina Zlomislića, koji je još jednom otišao u prazno. Jedna od tek dvije opasnosti domaćina na utakmici…
S druge strane se vidio i više nego upitan voljni moment početne jedanaestorke u prvom poluvremenu. Tek je u nastavku Rijeka izašla iz kopački tipične domaćinske HNL momčadi. Nakon stative, 23 udarca unutar šesnaesterca, i protivničkog golmana kao igrača utakmice, teško je opisati poraz kao Sánchezov.
Ali to je tako: poraz je Sánchezov.
Rezultat
Kao i remi u Gibraltaru, gdje je Rijeka, na travnjaku razine onog na omladinskom ili zametskom igralištu, ostala u potpunoj statističkoj sjeni momčadi čiji najbolji igrač putuje sat i pol s posla na utakmicu.
Nakon pauze, Rijeka 22. studenog dočekuje Hajduk pa protiv ciparskog AEK-a vjerojatno odlučuje o prolasku euro skupine, a mjesec završava gostovanjem Lokomotivi. Sánchezu je potreban konkretan rezultatski ulov, jer Rijeci bi se moglo dogoditi da studeni završi bez pobjede…
Iako njegove ideje igre nadilaze HNL, možda nisu bez razloga njegova dva prethodnika birala pragmatična rješenja, počevši s principom stavljanja igrača na njihove prirodne pozicije. Jer najbolnije su očite greške.
Damir Kreilach je brzo pao u potpuni zaborav radi čega se može postaviti legitimno pitanje zašto je uopće i predstavljan kao igrač.
Vidljivo je i kako je Sánchez potpuno prekrižio određena imena. Dominik Yankov, Omar Sijarić, Gabrijel Rukavina i Mile Škorić mogu na zimu tražiti nove destinacije, dok su Noel Bodetić (21), Silvio Ilinković (23), Šimun Butić (19) izgubili još jednu polusezonu, i polako postaju prestari za razvojni HNL. I mnogi će pozdraviti takvu odluku trenera: čemu trošiti vrijeme na igrače koji nemaju dovoljnu trenutačnu kvalitetu za biti u kadru Rijeke?
Realna snaga današnjeg rostera Rijeke nije na posebno visokoj razini ni kada su svi na vrhuncu. No, neki drugi pojedinci su dobili i više nego dovoljno prilika i već dokazali da nemaju potrebnu kvalitetu, ali su i dalje u kadru. Zašto ih Rijeka trpi?
Sáchezov nogomet itekako ima smisla, ali da bi iz najboljih izvukao najviše, mora ih češće kombinirati. Kakve razgovore Victor Sánchez vodi s Adu-Adjeijem i Samueleom Vignatom, kada ih za dobre partije nagrađuje klupom? Pa moraju mirno promatrati nogometni (anti)talent 29-godišnjeg Luke Menala…