Jedanaest utakmica pod palicom trofejnog Radomira Đalovića, petnaest Victora Sáncheza. Rekordno zasićena jesen, s 26 službenih utakmica. Do kraja prosinca to će rasti na čak 32! Standardni igrači Rijeke su praktički čitavu jesensku polusezonu odradili bez ijedne veće ozljede, dok Dinamo iz kola u kolo broji one koji preskaču.
Rijeka je posljednju europsku skupinu igrala pod Simonom Rožmanom, daleke 2020. godine. Čudna sezona zabrana i korona-ograničenja značila je tek dvije utakmice pretkola te tri odgođena HNL susreta koji su odrađeni nakon nove godine. Tu je sezonu Rijeka započela 15. kolovoza, a do početka prosinca je odigrala 16 utakmica. Do formalne zimske pauze još pet, i to u zanimljivo uspješnom nizu: bod na gostovanju protiv Real Sociedada, pobjeda na Poljudu, pobjeda protiv AZ Alkmaara, remi s Dinamom i Kup pobjeda u Varaždinu…
Nakon 1.1. je Rožman počeo pucati. Igrački kadar bio je jak brojčano, ali ne i kvalitetno. Krpalo se posudbama, napadači su ponekad bili Franko i Robert Murić, uskakali su Yateke, Braut, Arsenić i mnogi drugi, a koroniranu momčad protiv Napolija upotpunili su kadeti Matija Frigan i Veldin Hodža.
Ozlijede su značile konstantne rotacije prve momčadi, koje i tada mnogi nisu mogli razumjeti, jer je kvaliteta (i tada) bila upitna. Po nekoliko kola preskočili su Hrvoje Smolčić, Darko Velkovski, Adam Gnezda Čerin, Tibor Halilović, Robert Murić, Milan Ristovski, a mnogi su često mogli odraditi tek po jednu utakmicu tjedno. I umor, nekvaliteta, a ponekad i neznanje odradili su svoje.
Pet godina kasnije nalazimo se na istom mjestu, nadamo se s drukčijim ishodom. Početne rotacije Victora Sáncheza pravdane su testiranjem kvalitete svih igrača u rosteru prije očekivanog zimskog reza. Ali rotacije ne prestaju: protiv Lokomotive je ofenzivno izašla totalno druga momčad u odnosu na AEK Larnaku. Iz momčadi je ispao tek Gabrijel Rukavina.
Razlog je očit: opterećenost igrača.
Kad se izračuna minutaža deset najstandardnijih igrača Rijeke ove sezone u odnosu na njihovu minutažu kroz isti period protekle sezone, sve postaje kristalno čisto.
S izuzetkom jedinih pravih internacionalaca (Dejan Petrovič, Justas Lasickas), te Nike Jankovića koji je radi kartona i psihe nakon propalog ugovora karijere preskočio nekoliko utakmica, svi preostali igrači su opterećeniji nego pred godinu dana. Značajno, u prosjeku za trećinu. 35 % više minuta ove jeseni u odnosu na prošlu.
Apsolutni rekorder je Anel Husić, koji je u jesen 2024. godine odradio tek 564 minute, a sad je gotovo na trostruko više, 1478 minuta. Tiago Dantas i Mladen Devetak zatvaraju tri igrača s najvećim povećanjem minuta terena, samim time i pretrčanih kilometara; Portugalac je za Osijek odigrao tek 1014 minuta, a Đaloviću standardni Devetak 1283 minute, otprilike pola manje nego ove sezone.
Blizu su i defenzivci Ante Majstorović i Ante Oreč s 46 % odnosno 40 % više minuta ove godine u odnosu na proteklu. Deset najstandardnijih s izuzetkom vratara Martina Zlomislića zatvaraju Toni Fruk i Stjepan Radeljić, s otprilike četvrtinu više pretrčanih kilometara nego u isto doba prošle godine.
Pritom treba napomenuti da je stvarna razlika vjerojatno i veća, jer podaci s Transfermarkta ne broje sudačke nadoknade…
I sve to uz tolike rotacije, u kojima su više od dvije trećine utakmica zaigrali Luka Menalo (21), Duje Čop (19), Merveil Ndockyt, Amer Gojak (oba 18), a više od polovice Daniel Adu-Adjei i Bruno Bogojević (oba 14).
Do kraja kalendarske 2025. godine, Rijeci preostaje još šest službenih utakmica.
Vatreni završetak godine
Danas ide na noge jednom od najozbiljnijih niželigaša u državi, bjelovarskoj Mladosti iz Ždralova. Za vikend dočekuje Vukovar 1991, naredni četvrtak Celje, zatim putuje u Istru pa Krakow (Shakhtar), da bi se 21. prosinca mogla podvući crta oproštajem protiv Gorice.
Victor Sánchez odlučio je započeti s nominalno B sastavom protiv Lokomotive, s ciljem da utakmicu umrtve (ili pokušaju spasiti) nominalno najbolji. Ispalo je suprotno; vodstvo je anulirano dok je na terenu bio A sastav!
Kup je označen kao bitniji od jednog ligaškog kola (u kojem se izvukao zaslužen i dobar bod!). Zato se protiv Mladosti očekuje najjača momčad, znajući da nema popravnog ispita.
Protiv Vukovara će izgledno ista (ili slična) imena morati stisnuti zube, a hat-trick će u tjedan dana zaključiti protiv Celja. To su ujedno tri najbitnije utakmice do kraja kalendarske godine.
One će definirati hoće li Victor Sánchez ostati na klupi Rijeke, jer ima imperativ pobjede u sva tri susreta.
Sve manje od toga značit će ili ispadanje iz Kupa, izgledni oproštaj od Europe, ili nastavak slabih rezultata u domaćem prvenstvu. Iz potonjeg će se Rijeka još najlakše i izvaditi, pa možda ni protiv Vukovara istovremeno ne zaigraju Oreč, Dantas, Vignato i Fruk, kao samo dvaput ove godine (AEK, Hajduk)…
U najjačoj Rijeci ima baruta, a Sánchez je i dalje neshvaćeni genij. Netko će taj nadimak staviti u navodnike, drugi će ga izgovoriti ozbiljno. I tek će vatreni kraj kalendarske godine usmjeriti njegov daljnji put.
Uspije li Sánchez uzeti maksimalan plijen protiv Mladosti, Vukovara i Celja po principu ko te pita, sezona Rijeke brzo će postati spašena. Zahvaljujući njemu. S nestrpljenjem će se čekati zimski prijelazni rok, u nadi da se i ove sezone može do titule sa šezdesetak bodova…
Ako se to ne dogodi, prvi pod povećalom (nakon Victora Sáncheza) bit će sportski direktori Darko Raić-Sudar i Antonini Čulina, koji će biti označeni sukrivcima za kadar nedostojan kvalitete aktualnog prvaka države.