Tibor Halilović je zagrebački dečko, koji u svom Dinamu nije skupio nijednu službenu seniorsku minutu. Nije mu bilo lako probiti se do minutaže u društvu talenata svoje generacije; Domagoj Pavičić je godinu stariji, Alen Halilović je godinu mlađi. Sva tri su na kraju završili u Rijeci – Tibor i Pavičić su svoju šansu u zdravoj okolini objeručke prihvatili, dok je ozbiljna karijera Alena Halilovića odavno završena, samo radi njega samog.
Nakon Dinama, gdje je kao golobradi junior promatrao iskusnije, a zatim i kvalitetne sezone Lokomotive, završio je u glavnom gradu Poljske. Ali nije se ni u Wisli Krakow zadržao dugo. Nakon samo sezonu i pol, gdje je igrao sve i svašta uglavnom ulazeći s klupe, vratio se u domovinu u siječnju 2019. godine. U Rijeku stiže kao 24-godišnjak, ali prvo i osnovno kao anonimus. Ivan Mance doveo ga je kao zamjenu za Srđana Grahovca odnosno Filipa Bradarića, a trebao se nametnuti novopečenom treneru Bišćanu.
Požrtvovan igrač, velikih pluća i brzog okreta, trebalo mu je samo nekoliko uvodnih kola dok se dokaže.
Došao je tiho i ušao u legendu.
Iz sastava ispada samo radi suspenzije ili ponekad radi ozlijede. Vezni red tadašnje Rijeke bio je među pokretnijima u ligi – uz Halilovića, često je blizu bio i Stjepan Lončar, doveden iz Širokog pola godine ranije. Mađarski Ferencvaroš – koji će na kraju otkupiti Lončara – već je na ljeto 2019. poslao milijun i pol eura vrijednu ponudu za Halilovića. On je to hladno odbio dodavši – ‘U tom trenutku procijenio sam da mogu više napraviti u Rijeci’.
Pokazalo se da će upravo Tibor Halilović biti ključni igrač Rijeke u korona sezoni 2019/2020, a krunu karijere na Kvarneru proslavit će u finalnoj utakmici Kupa protiv Lokomotive na praznom i mračnom Šubićevcu, kada je bio i jedini strijelac.
Nizozemski Heerenveen je već ozbiljno zagrizao za njega u proljeće 2020. godine, kada je situacija u svijetu ukazivala na otkazivanje svih nogometnih utakmica. HNL je prekinut u ožujku, a Rožmanova Rijeka je navijače ispratila sa 2:0 protiv Hajduka. Bila je to moćna radna momčad, a Hajduk je bio sretan sa samo dva primljena gola.
Sve je bilo upitno u svijetu nogometa, ali Nizozemci nisu posustajali. Nakon nastavka sezone u lipnju, Tibor je ostao standardan, a Rijeka sezonu završava četiri minute udaljena od mjesta koje bi vodilo u Ligu prvaka. Domogla ga se Tomićeva Lokomotiva autogolom Lončara u Osijeku u 88. minuti posljednjeg, 36. kola, i kasnije osramotila u kvalifikacijama.
Nesretna odgoda
U danima kada se očekivala Halilovićeva prodaja, upravo je gostovanje Tomićevoj rasprodanoj Lokomotivi odgodilo potpis. Na poluvremenu utakmice 2. kola, koju je Rijeka minimalno izgubila, Halilović je izašao zbog ozlijede koljena. I to u dvoboju sa svojim rođakom Dinom. Pauzirao je većinu jesenske polusezone, preskočio i Kolos i Kopenhagen. Vratio se tek pred kraj grupne faze Europske lige, krajem studenog.
Rijeka je zdrava sredina koja daje šansu svakome da pokaže što zna, s povjerenjem, a ne onim mačem nad glavom zbog bilo kakve pogreške.
Halilović u izjavi Danijelu Vukušiću za 24sata
Nije dugo trebalo da pokaže koliko je bitan kotačić za Rijeku. Iako su u veznom redu Rijeke tada bili i spomenuti Lončar i Pavičić, ali i Gnezda Čerin, svi uglavnom pozicijski iza Franka, Halilovićev je povratak nakon tromjesečnog izbivanja dočekan raširenih ruku.
Dovoljno govori da s njim na terenu Rijeka u Europi ostaje neporažena gledajući samo minutažu. Ušao je u 65. minuti protiv nizozemskog AZ-a (na rezultatu 4:0, do kraja je Rijeka smanjila na 4:1). Iako su domaćini posustali, Tibor je povezao linije, Rijeka postigla počasni pogodak. Kasnije je odigrao svih 90 minuta na gostovanju protiv Real Sociedada (2:2), odnosno u domaćoj pobjedi protiv AZ-a (2:1). U HNL-u jednak učinak: u tri najteže utakmice Rijeka s njim u sastavu dvaput remizira (1:1 i 2:2 protiv Osijeka i Dinama), a na Poljudu uzima pun plijen (1:2). Bilo je to dovoljno za Heerenveen, koji ubrzo ponovo aktualizira razgovore i Tibor početkom 2021. godine odlazi u Nizozemsku.
U Rijeci je u 5000 minuta terena upisao 65 nastupa, zabio 7 golova i asistirao za još 4. Osvojio je dva Kupa s Rijekom.
Bio je to tipičan primjer Rijekinog modus operandija. Doveden je igrač bez medijske pompe, skautiran i odabran prema potrebama tadašnjeg trenera. Iskoristio je pruženo povjerenje, pokazao se kao ključan igrač, i napravio inozemni iskorak. Rijeci je donio milijun i pol eura, a sebi osigurao ugovor od tri i pol godine u jakoj europskoj ligi.
U Nizozemskoj jednako uspješan početak
Halilović je ubrzo pokazao da epizoda u Rijeci nije bila slučajnost. U fizički vrlo zahtjevnoj nizozemskoj ligi, kao član momčadi sredine ljestvice, bio je standardan. I ne samo standardan – od potpisa i prve utakmice 14. siječnja 2021., Halilović je povezao čak 47 utakmica u kojima je počeo od prve minute. Bez suspenzije, bez ozlijede. Niz je prekinut nakon više od godinu dana, 5. veljače 2022., kada zbog ozlijede propušta dvije utakmice. Gotovo cijelu jesensku polusezonu 21/22 nosi kapetansku vrpcu i uživa veliko povjerenje trenera Jansena, koji ga je i “pronašao”.
Tada je Halilović jednim okom pratio reprezentaciju, a drugim koji će klub iz Liga petice poslati prvu ponudu, jer bio je na vrhuncu svojih igara. “Njegov” trener Jansen nakon skoro tisuću dana na klupi odlazi pred proljeće, ali on ostaje u prvoj ekipi kod dosadašnjeg pomoćnika. Nažalost po Tibora, njegov niz prestaje u ljeto 2022. godine. Momčad trajno preuzima van Wonderen: Heerenveen ostaje oko devete pozicije kao i do tada, ali Halilović seli na klupu, ponekad i tribinu. Dvojac Haye-Tahiri, postaju nezamjenjivi, a Haliloviću se prema svemu sudeći smiješi rastanak na ljeto.
Povratak nije nerealan
Tiboru Haliloviću ugovor ističe 2024. godine. S trenutnih 28 godina na temelju svojih fizičkih mogućnosti, pred njim je još barem pet sezona nogometa na vrlo visokoj razini. U više navrata je izjavio da mu je u nogometu bitno samo – igrati. To trenutno na sjeveru Nizozemske nema, a prema pisanjima tamošnjih medija, u sličnoj je poziciji kao što je bio Mitrović u Belgiji: nema budućnost u trenutnom klubu. O njegovoj karijeri brigu vodi Branko Hucika.
Hucikina HBR Sport agencija je s Rijekom bila vezana kroz nekoliko imena: Igor Bišćan bio je trener, Sandro Kulenović i Zoran Arsenić na posudbi, a Mislav Oršić pod ugovorom.
Pomlađenoj Jakirovićevoj Rijeci sigurno će trebati jedno iskusnije ime u veznom redu kada krene veselje ljetnog mercata. Nakon Emira Dilavera, Mateja Mitrovića i Alena Grgića, bio bi četvrti najstariji član ekipe. Ali s više od 220 utakmica u nogama, imao bi što za reći, a posebno pokazati. Fizikalijama i jakim radnim navikama savršeno se uklapa u Jakirovićevu viziju nogometa: borben, agilan i dvosmjeran igrač u srcu veznog reda uvijek je tražena roba.
Uspoređujući kadar stroja kojeg je Jakirović stvorio u Zrinjskom, najveće poveznice nalazimo u profilu Ivana Bašića. Ove sezone otišao je u Rusiju, a iako mrvicu ofenzivniji, često bi imao ulogu osmice, “trkača” s loptom. Bašić je kod Jakirovića standardno igrao isturenijeg veznog, mjesto koje u Rijeci sada drži Niko Janković.
Status veznog reda
Upitna je ugovorna situacija sa većinom Rijekinih centralnih veznjaka: spomenuti Janković je na posudbi, Selahi pred transferom preko godinu dana i ulazi u posljednju godinu ugovora, a Hodža je uz Frigana najpotentniji mladi igrač ove Rijeke i ponude se očekuju. Nije isključeno da sva trojica budu bivši na ljeto, a osim Emmanuela Bande, kvalitetnih unutarnjih zamjena spremnih za prvih 11 trenutno nema. Adrian Liber marljivo skuplja minutažu, čeka priliku i svako toliko pokaže da u njemu ima kvalitetnog materijala. Ali fali mu crta konstante.
Mato Stanić ima mizernu minutažu i teško da će “eksplodirati” s 25 i pol godina. Ivan Lepinjica (24) je na posudbi u njemačkom drugoligašu Arminiiji – dojam je da tetovirani “Lepi” nema budućnost u Rijeci, čak i ako Arminia ne iskoristi opciju otkupa ugovora. Ozbiljan nogomet može igrati jedino kao usamljeni korektor veznog reda u 4-1-4-1 formaciji, koju pod Jakirovićem nećemo gledati.
Ali ono što je poznato jest da Jakirović voli i želi imati spreman kadar prije europskih utakmica, naravno uz sve realniju nadu da će do njih doći. Možda se ove sezone prvi put u novijoj povijesti Rijeke budu birala na papiru mrvicu slabija, ali rješenja koja u Rijeku žele doći sutra. Za razliku od prije, kada se razna pojačanja čekalo sve dok se ne izjalove unosniji inozemni transferi pa bi onda odabrali Rijeku.
U BH medijima spominje se Jakirovićev interes za Petra Sučića, igrača Dinama na posudbi u Zrinjskom. Njega je također afirmirao trenutni trener Rijeke, a tamo je i Silvio Ilinković, kojeg je upravo Rijeka ovo ljeto prepustila na Jakirovićevo inzistiranje dolaska. Obojica su standardni, a znajući za prijateljstvo Jakirovića i trenera Zrinjskog, inače bivšeg igrača Rijeke Krunoslava Rendulića, ne bi čudilo da se odradi pokoji transfer između dvaju klubova.
U juniorima Rijeke se ističu Boris Mikloš (17 i pol godina) i Borna Panić (18), na kaljenju u Toplakovoj Kustošiji je i nešto defenzivniji Marino Kukoč (na ljeto će navršiti 19), a tu je i mladi reprezentativac Crne Gore Strahinja Tešović (18). Možda upravo oni budu dio nekog paketa ako netko iz Zrinjskog bude u fokusu Rijeke. Jer tek treba vidjeti što im donosi tranzicija u seniorski nogomet: Veldin Hodža u tome je uspio, ali Adrian Liber zasad još nije.
Tibor Halilović itekako bi imao mjesta u ovoj Rijeci. U sezoni 2019/2020, u svim ključnim karakteristikama modernog veznog igrača, Halilović je bio u gornjoj polovici. Prema osvojenom prostoru (engl. progressive run), ispred su bila samo četvorica: Stjepan Lončar, Luka Ivanušec, Domagoj Pavičić i Slavenov Arijan Brković. Nećemo detaljno o statistici jer nije tema ovog teksta (tome nam služi rubrika Dupli pas); ali ispod priložena je grafika usporedbe s tadašnjom konkurencijom pa sami možete pogledati detaljnije. Sve upućuje na box-to-box profil igrača koji je u gotovo svim kategorijama bio u najboljih 25% veznjaka.
Halilovićeva karijera u Heerenveenu vrlo je vjerojatno stvar prošlosti. Svoj vrhunac pod aktualnim trenerom će teško ponoviti, iako od toga ne odustaje. Ispao je iz sastava bez objašnjenja, a iako i sam naglašava kako se stvari brzo mogu promijeniti, realnost pokazuje da je trenutno tek peta opcija u veznom redu. Na proljeće je skupio 99 minuta terena od mogućih 1530 – samo 6,5%.
Promjena sredine na ljeto je izgledna, ali upitna je Halilovićeva želja za povratkom u HNL. Heerenveen ne računa na visoku odštetu, jer Tibor na zimu može pregovarati kao slobodan igrač. Ako se situacija ne promijeni, svima će biti u interesu rastanak. Rijeka tu ima svoju šansu, a Tibor Halilović si eventualnim povratkom otvara priliku ostvariti isto što i Franko kada se vratio iz Belgije na posudbu. Vratiti u zdravu sredinu, kvalitetom podići momčad, i nakon dvije dobre sezone, s 30 godina uhvatiti popularni vlak za osiguranje egzistencije, primjerice u Kini.