Roman Bezjak i Ivan Mance pozirali su na Kantridi 14. svibnja 2015. godine nakon što je Slovenac potpisao trogodišnji ugovor. Bio je to najraniji zvučni transfer u eri Damira Miškovića, potvrđen tri kola prije završetka HNL-a! Mance mu je predstavio projekt, šaptao koliko je bilo potrebno, a Bezjak je samo godinu kasnije prešao u njemački Darmstadt za 2 milijuna eura. Tad je Dubai bio zimska riječka baza za pripreme… Odnosno, nije odmoglo što je Rijeka bez pardona mogla potpisati reprezentativca u najboljim godinama iz bogatog Ludogoreca.
Dakako, riječ je o anomaliji iz nekih boljih vremena, a nije ni tada sve bilo savršeno. Primjerice, tek u srpnju došli su Anas Sharbini i Franko, u kolovozu Alexander Gorgon i Andrej Kramarić, a početkom rujna Marko Vešović i Marko Pjaca. Kontakti uvijek postoje mjesecima pa i godinama unaprijed, ali nerijetko se na prvi trening mora pričekati.
Svake godine postoji i neki dodatan faktor (pregovori s Black Knights grupacijom, korona…), a dolaske usmjeravaju odlasci. Pa u slučaju manjeg broja prodaja odnosno zadržavanja kostura momčadi, ponekad nema potrebe za kupovinom.
Uz sve to, Rijeka se na kraju uvijek ekipira i preživi godinu. Tako će biti i ove godine, iako zasad sve upućuje na sporiji ulaz u ljetni prijelazni rok. No, je li uistinu sporiji nego inače?
Usporedili smo tekuću i prijašnjih pet sezona ljetne tržišne aktivnosti Rijeke, uključujući posudbe, a bez priključenih juniora i igrača tržišne vrijednosti manje od 100 tisuća eura.
Ovog ljeta, ne računajući priključene mlade igrače, Rijeka je dodala tri imena u prvu momčad. S posudbe se vratio Dominik Iankov (14 utakmica za Lokomotiv Sofia na poziciji of. veznog), a potpisani su Jakov Puljić i Ivan Ćubelić. Na papiru ih ima još, ali drugi nisu na raspolaganju Keku: Šimun Butić i Marko Aščić posuđeni su Muri, a Manev i Dogan traže novi angažman.
Za početak srpnja, aktivnost je ispod petogodišnjeg prosjeka.
U periodu od 2021. do 2025., u prosjeku bi se ljeti do 10. srpnja potpisalo barem pet novih, ili novih-starih imena u slučaju povratnika s posudbi. Dva više nego (zasad!) ove godine.
Tekuća sezona je specifična zbog Svjetskog prvenstva koje definira tempo tržišta. Potvrđuje to i 2024. godina, kada se igrao EURO: tad je Rijeka do prve trećine srpnja potpisala tek Josipa Posavca i novog kapetana Antu Majstorovića.
Rijeka slabi na tržištu
2022. je SP bilo u zimskom terminu, pa je u posljednjih 10 godina jedini usporediv prijelazni rok bio onaj 2018. godine, posljednji iz Kekova prvog mandata. Doduše, tada su stvari odrađene znatno drukčije pa su četiri ljetna potpisa odrađena u vrlo ranoj fazi: Pavelić i Velkovski krajem svibnja, a Mamić i Lončar sredinom lipnja.
Još je pet imena formalno potpisano nakon posudbe: Puljić, Župarić, Acosty, Raspopović i Milan Ristovski. Kek je imao okupljenu ekipu praktički prvog dana priprema, pa se ostatak ljeta samo prodavalo po potrebi. Rezultat? Debakl u Europi i ispadanje od Sarpsborga u kolovozu, te Kekova ostavka početkom listopada.
Prosječno bi u ljetnom roku Rijeka dovela 11 novih imena, što znači da ove godine (vjerojatno) slijedi još 8 prinova!
Nešto se naravno pita i klubove, sportske direktore i igrače. Dokaz da se jaki transferi mogu odraditi i ranije je Tiago Dantas, koji je prošle godine iznenađujuće osvanuo na Rujevici već 7. srpnja. Na devijaciju iz 2023. godine ne treba trošiti riječi: Petrovič, Ivanović, Pašalić, Fruk i Radeljić stigli su do polovice srpnja.
Kada iste transfere pogledamo na razini mjeseca, očekivano se većina poslova definira u lipnju i srpnju. I u tom pogledu, Rijeka kaska za uobičajenom praksom.
Ako se gledaju prosječne tržišne vrijednosti, zasad je Rijeka u razini s prijašnjim sezonama, s prosjekom od oko 500 tisuća eura vrijednosti prinova i(li) povratnika, koja je do sredine srpnja uglavnom stabilna, s izuzetkom prošle sezone radi dolaska Dantasa (Transfermarkt vrijednosti 2.8 milijuna eura).
Očekivano je vidljivo da se u ranoj fazi potpisuju slabija imena nego u kasnijim mjesecima.
Usporedno s HNL-om, Rijeka je također u blagom zaostatku:
| Klub | Ulazni transferi |
|---|---|
| Rudeš | 0 |
| Istra 1961 | 1 |
| Varaždin, Lokomotiva | 2 |
| Rijeka, Osijek, Gorica | 3 |
| Dinamo | 4 |
| Slaven Belupo | 5 |
| Hajduk | 7 |
Usporen ulazak u ljeto
Više vremena za definiranje kadra kupio je i povoljan europski ždrijeb. Sportski sektor radi znajući da ih prva ozbiljna utakmica čeka tek početkom kolovoza. Rijeka će u periodu od 6. do 13. kolovoza odraditi dvije europske utakmice (3. pretkolo), a između ugostiti Dinamo. Vremena dovoljno čak i za temeljitu dugoročnu rekonstrukciju, ako tekući mandat Matjaža Keka planira trajati dulje od godinu dana.
Panici mjesta nema, a puls javnosti bit će značajno drukčiji ako se već ovog tjedna Rijeci priključi barem jedno zvučno ime. Ali kad se to i dogodi, u kontra smjeru očekuje se i pokoja prodaja… Izgledno ćemo vrlo brzo biti u situaciji autobusnog kolodvora bez vremena za uigravanje sastava, što će dodatno otežati već sada male šanse za ulazak u europske grupe.
Milijunsko pitanje jest: je li se to moglo izbjeći?
Na tržištu koje je potisnulo financijski srednji sloj klubova sve je teže pronaći edge. To nije problem jedinstven Rijeci.
Prednosti projekta, stabilnosti, europskog izloga, obiteljskog pristupa upravljanjem klubu i – nimalo irelevantno – života na Jadranu…brzo se izjednače s odlaskom u Sibir ako je na stolu sto tisuća eura razlike. A danas je nerijetko razlika i veća. U kontinuitetu nije moguće ekipirati momčad za borbu za vrh s uvjetima za sredinu.
Sve je teže prodati muda pod bubrege. U toj priči manju ulogu ima pozicija sportskog direktora, a veću paket kojeg je ovlašten ponuditi. Ali i sportski direktori bi se uskoro morali zapitati može li bolje…
Odnosno, ako ne mogu biti financijski najunosnija ponuda na stolu, čime mogu premostiti jaz?