Čitav stadion u bijelom, Rijeka bez glavnog sponzora, protivnik upitne kvalitete i na izletu u elitnom rangu, a najbolji igrač lige s 25 godina i dalje na domaćim travnjacima.
Svojevrstan homage prema nekim zaboravljenim, ali ne tako davnim vremenima. Jer iako praćeniji i organiziraniji, HNL nije nužno kvalitetniji nego je bio pred dvadeset godina. Pokazuju to i europski (ne)uspjesi.
Novca je u domaćem nogometu sve manje, a očito i interesa; Rijeka je dočekala kolovoz bez glavnog sponzora. Istekla je dvogodišnja suradnja s Favbetom, a tek 30 milijuna eura prihoda ukrajinske kladionice u 2025. godini značile su izlazak iz Rijeke i Dinama. Dinamo je dobio turski Kent Bank, a Rijeka još pregovara sa zainteresiranima.
Ali očito ih nema previše, što nije uobičajeno. Posljednji put bez sponzora bila je šampionske 2016. godine, a čak i za vrijeme poluprofesionalne lige, našao bi se neki Lero, Croatia Osiguranje ili Janaf.
“Prazan” dres stoga podsjeća na vrijeme kada je klupski identitet bio ispred marketinga. Kombinacija horizontalne i vertikalne crte u križu postale su simbol Rijeke kao što je to svojevremeno bio čisto bijeli dres. Ovaj put obogaćen činjenicom da ga je (moguće posljednji put) dizajnirao domaći stručnjak svjetskog renomea, Juraj Zigman.
Sličnu notu nosi i činjenica da Toni Fruk, s 25 godina, i dalje igra u Rijeci. U eri preranih transfera mladih igrača čim “zamirišu” milijuni, neobično je na Rujevici gledati igrača u najboljim godinama koji je davno prerastao ligu. Nekad pravilo, danas iznimka.
Paradoksalno, dok HNL nerealno pokušava zakoračiti prema većem europskom koeficijentu, dogodi se povratak u jednostavnija vremena.
Teško da će čisti dres potrajati dugo, pa je u doba globalizacije pridodao dobrodošlom, ali privremenom dašku HNL romantike.