Dobro došli u još jednu završnicu HNL-a. Točnije, SHNL-a, da ne zaboravimo svi da je generalni sponzor lige kladionica, dok su još dvije kladionice ujedno i glavni sponzori većine klubova. Dok se na zapadu uvode zakoni koji će svoditi doticaj igri na sreću i sporta na minimum, mi smo prema običaju nekoliko koraka iza svih. Kod nas se nedosuđeni prekršaji pravdaju igračima koji “prebrzo” trče, mi smo ti koji uvode “visoke žute” kartone… Ali skakat ćemo od sreće kada HNL farsa bude završavala na sudačkim pogreškama.
Tri kola prije kraja, HNL je ipak pokazao sve svoje čari, koje su – valja priznati – uglavnom izostale ove sezone. Rijeka ove subote gostuje u Šibeniku, koji se nažalost pokazao kao još jedan neuspješan pokušaj privatizacije. Kao pred petnaestak godina, plaće su počele kasniti, a dugovi (prijašnjih Uprava) gomilati.
Glavni problem je dug bivšem treneru Mariju Cvitanoviću, koji je Šibenik vodio u sedam kola pretprošle sezone. Dug je prema riječima vlasnika kluba u potpunosti podmiren, ali zbog blokade računa u Šibeniku, dužnicima je novac isplaćen s drugog računa. Što bi trebala biti poslovna praksa, jer kad ti netko duguje novce, u pravilu si sretan ako ih ikada dobiješ, jer alternativa (i nažalost još jedna poslovna praksa kod nas) jest da dužnik zatvori tvrtku i otvori novi d.o.o. i mirno krene iznova. Kao i neki domaći nogometni klubovi: izbrišeš dugove, zadržiš naslove.
Novci su dakle sjeli, ali osporava se račun s kojih su isplaćeni, pa je HNS brže-bolje odlučio oduzeti Šibeniku dva boda kako bi Lokomotiva s mirnih šest bodova prednosti ušla u finiš natjecanja. Lokomotiva, koju odnedavno vodi Mario Cvitanović… Lokomotiva, čiji je najbolji igrač Robert Mudražija 20. ožujka prošao liječnički pregled u Dinamu (u kojeg prelazi na ljeto), iako 15. ožujka nije bio dovoljno spreman za igru u međusobnom dvoboju Lokomotive i Dinama.
Ta ista Lokomotiva će i u 35. kolu ugostiti Dinamo. Ali ne na Kranjčevićevoj, nekadašnjem domu još jedne neuspjele privatizacije (Medićev Zagreb), gdje je igrala gotovo sve domaće utakmice od ulaska u ligu 2009. godine. Ne može na Kranjčevićevoj, jer ona kreće u rekonstrukciju. Rekonstrukcija nije mogla pričekati regularan finiš sezone u kojem je Lokomotiva trebala odigrati još samo dva kola, jer uskoro su lokalni izbori… Kako će se kupiti glasovi ako se nije zabio “prvi kramp”, jer izbori su dan nakon što se trebala odigrati posljednja domaća utakmica Lokomotive. Nije da nije bilo najavljeno mjesecima unaprijed, što bi ozbiljni savez registrirao na vrijeme i jednostavnim potezom zamijenio domaćinstva u 26. i 35. kolu.
Ali znamo gdje živimo, pa će Lokomotiva ugostiti Dinamo na svom zamjenskom stadionu: Maksimiru. Dinamo će stoga tri preostala kola odigrati na svom terenu. Moći će Lokomotiva vjerojatno i igrati s manjim teretom, jer će Šibenik samo matematički ostati u igri, osim ako si trener Lokomotive ne odluči otežati posao ostanka u ligi i prihvati uplatu podmirenog duga.
Šibenikov moral i profesionalni sportski interes ne smije biti upitan, ali s druge strane, neslužbeno se priča kako će, u slučaju odbijene žalbe za oduzete bodove koju su uputili prema HNS-u, istrčati s juniorima. Tko ih u takvom scenariju može i kriviti, osim pojedinih renomiranih novinara bliskih Dinamu, koji propitkuju legalnost i otvoreno zazivaju da Dinamo stimulira nogometaše Šibenika? Jer “u Španjolskoj je, recimo, to znala biti i praksa, uz objašnjenje da se radi o svojevrsnoj ‘sivoj zoni'”.
Rijeka u dva tjedna definira uspješnost sezone
Đalovićeva Rijeka ne može se opterećivati kalkulacijama jer zna da joj siguran naslov prvaka donose isključivo tri pobjede u preostala tri kola. Rane od Hrvatskog Dragovoljca pod Goranom Tomićem su i dalje svježe. A i o ovogodišnjim oscilacijama dovoljno govori podatak o maksimalnom broju pobjeda u nizu: dvije. Doduše, Radomir Đalović je prvi trener Rijeke koji je zaredom pobijedio Dinamo, Hajduk i Osijek, pa mu četiri pobjede u završnici HNL-a ipak ne bi trebale biti nemoguće. Iako poljuljani u psihološkom smislu, neupitno dovoljno kvalitetni i u rastu.
Što se tiče lige: prvo Šibenik, a onda Poljud, gdje će biti zanimljivo ispratiti Jadranski derbi. Hoće li se tada ponoviti 1999.; prepuni stadion skandirao je Rijeci, a igrači Rijeke pljeskali Torcidi kada je Rijeka pobjedom u pretposljednjem kolu izbacila Hajduk iz borbe za naslov i ostala jedini konkurent tadašnjoj Croatiji. A možda se pak ponovi 2009., kada je Rijeka na Kantridi na 22. rođendan Armade pobijedila Hajduk iako nije imala velik rezultatski imperativ, a nanesenim porazom matematički izbacila Hajduk iz borbe za naslov.
U nadolazećem Jadranskom derbiju svi gube remijem, pa će se i tada otvoriti pitanje “što ako u 90. minuti bude 0:0”? Slična je priča i u Slaven Belupu, koji osvajanjem Kupa osigurava europski nastup neovisno o ligaškoj poziciji, što njegovo gostovanje Dinamu ovog vikenda čini puno manje bitnom utakmicom nego Kup koji igraju sljedeći tjedan protiv Rijeke. Stoga (i oni?) komotno mogu istrčati s juniorima.
Dobro došli u još jednu završnicu HNL-a… Obično se žalimo da su dosadne jer je sve uglavnom unaprijed riješeno prije svibnja, ali kada uz zanimljivost troboja iz ormara kreću ispadati kosturi (kao i prošle godine s VAR aferom), brzo požalimo što je neizvjesno.
Rješenje je jednostavno: trk u kladionicu prokockati plaću; oni jedini i sponzoriraju ovo sranje.