Pod Željkom Sopićem, Rijeka je igrala ho-ruk nogomet. Stjepan Radeljić po potrebi je bio špica, a kad je rezultat bio nepovoljan, u igru bi ušli svi prisutni ofenzivci, golo oko gledatelja rijetko bi prepoznalo planske poteze. Ali agresivni ulazak u utakmicu, visokim presingom od prve minute, s mnoštvom udaraca, rijetko kad je zakazao.
Neki će reći populistički nogomet, i nisu potpuno u krivu. Jer što su drugo Sopićevi treninzi u 3 ujutro nego predstave za javnost? Imaju svoju svrhu, ali da nemaju dvostruko značenje, ne bi bili tema medija svaki put kad bi se dogodili.
Pod šampionskim Radomirom Đalovićem, u sezoni u kojoj je Rijeka na prodajama devetorice prvotimaca uprihodila oko 20 milijuna eura, sve se s vremenom svodi na “ko te pita”. I ne treba dalje od toga. Čak i u lažnom narativu slučajne dvostruke krune (na sreću i slabe konkurente), trofeji su tu. Kao generali poslije bitke, ne možemo Đaloviću zamjeriti gotovo ništa.
Ali i kod njega je Rijeka ulazila beskompromisno, često s više udaraca nego protivnička momčad. Kod obojice trenera, momčad su činili uglavnom igrači s hrvatskog govornog područja. Zalomio se obojici pokoji Danilo Veiga, Jorge Obregon ili Nais Djouahra, ali ostatak je sastavljen od uobičajenih slavenskih prezimena. Zvali se oni Veldin Hodža, Franjo Ivanović ili Lindon Selahi, pod Balkanskim trenerom su svi Balkanci jurili kao navijeni.
Šampionski gard: Rijeka ima 160 minuta s igračem manje na Rujevici, i gol razliku 4:1.
(od studenog 2024. do danas)
Takva jurnjava donijela je Rijeci srebro i drugo mjesto pretprošle, odnosno dvostruku krunu prošle sezone. Uz vidljive probleme kod obojice trenera.
Sanchez ima drukčiju viziju
S igračem manje na Rujevici, Rijeka je pobijedila Goricu (Selahi isključen, Rukavina strijelac u 85′) i Varaždin (Radeljić isključen, Menalo strijelac u 90+2′).
Danas je po pitanju nacionalnosti situacija poprilično drukčija. Rijeka je protiv Slaven Belupa započela s petero stranaca: Dantas, Ndockyt, Morchiladze, Vignato, Adu-Adjei. Barem dvojica su svima sigurni članovi udarne postave Rijeke, a još dvojica spadaju među najboljih 15 u kadru.
Njihova kvaliteta je neupitna: Morchiladze je odigrao jako dobru partiju i izašao zbog taktičkih razloga, Vignato vukao iako nije išlo, Ndockyt je izjednačio rezultat, a igrač utakmice Tiago Dantas je autor pogotka (dosadašnje) sezone. Jedino je Daniel Adu-Adjei ostao dužan.
Kod Sancheza se vide enormni pomaci u igri, za što mu je trebalo malo vremena i isprobavanja. Iako treba priznati da je statistički Slaven Belupo imao veće šanse za pobjedu… Rijeka je iskoristila prednost domaćeg terena i na mišiće uzela bod.
Iako je već u 2. minuti gostujuća momčad imala vodstvo. Sanchezu često fali Sopićevog i Đalovićevog balkanstva u ranijoj fazi. Do 15. minute, Sanchezova Rijeka stvara manje izglednih prilika nego kod prethodne dvojice trenera.
Vrhunski taktičar i fleksibilni trener bogatog igračkog iskustva ponekad možda i zaboravi da je danas u 21. ligi na kontinentu prema UEFA koeficijentima. A u takvoj, male stvari poput ratničkog nabrijavanja pred prvi zvižduk igraju značajnu ulogu. Možda i značajniju nego sav talent Samuelea Vignata, lucidnost Tiaga Dantasa, i nadamo se neke slične pozitivne karakteristike Barišića, Barca, Morchiladzea i ostalih.
Kvalitetu ne može nadoknaditi samo trka sto na sat. Ali može ju pojačati, dodatno istaknuti.
Naravno, nešto se pita i protivnika, a bitna je i kvaliteta momčadi. O faktoru rotacija ne treba trošiti više riječi… Ali, statistički gledano, Sanchezova Rijeka je tu negdje između Sopićeve i Đalovićeve u nastavku utakmice, nakon 15. minute:
Kako utakmica teče, Rijeka je jaka. Ali u svakoj četvrtoj službenoj utakmici, Rijeka pod Sanchezom praktički kreće s pogotkom zaostatka: bez Kupa (Maksimir, Mladost), Rijeka je u preostalih 20 utakmica 5 puta primila pogodak do 15. minute.
| Protivnik | Primljen gol | Rezultat |
|---|---|---|
| Slaven | 2′ | 2:2 |
| Istra | 5′ | 2:1 |
| Varaždin | 15′ | 0:1 |
| Osijek | 2′ | 4:2 |
| Noah | 6′ | 0:1 |
Prethodnici nisu imali toliko problema, a Željko Sopić je tu briljirao: samo triput u 49 utakmica je Rijeka bila u rezultatskom minusu do 15. minute. Iako bi igrači zbog toga nerijetko bili ispuhani u kasnijoj fazi…
Što je onda problem u otvaranju? To je na Sanchezu da zaključi: prvo, vidi li problem ili je i to dio plana, a ako je potrebno, kako ga riješiti.