Kakva pojačanja ima Rijeka u unutarnjim rezervama?

Ljetni prijelazni rokovi u domaćem nogometu uobičajeno su nalik autobusnom kolodvoru. Ali onom riječkom, ne modernom zapadnjačkom gdje busevi napuštaju peron prema unaprijed definiranom rasporedu. U HNL-u su uglavnom svi na prodaju – svojevrsni moto Damira Miškovića apsolutno drži vodu, iako ga je ponekad bolje prešutjeti nego (pre)često ponavljati.

Rijeka nije izuzetak već možda i najbolji primjer. Iako riječki (nogometni) kolodvor bude među najaktivnijima svake godine, Rijeka se nikada ne raspadne već izađe jača. Nekad uz promašaj ili dva – ako se zovete Robert Palikuča onda ih napravite desetak – ali kvaliteta, rad i upornost na kraju uvijek bivaju nagrađeni dobrom sezonom. Rijeka i njezini navijači otprilike znaju tko su glavni proizvodi za koje će biti najviše upita nadolazeći prijelazni rok. Svi već računaju da će određeni igrač otići – ili je jako dobar, ili jako loš, ili najvrjedniji eksponat na čije se milijune zarade računa.

Ono što svima predstavlja problem pri slaganju ljetnog rostera jest neznanje kada će se to dogoditi.

Tko kuca na vrata udarne postave?

Kada netko napusti momčad, prođe određeno vrijeme dok se ne potpiše njegova zamjena. Ponekad to bude odrađeno po propisima pa prvi odabir bude dostupan, uvjeti su dogovoreni mjesec dana unaprijed, i potpis se dogodi unutar 24 sata. Ponekad se taj plan izjalovi, pa se ide u opcije B, C ili D, što bi moglo objasniti zašto je Rijeka ove sezone završila s Cosmijem, Đuričinom, Lunettom i drugima.

Sagledat ćemo kakve opcije ima Rijeka pod ugovorom: koji su igrači dostupni u trenutku odlaska nekog iz početne postave, i kakvu kvalitetu oni nude. Gledajući subjektivnu procjenu kvalitete i praznine koje su nastale povratkom Marina i Jankovića u Dinamo, tri imena se najviše ističu. Veznjaci Emmanuel Banda i Näis Djouahra odnosno Matej Mitrović djeluju najbliže početnom sastavu.

Banda, Djouahra i Mitrović imaju epitete potencijalnih ljetnih pojačanja.

Banda je od svojih 19 utakmica samo 4 puta odigrao od početka do kraja; 13 puta je ušao s klupe, a 2 puta je počeo pa izašao. Djouahra je preživio sva četiri trenera – u jesenskom kaosu bi dobivao uglavnom po poluvrijeme, a kasnije je preskočio završnicu jeseni i početak proljeća zbog ozlijede. Stoper Mitrović je igrao u 5 nastupa na proljeće nakon duže ozlijede: u 4 od prve minute, a protiv Hajduka je ušao pred kraj.

Kod svih je vidljiva kvaliteta, ali vide se i neke njihove boljke. Djouahri mnogi zamjeraju prve kontakte s loptom – ostavlja dojam dizelaša: treba mu vremena da se zagrije, a posljednji potez mu je često pogrešan iako do njega može nanizati par igrača bez poteškoća. Jakirović je kroz povećanu minutažu u finišu sezone pokazao da računa na 23-godišnjeg Francuza koji s Rijekom ima ugovor do 2025. godine. A Djouahra je to iskoristio vrlo uspješno, i bio među boljim pojedincima i protiv Dinama i Osijeka.

Emmanuel Banda kreativni je veznjak, mekanog pasa i odlične dubinske lopte. Iako je odigrao najmanje, od srednjih veznjaka ima najbolje brojke: 2 gola i 2 asista više su nego što su skupili Hodža (1 gol, 1 asist) i puno ofenzivniji Janković (2 gola, 1 asist) odnosno isto koliko i Selahi, koji je odigrao 33 od 36 HNL susreta. Ostaje zabilježeno da je u istoj polusezoni zabio dva gola direktno iz prekida: korner i slobodan udarac. Od Bande se najviše očekuje iskorak, ulazak i ostanak među najboljih 11, iako će ga neki modeli u nekoliko kategorija već sada staviti ispred Josipa Mišića, najboljeg igrača lige.

Matej Mitrović ostaje svojevrsna enigma. Popularni Mitar miljenik je riječke publike, dobri duh i uvijek nasmijan tip osobe. Ali vidi se koliko je štete naneseno ozljedama – Mitar djeluje usporeno iako njegove rutinirane reakcije brzo pokazuju o kakvoj je kvaliteti riječ. Međutim, za europske utakmice Mitrović mora biti u top formi. To će biti i njegov ljetni zadatak, kao i zadatak Sergeja Jakirovića i stručnog stožera kada počnu pripreme. Kao takav, bit će veliko pojačanje obrani koju bi polako trebao preuzimati od tri godine starijeg Emira Dilavera – ako u tome uspije.

Rezerve

Osim navedenih koji bi trebali napraviti korak više, petorica igrača su u ovom trenutku “ni vrit ni mimo”. Imena su to koja su upisala solidnu minutažu ove sezone, pogotovo na proljeće, ali kojima čini se fali nešto više da bi se ustalili i postali ključni dio Rijeke.

Alen Grgić i Ivan Smolčić imaju najviše minuta od nestandardnih igrača, ali kroz dvije vrlo različite uloge. Grgić je Jakiroviću joker s klupe: ušao je u igru u čak 14 od 19 proljetnih utakmica. Kao i Adrian Liber, najbolje koristi svoju brzinu odnosno agilnost kada su protivničke linije raširene, a igrači umorniji; pred sam kraj susreta. Liber je dobio istu zadaću, ali kroz manji broj minuta. Ivan Smolčić je suprotan, on služi kao defenzivna opcija na desnom beku. Ne djeluje to loše – uspješno je zatvorio i Lovrića i Sahitija. Pitanje je koliko srčani Smolčić, karakterno snažan poput svog brata, može pružiti protiv jačih defanzivno; jer njegovim igranjem ugase se ofenzivne ambicije po desnoj strani.

Dojam je da će od navedenih Adrian Liber dobiti najviše prilika sljedeće sezone, što je naslutio i sam Jakirović na pressici prije Osijeka.

Osim njih, solidnu minutažu dobili su i Jorge Obregon i Bruno Goda. Kolumbijac je aktivan od početka sezone, ali njegov golgeterski učinak u Rijeci je mizeran: u 66 nastupa zabio je tek 10 golova i dodao 7 asistencija. Obregonov ugovor ističe sljedeće godine i moguće je da će ovo ljeto biti dio potencijalnih trampi unutar HNL-a. Goda je počeo dobro, ali s vremenom pokazao stil igre sličan Andriji Vukčeviću – isključivo fizički nogomet, bez puno smislenosti ili kreativnog učinka. Upravo su to mane Crnogorca, unatoč njegovoj borbenosti. Goda bi mogao doživjeti sudbinu Smolčića: ima snažan gard u defenzivi, ali teško će do prve momčadi.

1, 2, 3, 4 – izgubljeni

Nakon prometnog ljeta u kojem se Rijeka nakrcala igračima upitnih kvaliteta, ostaje pitanje njihovog statusa. Uz devetoricu na posudbama, među aktualnim kadrom je još pet imena koja čini se nemaju budućnost u Rijeci. S posudbe se vraćaju:

• Mateo Pavlović – bez nastupa u St. Etienneu, ugovor do 2024., na zimu povezivan s kineskim prvoligašima
• Ivan Lepinjica – 22 nastupa u Arminiji Biefeld (2. njemačka) na posudbi s pravom otkupa, ugovor do 2024.
• Denis Bušnja – 15 nastupa u slovenskom Bravu, ugovor do 2025.
• Bernard Karrica – 17 nastupa u slovenskoj Gorici (ispali iz lige), ugovor do 2024.
• Tino Agić – 26 nastupa u Gorici (ispali iz lige), ugovor do 2024.

Tu je još i misteriozni slučaj Marija Vrančića, koji se vodi kao igrač pod ugovorom Rijeke, iako nije potpuno čisto na koji način je on otkupljen i zašto je uopće potpisan ove zime. Vrančić je standardan u Sarajevu, koje radi na tome da otkupi njegov ugovor. Na svojevrsnim posudbama su bili još i Marino Kukoč i Dominik Simčić (dvojne registracije u Kustošiji odnosno Orijentu), ali na njih Rijeka može računati. Filip Braut je također u toj priči nakon standardne sezone u Orijentu.

Jedini posuđen igrač koji bi u teoriji mogao dobiti (još jednu) priliku je Ivan Lepinjica. Tetovirani Lepi odradio je sezonu u 2. Bundesligi i bio standardan čitavu jesen, ali završio na klupi na proljeće. Pogled na statistiku ne otkriva ništa novo. Najbolji je u ligi u dvije kategorije: broju napravljenih prekršaja i broju žutih kartona, obje u prosjeku na 90 minuta igre. Teško je vjerovati da će Arminija otkupiti ugovor: za ostanak u ligi moraju u 90 minuta preokrenuti jučerašnji poraz od 4:0.

Kvalitetno nema mjesto u Rijeci, iako gledajući samo njegov CV, djeluje kao ime kakvo bi Rijeka dovela izvana, oživjela karijeru i prodala dalje. Ako ne bude imao mjesta kod Jakirovića, igrač koji je s 19 godina bio otkriće lige i trebao postati zvijezda, na ljeto će izgledno biti meta klubova donjeg doma i sredine HNL-a. Možda i preseliti u Lokomotivu, koja će izglednom prodajom Vladana Bubanje ostati deficitarna na njegovoj poziciji. Kao što smo pisali, realna je opcija transfera Ivana Miličevića, a njegov imenjak bi mogao put Zagreba.

Svi ostali s ranijeg popisa vrlo vjerojatno idu u skupinu u kojoj su već sada Bruno Bogojević, Mato Stanić (spominje se Zrinjski), Pablo Alvarez, Marco Đuričin i Anton Krešić – tehnološki su višak. Alvarez ima ugovor do 2024., dok ostala četvorka ima osigurana primanja do ljeta 2025. godine, iako je očito da Rijeka na njih ne računa. Na ljeto će se gledati modeli raskida ugovora, prodaje, posudbi ili prepuštanja ugovora u sklopu nekog ulaznog transfera. Gabriel Lunetta i Damjan Pavlović sa svojih posudbi se ne bi trebali vraćati jer navodno i Südtirol (igraju doigravanje za ulazak u Serie A) i švedski Degerfors imaju obvezan otkup ugovora, a Pavlović je tamo do zime.

Rezime – dva igrača sigurno odlaze, a još devetorica su višak i tražit će se načini opraštanja na obostrano zadovoljstvo.

Što je s mladima?

Od igrača koje dosad nismo imali prilike gledati u seniorskoj konkurenciji, najviše potencijala pokazuju vratar Mislav Zadro, stoper Duje Dujmović, lijevi bek Noel Bodetić, veznjak Borna Panić te napadač Niko Gajzler. Svima se otvara šansa seniorskih priprema u jakoj konkurenciji.

20-godišnji Zadro branio je polusezonu u Orijentu i trebao bi biti zamjena Nediljku Labroviću nakon vrlo dobre sezone u 1. NL. Jedini je od navedenih juniora proveo sezonu na kaljenju. Dujmović glasi za tehničara, mirnog u iznošenju lopte i nameće se kao alternativa za Emira Dilavera u čijem je odsustvu ovog proljeća bilo problema.

Bodetić (2004. godište), izrazito ofenzivni lijevi bek finog centaršuta, najstandardniji je igrač i kapetan momčadi. Juniorsku kvalitetu davno je prerastao, tako da jedino pitanje ostaje ono fizičke spremnosti za skok u seniore. Dokazan je i u reprezentaciji gdje u U19 ima 10 nastupa i gol, i prirodan je prvi izbor za U21 uzraste. Kreativni srednji vezni Borna Panić (2005. godište), koji je obilaznim putem preko Grbaca i akademije 1. gol stigao i do Juventusa, na jesen se vratio u Rijeku. Od tada ne izlazi iz prve postave juniora, kao ni U18 reprezentacije. Obojica imaju profesionalne ugovore do 2027. godine, čime je Rijeka pokazala da itekako računa u njihov pozitivan razvoj.

Najviše se ipak očekuje od napadača Nike Gajzlera, napadača i standardnog U19 reprezentativca. U juniorskoj ligi postigao je 15 golova iz 20 susreta uz još 3 asistencije i s pravom ga se gleda kao najvećeg talenta u juniorima. Njegova budućnost u ovom trenutku je veliki upitnik, obzirom da mu stipendijski ugovor ističe krajem mjeseca, a iz kluba (još) nema informacija o potpisu profesionalnog ugovora. Nadamo se da Gajzler neće biti novi slučaj prebjega, jer je statistička vjerojatnost uspjeha vrlo mala.

Dok su neki juniori kroz povijest bivali priključeni prvoj momčadi izravno po izlasku iz omladinske škole, najveći ovosezonski dobitnici Rijeke, Veldin Hodža i Matija Frigan, odradili su po dvije posudbe prije Rijeke: u Orijentu i Hrvatskom Dragovoljcu. Pitanje je stoga kakav je plan s novom talentiranom petorkom koja će vrlo izgledno biti dio ljetnih priprema, ali neće svi biti među prvotimcima i na jesen.