Autor: Anita Fućak
Nikad se u gradu na Rječini od nogometa nije radila prevelika drama. Riječko stanje uma u svojoj točki identiteta ne poznaje pojmove poput euforije, drame ili nogometne religije. Riječki navijači su svoj nogometni identitet kreirali kroz krilaticu “krepat ma ne molat”: daj sve od sebe i dobit ćeš pažnju, potporu i razumijevanje. A takve sportske postulate prihvatilo je i sadašnje vodstvo riječkog kluba, koje se nikad ne razbacuje ciljevima i željama, ali uvijek u datom trenutku daje sve od sebe za pozitivan rezultat. Nekad će to biti dovoljno za pobjedu na zelenom terenu, ponekad varijable poput stanja travnjaka, sudaca ili kvalitete protivnika će biti protiv tebe, i rezultat će izostati. Ali riječki vjetar u leđa ćeš dobit samo ako daš sve od sebe za ovaj dres i za ovaj grad.
Riječki purgerski ćelavac je morao nanizati 6 uzastopnih pobjeda da bi dokazao kritičarima, ali i samom sebi, da je on taj koji zaslužuje potporu. Dobio je potporu kakvu još od Matjaža nitko nije imao. Isti taj ćelavac je i sam shvatio da ovo nije tipična balkanska sredina, gdje nakon svakog lošeg rezultata navijači, klub i igrači bacaju sjekire jedni po drugima – a najviše po treneru kao glavnoj personi jednog nogometnog kolektiva – već da ovdje postoji doza razumijevanja i povjerenja između svih aktera uključenih u ovu nogometnu priču.
Ako si trener Rijeke, nama ne trebaju ukrasni pridjevi o nama samima, mi stojimo iza tebe jer znamo da, kao i mi, daješ sve od sebe za zajednički uspjeh. Ako želiš pobijedit Rijeku moraš iskrvariti dobrano, ili Rijeka mora sama sebe upucat kao protiv Belupa. Sopićevu Rijeku, pobijediti nije jednostavno.
Rijeka je danas opasnost protiv koje konkurencija nema odgovor.
Shodno tome i trenutku u kojem se nalazimo, svi spominju tu famoznu sezonu ’99., kada je Armada organizirala Bijeli vlak na putu za metropolu. U tom scenariju je Rijeka nastradala s 3:0, a igrači su ostali bez hrabrosti već u Tuhobiću. Poprilično smo uvjereni daj taj film 25 godina kasnije gledati nećemo. Postigne li Dinamo prvi pogodak na utakmici, tko se udostoji reći da ova Rijeka ne može zabiti dva? Odigra li Dinamo “va banque” utakmicu prema golu Labrovića, tko može tvrditi da ga riječka tranzicija ne može vrlo jednostavno kazniti? Rijeka ima momčad koja može odgovoriti na svaki scenarij u slučaju da nešto krene po krivu.
Ono što bi svi riječki navijači htjeli vidjet je dominacija i 3 komada u mreži Nevistića. Prije par sezona – pa i u doba Keka – najaviti takav scenarij prije utakmice s Dinamom u Maksimiru bila bi potpuna ludost. Danas je već Lokomotiva pokazala da to nije nikakav SF film nego realnost. Prilika koju ozbiljna ekipa mora iskoristiti. Dinamo kroz sezonu prolazi na inerciju i pobjednički brend koji je izgradio prijašnjih sezona. Svaka inercijska sila u nekom trenutku stane, pa će tako i ova.
U scenariju kada bi Rijeka prva zabila gol na Maksimiru, u većini slučajeva bi krenulo povlačenje. Ova ekipa nije takva. Ovo nije Tomićeva Rijeka, koja je igrala jednako dobro, ali joj je falilo pozitivnog bezobrazluka. Ova Rijeka u Maksimir putuje s ciljem rušenja višedesetljetne tradicije: nikad u povijesti HNL-a Dinamu nije u veljači uzela tri boda! U sedam ligaških susreta odigranih u veljači, Rijeka je upisala šest poraza i remi (2:2) na Kantridi, uz gol razliku 5:21. Naravno, teško je očekivati da će kvalitetni igrači poput Špikića, Petkovića i Kaneka ostati bez ijedne prilike na utakmici, ali riječki odgovor mora biti napad. Svaka momčad koja je napala Dinamo bez respekta je ove godine izvukla i više od pozitivnog rezultata.
U svim mogućim scenarijima iz riječke perspektive je jasno da je napad najbolja obrana. Riječani su se kroz povijest nagledali raznih pravednosti i viših interesa u korist kluba od nacionalnog interesa. Puno redaka je napisano s namjerom da bi obezvrijedili posao koji se radi na Kvarneru pa danas kada prošetaš Zagrebom, djeca u parku ne znaju ni za koga osim svog Dinama i omraženog im Hajduka. Samo ćemo spomenuti, da je to klub koji je svom djetetu – na kojem je zaradio 29.5 milijuna eura – zalupio vrata u trenutku kada mu je bilo najpotrebnije. Istom onom koji je danas najdominantniji igrač lige u riječkom dresu.
Opasnost da se cijeli jedan nogometni poredak u Hrvatskoj uruši nikad nije bila bliža. Jedna ekipa monstruma s kontroliranim “badžetom” i jedna luda i lucidna glava su pred vratima.
Kao što je već jednom ćelavi osvetnik prognozirao: “Gospodo, ni prvenstvo ni kup”.