Bill Foley jedan je od milijardera koji unatoč golemom bogatstvu, sreću i ispunjenje pronalazi u sportu. Foley se obogatio u financijskom sektoru, ali je postepeno izašao iz tog svijeta jer “nije posvećivao dovoljno vremena na uistinu zabavne stvari: vino, hokej i nogomet”. Dogodine ulazi u drugo desetljeće kao vlasnik nekog sportskog kolektiva.
Započeo je 2016. godine, ulaganjem u sport kojeg je igrao kao klinac. Kroz investicijski konzorcij Black Knight Sports and Entertainment uložio je 500 milijuna dolara u širenje NHL-a. Dok je Rijeka slavila prvu titulu, milijarder Foley je u pustinju dovukao hokej i osnovao Vegas Golden Knights.
Model vlasništva
Pet godina kasnije, Foley okuplja konzorcij Black Knight Football Club (dalje u tekstu BKFC). Kroz treću tvrtku u vlasništvu obitelji Foley ima 21 % udjela, a manjinski udio drži i investicijska grupa predvođena glumcem Michaelom B. Jordanom (35 %). Najveći dioničar je Cannae Holdings, investicijska grupa s 44% udjela, koja je pak u vlasništvu brojnih manjih partnera i ima različite udjele u mnogim industrijama. BKFC je 2022. godine preuzeo engleskog prvoligaša Bournemoutha za 125 milijuna eura u prvoj od nekoliko nogometnih investicija.
U siječnju 2023., BKFC postaje manjinski vlasnik francuskog drugoligaša Lorienta, kupivši 33 do 40 % dionica za 41 milijun eura. Krajem 2023. za 14 milijuna eura kupuju licencu za širenje australske lige i osnivaju Auckland FC. U ožujku 2024. ulaze u škotski Hibernian, za čijih 25 % vlasništva plaćaju 7 milijuna eura. Posljednja akvizicija ovog lipnja je portugalski prvoligaš Moreirense; nagađa se o kupovini 63 % vlasništva za 15 milijuna eura.
Investicijske grupe, povratak uloženog, profit… Nogomet je odavna prestao biti sport zajednice i postao industrija. Primjerice, 2012. godine je u svijetu postojalo tek 18 grupacija koje posjeduju više od jednog nogometnog kluba, a 2023. se ta brojka povećala na 124 grupacije! Broj klubova unutar grupacija je 2012. bio 40, a danas ih je više od 330: preko 100 europskih prvoligaša.
Foley pritom nije uveo ništa jedinstveno u multi-club ownership model (dalje u tekstu MCO), ali i dalje je jedan od rijetkih takvih vlasnika na nogometnoj karti Europe. Manje od 40 % vlasnika imaju udjele u tri ili više klubova. Najpoznatije grupacije su Red Bull (Leipzig, Salzburg, New York, Bragantino, …), City Football grupa (Manchester City, Girona, Lommel, Troyes, Palermo, …), 777 Partners (Everton, Hertha, Genoa, Standard Liege, …) te INEOS (Manchester United, Nica, Lausanne, …).
Rijeka predstavlja neotkriveno istočnoeuropsko tržište
Kroz BKFC, Bill Foley ima udjele u četiri europske momčadi, strateški raspoređene prema lokaciji, ulozi i veličini udjela.
“Otok” pokriva Bournemouthom, a za dodatan filter britanskih nogometaša, tu je i škotski Hibernian. Lorientom pokriva ogromno francusko jezično tržište, dok isto radi s portugalskim i brazilskim kroz Moreirense. Kupovinom Rijeke može otključati najveći potencijal dosad, pokriti površinom najveći prostor: istočne i jugoistočne Europe.
S izuzetkom Grčke, sve istočno od Austrije, a južno od Poljske može biti Rijekina zona kontrole. To je talentirano tržište odlučnih i upornih nogometaša, jakih fizičkih predispozicija, kojima bi Rijeka bila pokušaj afirmacije s ciljem napretka prema zapadnim europskim ligama.
Foleyjev model je uspješan samo ako je ispravno izvršen i vođen. Njegovi klubovi “moraju raditi zajedno, koordinirano”. Vlasništvo opisuje vrlo direktno, kao “nekolicinu klubova koji razvijaju igrače”, a na vrhu piramide je naravno premierligaš Bournemouth. Veliko ime za druge na listi, ali također razvojni klub u društvu velikana: Foleyju nije problem priznati da je i Bournemouth “mala riba koja gubi igrače.”
Ulaskom u Rijeku, Foley otključava istočno i jugoistočno europsko tržište.
To tržište dosad nije bilo zanimljivo za MCO model, jer na listi klubova pod istim vlasnikom nalazimo njih tek pet. Kontroverzni Grk Marinakis (vlasnik Olympiakosa i Nottingham Foresta), Čeh Křetínský (Sparta Prag, West Ham), Rus Lomakin (Pafos, Riga) te Baskonia-Alaves grupacija (Deportivo Alaves, Istra 1961). Tu je dakako i Viktor Orban, koji kroz svoje bliske suradnike ulaže u klubove susjednih zemalja iz gradova s mađarskim manjinama (Osijek, DAC Dunajska Streda, Bačka Topola), ali koji su formalno u vlasništvu različitih ljudi, i kojima rezultat nije bitan.
Prema švicarskom CIES-u i njihovoj analizi europskog tržišta 2023. godine, od 26 novih vlasnika, 15 ih je bilo po MCO modelu. Nijedan istočno od Švicarske! Kao ni u 2024. godini, kada se prepolovio broj prodanih klubova: 23 u odnosu na 44 godinu ranije, odnosno 48 u 2022. godini.
Zasluge za pripremu prodaje Rijeke idu Damiru Miškoviću. On je sa svojim suradnicima u proteklih 13 godina od prosječnog prvoligaša iz praktički poluamaterske lige stvorio ugledno ime na europskoj sceni. Dvostrukog prvaka Hrvatske i jedinog prvaka osim Dinama u posljednjih 20 godina. Pet puta člana skupina grupne faze europskih natjecanja. Stabilan, posložen i financijski samoodrživ klub s ponajboljom infrastrukturom u ligi.
Godinama se muči pronaći suradnike za svježi kapital. Ali Rijeka predstavlja jedan od vrlo rijetkih klubova u (jugo)istočnoj Europi koja ima i jake temelje i visok potencijal. Hrvatska je članica Europske unije, HNL među dvadeset najboljih liga Europe, a ima od jednog do tri konkurenta za naslov godišnje. Rijeka je s 8 trofeja drugi najtrofejniji klub u državi u posljednja dva desetljeća.
Ti faktori svakom potencijalnom vlasniku predstavljaju poželjnu odskočnu dasku prema jakim zapadnim ligama.
BKFC u svojim klubovima posluje kroz Timothyja Bezbatchenka, bivšeg amaterskog nogometaša, a sadašnjeg nogometnog direktora. Prevedeno, Bezbatchenko je Foleyju u mnogočemu što je i Damir Mišković bio Gabriele Volpiju. Bezbatchenko od prošle godine sjedi u Upravama svih klubova u punom vlasništvu grupacije, te osigurava koordinaciju među njima. Ulaskom u grupaciju, klubovi dobivaju pristup svim zajedničkim alatima, bazama podataka i znanju; industrijski rečeno know-how.
Rezultati dokazuju uspješan rad: Bournemouth je u prvoj polusezoni završio na 15. mjestu, dogodine na 12., a protekle sezone na rekordno visokom 9. mjestu u Premiershipu. Četvoricu mladih igrača su ljetos prodali za 122 milijuna eura neto zarade… Hibernian je u prvoj pravoj sezoni osvojio treće mjesto i u četvrtak će se s Legijom boriti za ulazak u Konferencijsku ligu, a Lorient je nakon ispadanja u prvoj sezoni i promjene vodstva, protekle sezone osvojio 2. francusku ligu.
Strategije
Rijeka neće postati filijala Bournemoutha preko noći. S izuzetkom Tonija Fruka (24), u HNL-u ne postoji mlad igrač koji bi mogao prijeći u klub sredine Premiershipa, a HNL je dovoljno jaka liga da ju ne mogu osvojiti golobradi talenti iz B momčadi. Povijesno gledajući, u proteklih dvadesetak godina ta je lista svedena na četiri imena: Vedran Ćorluka, Luka Modrić, Dejan Lovren, a posljednji je bio Andrej Kramarić 2015. godine. Svakih par sezona kroz Rijeku prođe neki novi potencijal poput Matije Frigana ili Franje Ivanovića, koji bi mogli dogurati do Premiershipa jednog dana, ali trenutačno je to je zanemariv broj igrača u široj slici.
I drugi preuzeti klubovi funkcioniraju na sličan način: Lorient je od preuzimanja prodao dvojicu izravno u Bournemouth (Ouattara i Kroupi za 35 milijuna eura), dok su se, kao i drugi klubovi, postepeno pojačavali. Bez pretjeranog trošenja novca, u potrazi za igračima na kojima mogu ostvariti rezultat i zaraditi.
Rijeka je ključan kotačić u strategiji Foleyja.
Slična su očekivanja i od Rijeke: da u prvoj fazi osigura kontinuiranu natjecateljsku, ali i tržišnu dominaciju u HNL-u. Sljedeći Moris Valinčić treba ići izravno u Rijeku, a ne preko Istre 1961 u Dinamo. Novi Ante Crnac bi trebao iz Slaven Belupa s 19 godina ići u Rijeku, a ne za milijun eura u poljski Rakow pa za 11 milijuna u Norwich. Rijeka bi trebala biti prirodan izbor za Adriana Jagušića ili Lovru Zvonareka… Postati jednako poželjna meta za mlade igrače kao što je to Dinamo, a imati financijska sredstva za ostvariti takve transfere.
Nadalje, igranje grupnih faza europskih natjecanja trebalo bi postati pravilo, a ne tek iznimka. Dizanje europskog koeficijenta donijelo bi nositeljstva u pretkolima, a u grupnoj fazi veću kompetitivnost.
Dugoročno, Rijeka će ipak od najbitnije stvari u životu Damira Miškovića postati treća ili četvrta stvar u hijerarhiji nogometne grupacije stranog vlasnika. Nažalost, takva je stvarnost kompetitivnog modernog nogometa – nije sve bajno. Navijaču je teško ostati ravnodušan kad njegov klub postaje samo stepenica u karijeri mladih talenata. Bill Foley ne taji da je jedna od strategija u njegovom MCO-u situacija u kojoj njegovi klubovi plaćaju za igrače jedni drugima, a ne nepovezanim klubovima i agentima, odnosno trećim stranama.
Foley nije tip vlasnika koji će mijenjati grb… Zatečenu situaciju analizira i pokuša popraviti, a uz dodatak svog znanja dignuti na viši nivo.
Za više detalja, pitajte navijače Lorienta… Oni su prvu polusezonu pod Foleyjem započeli u borbi za europske pozicije, ali je Foley te zime povukao Ouattaru u Bournemouth, te posudio Moffija s obvezom otkupa na ljeto. Bill Foley sam kaže da su formalno platili 22 milijuna eura za Ouattaru, ali zapravo je njegova grupacija platila 7 milijuna eura igraču, agentima i prošlim klubovima – 15 je ostalo “u obitelji”… Nogometni klubovi sa stotinu godina povijesti reducirani su na hijerarhijsku stepenicu u tuđem vlasništvu.
Rijeka se objektivno može smjestiti odmah iza Bournemoutha po pitanju kompetitivnosti i relativne snage domaće lige. Premiership je priča za sebe, kao i francuska liga, no pitanje su Foleyjeve ambicije u Lorientu. U razgovoru ne skriva kako tamo ima tek manjinski udio vlasništva, i kako mu “nije zgodno putovati u Bretanju”. Rijeka, kao dokazano uspješni izazivač u svojoj državi, ide i na stepenicu iznad Hiberniana i Moreirensea, koji se sigurno neće moći nositi s velikanima škotskog i portugalskog nogometa. Dapače, u europskim natjecanjima, Rijeka bi trebala biti najuspješniji klub.
Po pitanju financija, priča je ipak drukčija. Sve navedene lige su u prednosti nad HNL-om kada je u pitanju preprodajni potencijal. Kada se vrednuju kvalitete igrača, dokazivanje samo kroz HNL rijetko kome osigura snažan transfer, bez obzira na godine. To se ne može reći za škotsku i portugalsku, a posebno za francusku ligu.
Međutim, Rijeka se u tom segmentu neće niti uspoređivati, a ako dođe do transfera unutar grupacije, najizgledniji putevi su iz Rijeke u Lorient ili Bournemouth, ili izravno u “vanjske” klubove. Ključna je procjena razine kvalitete HNL-a, odnosno da Rijeka ne postane samo odskočna daska za mlade britanske nogometaše. Ali po već neuspješno isprobanom receptu u Istri 1961, teško je očekivati da će ozbiljna investicija biti popraćena tako promašenom procjenom.
Analitika je glavni potporni stup
Bill Foley posebno ističe BKFC-ov robusni analitički sistem, dugoročnu strategiju i pažljivu selekciju ljudi na upravljačkim pozicijama. Igrači na Foleyjevoj platnoj listi u bilo kojem klubu “pomno su birani”, a “moraju biti karakterni i stavljati momčad ispred sebe”. Bez zadrške tvrdi da bi većina ljudi prihvatila ako bi njihove kćeri bile u vezi s igračima iz svoje hokejaške momčadi… Odnosno, ne vjeruje da je igrač dobar samo jer to tvrde brojke. U NHL-u ima veće ovlasti pa na svom stadionu razdvaja gostujuće navijače u skupine od maksimalno četiri, smještene u moru domaćih. Ne želi da se “navija za goste na njegovom terenu”. Zdrav natjecateljski duh.
Foley je u Bournemouthu vrlo uključen u internu klupsku politiku: “kada ide dobro, volim se povući i promatrati iz daljine, ali kada zagusti, bit ću prisutan na svim razinama.” Tijekom prijelaznog roka je posljednja osoba kada treba potvrditi transfer, a svakodnevno komunicira s osobljem. Ne libi se priznati da su njegovi suradnici u Bournemouthu “pametniji od mene; ne smeta mi biti najgluplji u prostoriji.”
Recept Bournemoutha? Napredna analitika i karakter.
U drugim klubovima dakako prepušta više svojim suradnicima. U Lorient ne putuje često, a u Hibernianu je zatečena Uprava preživjela ignoriranje BKFC-ovih savjeta po pitanju novih igrača. Ipak, na vrijeme je prihvatila imena koja su im predložena i Hibernian je završio treći. Suradnike bira pomno, ali želi nametnuti svoje ideje u klubove u kojima je većinski vlasnik. Od stručnog usavršavanja osoblja prema Bournemouthovim standardima, skautinga i stila igre samih ekipa. Cilj je da igrači imaju jasan razvojni put.
BKFC-ova skauting platforma mogla bi biti velik poticaj Rijeci. Rijeka godinama funkcionira u realnim hrvatskim okvirima. Ima skroman budžet i ne troši velik postotak na skauting već bira surađivati s provjerenim menadžerima i pikira uglavnom poznata imena. Ne dovode često nogometaše iz susjednih liga niti mlađe iz HNL-a, a (pre)veliku težinu u odluci ima igračevo igranje u Dinamu.
Stadion i infrastruktura
Jedan od modela ulaganja BKFC-a u navedene klubove jest i kroz infrastrukturu. Bournemouth je otkupio svoj stadion 2024. godine od londonske tvrtke za nekretnine, a nedavno predstavio i dvogodišnji projekt proširenja s 11 na 20 tisuća mjesta. Uloženo je 35 milijuna eura u trening kamp, šest puta veći od Rujevice.
U Hibernianu je dio investicije uložen u novu travnatu podlogu, rekonstrukciju tribine te razna unaprjeđenja na stadionu. Preostali dio 7 milijuna eura teškog ulaganja planiran je za nadogradnju trening kampa kroz jedan zatvoreni i nove trening terene. U Aucklandu se također planiraju nadogradnje i novi trening kamp, dok je Moreirense pred preuzimanje predstavio novi stadion od 10 tisuća mjesta te dodatna ulaganja u trening kamp, zajedno vrijedne preko 25 milijuna eura. Tu se potencijalno krije i Foleyjev interes za Rijeku, koja je već predstavila projekt nove Kantride.
Izazovi za Foleyja i glasine oko Rijeke
Trenutačna UEFA-ina pravila su vrlo oštra prema vlasnicima više klubova. To je razumljivo, osobito znajući da vlasnike često ništa ne sprječava da obavljaju poslove između klubova po najpovoljnijoj cijeni za sebe. Iako njihove pristaše lobiraju popuštanje pravila, stav UEFA-e jest da samo jedan klub istog vlasnika smije igrati u istom europskom natjecanju, i to se odlučuje na temelju plasmana u prvenstvu.
Slabiji klub ide u niže europsko natjecanje, ili potpuno ispada iz Europe. Najnoviji primjer je Eagle Football Holdings, u čijem su vlasništvu Lyon, Crystal Palace i drugi. Obje ekipe su se kvalificirale za Europsku ligu, ali je engleski klub na kraju poguran stepenicu niže, u Konferencijsku ligu. Krajnji cilj u Bournemouthu mu je igranje Lige prvaka, iako se u ovom trenutku čini da je tome bliža Rijeka…
Bill Foley rođen je 29. prosinca 1944. godine i svjestan je svoje dobi. Ima troje djece, a BKFC ostat će u rukama sina Roberta koji je zaljubljenik u nogomet. Ali Rijeka više neće biti vlasništvo lokalca kojem nije svejedno tko će doći nakon njega…
Prve naznake da je Rijeka već neko vrijeme u planu BKFC-a dolaze iz siječnja 2025. Foley je u intervjuu za Bournemouth Daily Echo izjavio kako se uz skorašnju akviziciju portugalskog prvoligaša – koja je uslijedila šest mjeseci kasnije – “igraju s još jednim klubom”.
To se podudara s Rijekinim izdašnim zimskim i ljetnim prijelaznim rokovima, u kojima je isplatila preko dva milijuna eura odšteta kada se ubroji prva rata za Fruka. Tražila je kratkoročnu kvalitetu, a ne mlade potencijale, ali i potpisivala igrače na višegodišnje ugovore kao znak financijske injekcije.
Šlag na tortu je ovosezonski ljetni prijelazni rok. Kraj kolovoza je, a Rijeka nikog nije prodala! Dapače, uskoro bi trebao biti potvrđen transfer Daniela Adu-Adjeija, 20-godišnjeg napadača iz druge momčadi Bournemoutha.
Ništa nije službeno potvrđeno, ali sama činjenica da, uz navedeno, službena Rijeka šuti kao zalivena – umjesto da u klasičnom Miškovićevom stilu demantira netočne navode – ima težinu. Prema nekim tvrdnjama, prodaja grupaciji BKFC u vlasništvu Bill Foleyja trebala bi se formalizirati u sljedeća dva tjedna… Damir Mišković će napokon dobiti svoju otpremninu u iznosu od 30 do 40 milijuna eura, i ostati zlatnim slovima upisan u povijest riječkog prvoligaša kao predsjednik koji je ostvario sve što je obećao, osim izgradnje stadiona.
Ako se to dogodi, saznat ćemo uskoro i po kojem modelu. A ako ne, Rijeka će ostati poželjna meta za nekog sljedećeg milijardera čije će namjere procijeniti Damir Mišković.