Šampionske 2017. godine, Rijeka je prodala standardnog stopera Mateja Mitrovića i dovela pet igrača na zimu: stopera rodom iz Vinkovaca (Župarić), veznjaka rodom iz Dalmacije (Bernardo Matić), stopera iz Turske (Kulušić), iskusnog napadača (Bezjak), a 17. veljače 2017. došao je Nikola Totić.
Puno sličnosti s aktualnim prijelaznim rokom, kojeg je otvorio odlazak Nike Galešića, a u suprotnom smjeru su stigli Vinkovčanin Mile Škorić, Splićanin Luka Menalo, Jovan Manev iz Turske te iskusni Duje Čop… A danas bi trebao potpisati i bek!
Ante Oreč, 23-godišnji desni bek iz Veleža trebao bi uskoro službeno biti predstavljen kao peta prinova Rijeke. Rezultat je to dogovora između dvaju klubova u posljednji trenutak oko navodnih 200 tisuća eura odštete, nakon što je navodno Lokomotiva spustila rampu za 28-godišnjeg Frana Karačića. Oreč je ove sezone za petoplasirani Velež upisao 18 nastupa, zabio dvaput i asistirao za još pet pogodaka.
Stiže relativno brzo kao zamjena za Ivana Smolčića, koji se u samo nekoliko dana u potpunosti prilagodio na ritam Serie A, i odigrao dvije uzastopne utakmice po 90 minuta: protiv Juventusa i Fiorentine. No, u Anti Oreču Rijeka neće dobiti novog Smolčića. Pritom ne govorimo o kvaliteti već o karakteristikama. Rođeni Dubrovčanin je preko Hrvatskog Dragovoljca, Sesveta i Kustošije stigao do Veleža u ljeto 2023. godine. Kao i godinu stariji Smolčić, skupio je po jednu punu sezonu od svoje punoljetnosti: Smolčić je na pet i pol godina iskustva i 153 nastupa, 8 pogodaka i 13 asistencija; Oreč je na četiri i pol sezone iskustva i 130 nastupa, 2 pogotka i 16 asistencija.
Obojica su relativno nepoznati u mlađim uzrastima reprezentacije; u rijetko dokumentiranoj sramoti i tužnom šikaniranju poštenog i srčanog, ali nerazvikanog igrača Rijeke, Ivan Smolčić je imao tek dva nastupa za U21. Ante Oreč je na četiri nastupa za U19 reprezentaciju: dijelio je teren s Nikom Jankovićem, Adrianom Liberom, Nikom Galešićem i Filipom Brautom.
Orečov Velež je iz Europe ispao kao i Rijeka: kao favorit je na gostovanju u Andori u 2. pretkolu Konferencijske lige ispraćen s petardom (5:1).
Ali tu sličnosti prestaju. Ivan Smolčić je ofenzivan koliko mu to fizikalije dopuštaju; on je primarno kvalitetan branič, koji je pametnim postavljanjem i jednostavnim pas rješenjima skrivao manjak brzine. Iz dostupnih materijala o Anti Oreču, riječ je o brzonogom, agilnom igraču s vrlo velikom moći ponavljanja, koji voli kombinirati u završnici i nerijetko povratne lopte šalje sa same gol linije. Iz ofenzivnih pozicija voli ulaziti u jedan na jedan situacije (2.34 na 90 minuta igre; Smolčić 0.37), a akcije nerijetko završava izravnim centaršutima (4.35 na 90 minuta; Smolčić 1.74).
Povratak ofenzivom beku
U ofenzivnim kategorijama prednjači nad većinom lijevih i desnih bekova u ligi, a ne treba ignorirati činjenicu kako je među najmlađim igračima koji su odigrali gotovo sve ligaške utakmice. Međutim, u defenzivi se može reći da je prosječan bek osjetno slabije bosanskohercegovačke lige, a tu je i problem visine: desetak centimetara je niži od Smolčića pa u skok igri kotira vrlo slabo. Što i ne čudi, jer nemoguće je za Rijekin budžet dobiti oboje. Kod Oreča je prisutna određena razina taktičke nediscipline, gdje se nakon uspješnog prodora ponekad napamet rješava lopte dodavanjem u prazno ili centaršutom koji preleti šesnaesterac. Tu će morati napraviti najveći iskorak, jer iako po lijevoj strani HNL nije kvalitetan kao nekad, na proljeće ga čekaju dvoboji protiv Hoxhe, Goričana, Pjace, Šege…
Kako je među opcijama bio i Fran Karačić, očigledno je da će Radomir Đalović kroz veće sudjelovanje desnog beka u napadu pokušati nadoknaditi gubitak individualne kvalitete odlaskom Marca Pašalića.
Bit će to svojevrsni povratak na staro za navijače Rijeke, koji su od dolaska Damira Miškovića gledali tek pet igrača na toj poziciji! Prije Ivana Smolčića koji je standardan od 2022., desnog beka u kontinuitetu su igrali redom Ivan Tomečak (od 2013. do 2015.), Stefan Ristovski (2015. do 2017.), Marko Vešović (2017.), Zoran Kvržić (2018. do 2019.) i ponovo Tomečak (od 2019. do 2022.).
Jesu li prinove mogle stići ranije?
Uspoređivali smo rok sa šampionskom sezonom, kada je također na ljeto prodani standardni, gotovo ključni igrači iz prethodne sezone (Bezjak, Močinić, Balaj, Lešković, Samardžić, Tomasov, Jugović, Brezovec, Roshi, Kvržić), i napravljen je svojevrsni remont. Ali, Rijeka je tada proljetnu polusezonu otvorila tek 19. veljače. Dakle, svi su tada stigli pred prvu utakmicu nastavka prvenstva.
Otvara se zato novo pitanje i to oko teme koja je ove zime bila aktualna u nekoliko navrata: tajminga. Prijelazni rok službeno završava danas u ponoć, a Rijeka će izgledno zaključiti aktivnost transferom Ante Oreča. Prije njega su kronološki potpisali Mile Škorić (do 2026.), Luka Menalo, Duje Čop (oba do 2027.) i Jovan Manev (2028.).
Mile Škorić je odigrao punu sezonu i bio kapetan u kineskom Tianjinu, i nakon posljednjeg kola u studenom, ugovor mu je istekao. Očito da klub i igrač nisu imali velike zajedničke planove, a druge ponude iz Kine je odbio. Luka Menalo nije u Dinamovim planovima još od 2021. godine, kada su ga nakon odlične sezone u Rijeci povukli. Uslijedile su dvije i pol sezone rotacije te polusezona u Celju. Trebao je doći u Rijeku u ljeto 2023. godine, kada je njegov povratak lažnim obećanjima stopirao Sergej Jakirović. U ovom se transferu sve pitalo samo igrača, koji je trebao dogovoriti uvjete raskida ugovora s Dinamom.
Duje Čop imao je ugovor do kraja tekuće sezone, a transfer je dogovoren za parsto tisuća eura i posudbu Komnena Andrića (koji je pak još od jeseni prekrižen u Rijeci). Malo se Lokomotiva nećkala, pa je Čop pomalo neprofesionalno zbog želje za odlaskom zaprijetio i prekidom karijere, ali na kraju je pao potpis. Jovan Manev bio je član fenjeraša turske lige, Adane Demirspor, gdje su mjesecima kasnile plaće. Iako je turski klub odugovlačio sa slanjem papira pa je Manev igrao prijateljsku utakmicu prije nego je službeno predstavljen, sve je okončano u tjedan dana.
I dolazimo do Ante Oreča, koji je imao važeći ugovor u Veležu do 2026. godine, a koji je s popisa Darka Raić Sudara odabran nakon neočekivanog odlaska Ivana Smolčića. Iako, još od jeseni Rijeka na toj poziciji ima tek Brunu Bogojevića u rezervi, dok su lijevog beka mogli pokriti i Devetak i Goda i Čabraja. To je bila jedna od pozicija na kojoj se očekivala veća dubina.
Od pet dolazaka ovog prijelaznog roka, Oreč jedini ima donekle razumno opravdanje da nije bilo potrebe reagirati ranije. Ali preostala četvorica su morali biti u Rijeci još 3.1., kada je Niko Galešić potvrđen u dresu Dinama. Bilo je dovoljno vremena, a svi su imali dovoljno čiste situacije s prijašnjim poslodavcima, uz realan epitet da nisu bili najpoželjnija roba na tržištu koja je mogla birati između pet, šest ponuda, kao što je to slučaj mladog napadača Sturma, Leona Grgica.
Tko zna da li bi s gotovo mjesec dana pripreme Radomir Đalović imao čišću sliku za sastav protiv Varaždina i Istre 1961, pa se ne bi morao oslanjati na Gabrijela Rukavinu, Brunu Bogojevića, Šimuna Butića, Cherna Sahu i Dominika Dogana. Slična situacija bila je u prosincu 2023. godine, kada je zbog odbijanja produljenja ugovora Lindon Selahi premješten na tribinu, da bi tako oslabljena Rijeka nesretno, ali i bespotrebno dobila četiri pogotka od Slaven Belupa.
Možda bi pravovremenom reakcijom Rijeka sada dočekivala Dinamo s deset bodova prednosti i naredne nedjelje imala priliku baciti rukavicu kakvu nije nitko od 2017. godine. Ovako, ima samo priliku da se novom taktičkom majstorijom Radomira Đalovića vrati tamo gdje je dočekala Novu godinu: na plus sedam.